Za Ivana Novak?

Je li posrijedi muško ili žensko prezime? Ako ste zamijetili da ova konstrukcija gramatički “škripi” tad je vaše znanje o jeziku kojim govorimo (i pišemo) posve korektno.
Naime, već neko vrijeme čuje se i u crkvi, kad se oglašava sv.misa zadušnica, da se ona služi, recimo za Josipa Mesarić, Stjepana Hranjec (ispričavam se živim nositeljima imena, riječ je, jasno, isključivo o gramatičkim a ne semantičkim relacijama!). Radi se, nažalost, o pojavi u podosta župa...U isto vrijeme ta je praksa zaredala i na sjednicama općinskih vijeća pa čujemo da se zahvalnica/priznanje dodjeljuje Ivanu Novak, Florijanu Vargec i slično.
No, gramatička su pravila o tome posve jasna. Primjerice, u “Hrvatskoj gramatici” Zavoda za hrvatski jezik (Školska knjiga, 1995.) čitamo na str. 103.: “Ako je riječ o muškoj osobi uvijek se sklanjaju i ime i prezime, npr. Ivana/Ivice Generalića, Ivanu/Ivici Generaliću”. I dalje: “Ako je u pitanju ženska osoba, onda se redovito sklanja samo ime, npr. Zore/Ivice Genralić, Zori/Ivici Generalić itd.” 
Netko će možda reći: “A kaj nam po ovoj letnoj vručini dosađuješ s tem nevažnim stvarima”! A u isto su nam vrijeme puna usta o tome kako u Europu moramo ući (oprostite: vratiti se!) kao “nacionalni subjekt”, dakle i sa svojim jezikom (i narječjima, jasno)! Ali, ako se sami ne brigamo za njega kako možemo očekivati da će to činiti drugi?
Stjepan Hranjec