Dramatična ispovijest mladog pripadnika gay populacije

U Međimurju je homoseksualizam još uvijek tabu tema. Rijetko se o njemu otvoreno razgovara, a još manje objašnjava u specijaliziranim emisijama na radiju i televiziji. Gotovo kao da kod nas nema LGBT populacije.
No, ovaj razgovor s mladićem iz okolice Čakovca koji je otvoreno odgovorio na sva naša pitanja daje potpuno drugačiju sliku. Čak štoviše, mnogi će se iznenaditi nekim njegovim izjavama, a pogotovo otkrivanjem da su mnogi Međimurci gay orijentacije prijenosnici opasnog virusa HIV-a koji dovodi do AIDS-a. Kad pročitate razgovor, jasno će biti i zašto je, zasad, želio ostati anoniman.
Što kažete o napadu na gay paradu u Splitu?
- Mislim da je žalosno to što se spremamo u Europu, a da se takvi incidenti događaju. Takvi događaji jasno pokazuju koliko smo mentalno nezreo i zaostao narod. Žao mi je što nitko ne reagira kada Torcida u Splitu ili neke druge navijačke skupine u drugim gradovima bez pardona rasturaju gradove, razbijaju izloge, vozila, crtaju grafite i uništavaju tuđu imovinu. Ljudi na to samo sliježu ramenima, a kad se pojavi parada ponosa, onda smo mi bolesnici, s nama treba na Goli otok, nas treba istrijebiti, mi nismo Hrvatska, pa nas se vrijeđa, psuje i omalovažava... Ne podržavam takve parade jer mislim da stvaraju krivu sliku o nama. Ja bih radije da se ljudima drugačije pristupa po pitanju prihvaćanja homoseksualaca u društvu, npr. edukacijom u školama, člancima u novinama ili emisijama na televiziji.
Kada ste osjetili veću naklonost prema muškom spolu?
- Već sam u osnovnoj školi počeo polako shvaćati neke stvari i mislim da se to dpgađa u pubertetu, u većini slučajeva, kada mladi spolno sazrijevaju.
Jeste li prije toga imali djevojku?
- Nikad nisam imao djevojku.
Mislite li da je to normalna seksualna privlačnost ili ne?
- Ne mislim, znam. I mi smo, kao i svi drugi ljudi, normalni, školovani, imamo više-manje normalan život, prijatelje, obitelj, radimo kao i svi drugi sve poslove kao i heteroseksualci. Ono po čemu se razlikujemo od ostalih jest privatni život pojedinca unutar njegova četiri zida. Homoseksualnost nije bolest i homoseksualnost nije zarazna. Seksualna orijentacija stvar je odabira pojedinca kao i svako drugo pravo koje kao čovjek ima. Nitko neće postati homoseksualac bude li imao prijatelja homoseksualca. Moja sestra, brat ili susjed neće postati homoseksualci ako sam ja homoseksualac.
Znaju li Vaši roditelji za to? Kako su reagirali ili kako bi reagirali?
- Da, znaju. Nisu reagirali kako bih volio da jesu, ali sve je to zato što nisu informirani i što su bili odgajani i odrastali kao i većina roditelja mojih vršnjaka i protive se tome. Svaki komentar na tu temu kod kuće je: “Ne treba meni ta sramota” ili “Kaj budu susjedi rekli.”
Imate li bogato seksualno iskustvo, mijenjate li često partnere?
- Recimo da imam bogato seksualno iskustvo kao i većina 25-godišnjaka, ali u homoseksualnim vezama. Nisam avanturist i ne mijenjam često partnere jer mi je više stalo do neke normalne veze.
Imate li sada stalnog partnera?
- Da, imam.
Je li u pitanju ljubav ili samo seks?
- Uz ljubav postoji puno lijepih stvari koje se u iskrenim vezama može ostvariti, a to su poštivanje, razumijevanje, iskrenost... Seks je samo začin u vezi. Ne žurimo s tim, čekamo pravi trenutak.
Kako se očituje vaša veza? Živite li zajedno, sastajete li se tajno ili otvoreno pokazujete ljubav, privrženost?
