Partizanski melos - dragocjena baština hrvatskog antifašizma

Sedamdeseta obljetnica početka organiziranog otpora fašizmu prigoda je da se mlađe generacije hrvatskog društva, pogotovo školarce, informira o partizanskim narodnim pjesmama nastalima tijekom četverogodišnje borbe, posebno na tlu sjeverozapadne Hrvatske, na području djelovanja X. zagrebačkog korpusa. Ono što je tada i kasnije objavljeno valjalo bi skupiti u posebne publikacije.
Za Međimurce osobito su važne dvije studije objavljene 1972., 1978. i 1980. Prva je prof. Ive Zvonara Međimurska narodna pjesma u vrijeme NOB-e i obnove, tiskana u Kajkavskom kolendaru za 1972. (na žalost taj je kalendar bio tada iz represivnih razloga zabranjen).
Profesor Zvonar navodi da su mnoge od partizanskih pjesama nastajale u jednom dahu, pod neposrednim dojmom neke pobjede ili smrti, pa ispadaju nedotjerane. Ipak one su se nametnule upravo svojom jednostavnošću i neposrednošću, izražavajući narodnu patnju, ali i oduševljenje u približavanju konačnom cilju - oslobođenju zemlje. Tako i u Međimurju. Zvonar navodi omiljenu pjesmu Šume, šume:
Šume, šume najljepša vam hvala,
U vama se sloboda rađala.
U vama smo stekli mi slobode
Za malene i hrabre narode.
Po šumama topovi pucaju,
A na nebu zvezdice igraju.
Mlad partizan u šumama bio,
Za svoj narod krvcu prolio.
“Po jeziku, veli Zvonar, teško bismo se odlučili u koji kraj da stavimo tu pjesmu. Međutim, ono što je pomoglo u određivanju pripadnosti bila je melodija za koju nema sumnje da u sebi nosi sve karakteristike međimurskog narodnog duha”.
KAD BRIGADA PREKO DRAVE KRENE
Ivo Zvonar u svojoj studiji spominje i drugu popularnu partizansku pjesmu Kad brigada preko Drave krene. Ona upućuje na skori povratak mladog partizana u rodno Međimurje:
Kad brigada preko Drave krene,
Širi ruke, majko, evo mene.
Evo tebi sina izdaleka,
Izgrađena novoga čovjeka.
Mila majko, ti ne roni suza,
Lijepo stoji titovka i bluza.
Unatoč štokavskom govoru, nema sumnje da je autor pjesme međimurski sin koji nestrpljivo očekuje prelazak preko Drave i zagrljaj svoje majke. Po Zvonarevoj ocjeni, pjesma je simbolična i u drugom smislu. Lirski je subjekt seljak kojega su teške gospodarske prilike i okupatorska čizma još gotovo dječakom otjerale u partizane, a kući se vraća i tjelesno i idejno zreo čovjek.
Važno je spomenuti da je i jednu i drugu pjesmu zabilježio i najpoznatiji hrvatski etnomuzikolog Vinko Žganec u svojoj zbirci Međimurje u svojim pjesmama, Zagreb, 1957., pa notni zapisi mogu dobro poslužiti pjevačkim družinama.
Bilo je i pjesama koje se temelje na drevnoj tradiciji međimurske narodne pjesme, pa Zvonar navodi jednu koja se često pjevala na smotrama Seljačke sloge:
V Međimorju slavnom rodil sem se,
Za slobodu hrabro borit znam se.
Međimorec jesam, time se ponosim,
Međimurska majka rodila me.
Međimurska krv junačka zdrava,
Ka se bori za narodna prava.
Međimorje milo, odavno je bilo,
Hrvatskim se rodom naselilo.
“SPRIČAVANJE STRBAD
VALENTA”
U svojoj proširenoj studiji Usmena narodna lirika na tlu Međimurja, objavljenoj 1980., Ivan Zvonar navodi i nekoliko strofa jedne balade koja je inače zabilježena 1946., ali ju je prvi publicirao dr. Zvonimir Bartolić poznatoj svojoj knjizi Za vuglom provincija (Čakovec, Zrinski, 1978.). Ispjevala ju je majka Marija Strbad iz Donjeg Mihaljevca još 1945. kad je saznala da su joj u jednom njemačkom logoru umrli sin i unuk. Za okupacije Međimurja u II. svjetskom ratu deset joj je unuka pobjeglo na Kalnik u partizane i svi su, za divno čudo, ostali živi. No dva su joj sina i jednog unuka mađarski žandari odveli u zatvor, a odatle su prebačeni u njemačke logore. Preživio je samo jedan sin.
Po ocjeni dr. Bartolića, ova je pjesma jedna od najdubljih koje su zabilježene na tlu Međimurja, a svakako je, koliko je dosad poznato, najduža s tematikom iz narodnooslobodilačkog rata. Ima 68 stihova, što joj daje epsku ozbiljnost. Evo nekih strofa:
Ov pak tretji rat bil je najhujši
Da su prek pobegli moji dobri vnuki.
Deset ji na broju morali su diti,
Vu Kalnički gori hižicu si najti...
Vnuka vam Tončija i brata Valija,
Vu ti nemški zemlji smrt je pokosila.
Nisu mogli tužni nikaj si pomoči,
Smrt je došla žofka, zaprla jim joči...
Oj nesrečna bila ta nemška zemljica,
De su nam ostala međimorska dečica.
Međimorje malo soze se točiju,
Fnoge matere za sve sineke ne znaju.
Sada se pruža prilika čakovečkoj Matici da ponovno izda studije Ivana Zvonara i Zvonimira Bartolića, kao svoj prilog obilježavanju obljetnice antifašističkog otpora hrvatskog Međimurja.
I još nešto. Nedavno je u tisku spomenuto kako je Josip Štolcer Slavenski, veliki hrvatski skladatelj rodom iz Čakovca, komponirao i pjesme inspirirane NOB-om. Ne bi li pjevački zbor njegova imena mogao tijekom ove godine organizirati u Čakovcu koncert takvih Štolcerovih skladbi? To se očekuje i od lokalnih radijskih programa.
Nije ovo nikakva nostalgija za davno minulim vremenom, nego odavanje pijeteta onoj generaciji hrvatskih Međimuraca koji su, u najtežim ratnim uvjetima i uz najveće osobne žrtve, izborili pobjedu nad okupatorom i pridonijeli tome da se Hrvatska svrsta uz bok velikih naroda antihitlerovske koalicije u svijetu.
Ivo Horvat