- Ne živimo zajedno, zasad. Živimo svaki kod svojih roditelja, udaljeni stotinjak kilometara, pa se trenutno viđamo kako nam slobodno vrijeme i današnja financijska situacija dopuštaju.
U javnosti smo kao prijatelji i tu nema problema, a iskazivanje privrženosti i ljubavi zasad uživamo daleko od očiju javnosti. Iako bih volio jednog dana prošetati gradom držeći svog dečka za ruku ili ga poljubiti kao i svi drugi parovi bez straha da će me netko izvrijeđati, napasti ili čudno gledati. Tko zna, možda će se i to jednog dana promijeniti.
Znaju li Vaši prijatelji za tu vezu?
- Znaju za tu vezu i mogu sa sigurnošću citirati njihove riječi: “Ako si ti sretan, i ja sam.”
Kakva je klima u Čakovcu, pa i cijelom Međimurju, prema ljudima homoseksualne orijentacije?
- Iskreno, nimalo slična Zagrebu, a još manje Splitu. Čakovec jest mali grad, ali je po tom pitanju dosta miran. Ljudi se skrivaju jer smo mala sredina i ne pamtim bilo kakav incident prema homoseksualnoj populaciji. Zapravo ni ne poznajem nikoga iz Međimurja tko je “Out and Proud”.
Ima li gayeva i među oženjenima?
- Na žalost, ima, i sam poznajem nekoliko njih, a sve s razlogom da sebi “olakšaju” život, da ne bi bilo kojekakvih komentara na njihov račun, pa da ljudi ne bi pričali svašta o njima. Danas, a i nekad je u našem narodu bilo čudno ako je neka osoba bila starija od 20, 25 ili čak 30 godina, pa je bio stari dečko. Govorili su da si nikad neće naći ženu itd. Zato ljudi, većina muške populacije, posežu za dvostrukim životom. Vjenčaju se, imaju djecu i na prvi pogled sretna su obitelj, dok svima oko sebi mažu oči i van obitelji žive potpuno drugačijim životom.
Laganje obitelji, ženi i djeci, a i samome sebi, ne može trajati vječno. Zamislite kako bi djeca u takvim situacijama reagirala kad bi nakon nekog vremena saznala da im je tata gay???
Jeste li ponekad imali i neugodna iskustva, jesu li Vas napadali, bojite li se “obrijanih glava”?
- Na sreću, nisam imao neugodna iskustva i nisam bio napadan zbog svoje seksualne orijentacije. Što se tiče “obrijanih glava”, ja ne diram njih, ne moraju ni oni mene. Klonim se takvih ljudi i mjesta na kojima se okupljaju i nemam problema s tim.
Po Vašoj prosudbi, koliki je broj ljudi u Međimurju homoseksualne orijentacije?
- Samo homoseksualaca ne znam, no dok uzmemo u obzir broj osoba LGBT populacije (lesbian, gay, bisexualci i transrodne osobe), mogu reći - otprilike puno. Bilo bi bezveze da smišljam neki broj ili postotak jer vjerujem da se to nikad ni neće točno znati.
Ima li ih više među muškom ili ženskom populacijom?
- Po mojoj procjeni, pošto poznajem jako malo žena ili cura, mislim da ih ima više među muškom populacijom iako to ne mora biti točno. Vjerujem da ima i dosta cura.
U kojim strukturama: radnici, učenici, političari, kulturnjaci, vojska, policija, svećenstvo, mladi, stari...?
- Mislim da najviše među mladima i učenicima iako ih ima u svim strukturama - u nekima više, nekima manje, i u svim dobnim skupinama.
Kako se međusobno prepoznaju, gdje se okupljaju?
- “Svi poznaju i znaju sve, ali nitko ništa ne zna”... Velik se dio LGBT osoba međusobno poznaje ili zna za nekoga od drugih osoba. To se brzo širi u našim krugovima, poput tračeva. Prepoznati takvu osobu i nije baš jednostavno, no na nekima se jasno vide specifično ponašanje, govor, stil odijevanja itd., ali napominjem - ne možete uvijek sa sigurnošću na prvi pogled to utvrditi.
Što se tiče mjesta okupljanja, kod nas gotovo pa ih i nema. Nama najbliži “gay friendly” kafići i klubovi su u Zagrebu, a ima ih i duž jadranske obale, pa tako oni koji su u mogućnosti i željni malo opuštenije atmosfere bez čudnih pogleda odlaze u Zagreb i južnije.
U seksu se strogo pazi na zaštitu zbog mogućih bolesti?
- Mislim da ljudi danas ipak malo više paze na zaštitu jer je moguće pokupiti sve i svašta, pa tako i neku od zaraznih bolesti. Ipak su danas dostupnija sredstva zaštite od spolnih bolesti nego prije nekoliko godina, a i kondomi su većinom u svim trgovinama na prodaju po povoljnim cijenama.
Bojite li se onih promiskuitetnih koji ne štite ni sebe ni druge?
- Zapravo sam ljut na takve osobe. Mislim da bi oni trebali malo razmisliti i o sebi i o drugima i imati malo više kulture, biti iskreniji prema partnerima. Oni koji naiđu na takve, bolje da pokušaju porazgovarati s njima ili ih se jednostavno kloniti jer vjerujem da se nitko ne veseli spolnim bolestima.
Po Vašim saznanjima, ima li u Međimurju HIV pozitivnih?
- Otvoreno ću ovo reći - da, ima. Na žalost, poznajem ih nekoliko. Iako žive normalnim životom, neki sa, neki bez terapija lijekovima, vjerujem da im nije lako kad se sjete da će tako morati cijeli život. Jesu li namjerno ili slučajno zaraženi, ne znam. Svejedno apeliram i na njih i na ostale - da koriste zaštitu i imaju kulture u seksu i ne mijenjaju često partnere. Isto vjerujem da ima i heteroseksualaca pozitivnih, ali vrlo vjerojatno puno manje od osoba LGBT populacije. Nadam se samo da će ljudi koji ovo čitaju, a nisu znali ili su mislili da nema pozitivnih kod nas, malo razmisliti i pobrinuti se oko toga da i sebe i partnere zaštite od spolno prenosivih bolesti.
Imate li oko toga nekakav kontakt s medicinskom službom, kako bi se spriječilo daljnje širenje zaraza?
- Spriječiti daljnje širenje zaraza ne može sama medicinska služba ako mi sami ne želimo brinuti o svom zdravlju. U većim gradovima Hrvatske postoje medicinski centri u kojima se svi mogu besplatno i anonimno testirati na sve spolno prenosive bolesti i bilo bi dobro testirati se najmanje jednom godišnje. I kod nas u Čakovcu se može izvaditi krv i dati na testiranje, no kod nas je to skupo i testiranje stoji oko 600 kn, a nalazi su gotovi tek za tjedan dana. Zato svima preporučam da odu na testiranje u Zagreb u kojem je, ponavljam, ono besplatno i anonimno, a nalazi su gotovi tijekom 24 sata.
Je li Vam ponekad žao što imate naklonost prema vlastitom spolu?
- Nije, nikad mi nije bilo niti će mi biti. Davno sam to prihvatio i sretan sam ovakav kakav jesam. Nekad se u društvu znam našaliti, pa kažem: “Tko me ne može gledati ili mu smetam, neka me ne gleda i nek se makne.” Nikoga nikad nisam tjerao da me prihvati takvog “drugačijeg”, niti neću. Znam da od istog spola mogu dobiti ono što trebam i želim, a to je poštovanje, iskrenost, razumijevanje i ljubav.
Hoće li Vam biti bolje kad za koju godinu Hrvatska uđe u Europu?
- Daj Bože da bude. Vidjet ćemo kad uđemo. Nadam se da će ljudi početi prihvaćati različite stvari i ljude, kao i ostatak Europe u kojoj je sasvim normalna i svakodnevna pojava vidjeti dva dečka ili dvije cure na ulici kako se drže za ruke. Kod nas to uspijeva samo najhrabrijima, a njih je u ovakvom društvu jako malo. Mislim da bi bilo dobro kad bi ljudi pokušali upoznati gay dečka ili curu lezbijku i i vidjeti da su dobri i dragi ljudi, pa onda na temelju osobnosti, a ne zbog toga koga “vode u krevet”, vidjeti i shvatiti da u tome zapravo nema ništa loše.
Razgovarao
Ivica JURGEC