Može li im se vjerovati?

Nedavna izjava naše premijerke u vezi pristupanja u EU je za analizu. Šta se krije iza njezine euforije kad je rekla da će ona to potpisati?
Hrvatska nije ni kneževina, ni Emirat itd., da se zna tko je neprikosnoveni, nego demokratska država, gdje svake četiri godine imamo izbore za novi parlament, pa narod odluči ako vlada vodi državu u propast, onda bira poštenije i sposobnije ljude, koji nisu korumpirani i kojima je svetinja interes naroda, a ne osobono bogaćenje.
Ako idemo nekoliko decenija unatrag, što se tiče poštenja malo političara u vladi bi ostalo na svojim položajima, a danas je to kao legalizirano i kažnjavanje ide po onoj poznatoj “tresla se brda, rodio se miš” ili ništ.
Kako da narod više vjeruje ovoj vladi, ili HDZ-u, kad se malo po malo javljaju nove afere u vezi krađe državne, odnosno narodne imovine?
Dosta je narodu zamazivanja očiju da je u Hrvatskoj krenulo na bolje, a mi vidimo da je sve po starom, zadužuju nas, gomila se državni aparat, što je s onim otpuštanjem državnihdjelatnika, što je izjavila premijerka, ništa, ona ne smije ništa napraviti što je dobro za narod i državu, treba doći do smjene što prije. Sjetimo se izjave premijera Novog Zelanda kad je izjavio da su uspjeli kad su otpustili 50% državnih djelatnika, a kod nas ih ima kao u priči, a k tomu nisu ni efikasni.
Ono što je bilo u starom sistemu jednostavno, kao, ishoditi npr. građevinsku dozvolu, sada je tako komplicirano i do milog Boga skupo, ali treba nahraniti taj ogromni administrativni aparat itd. O prljavim poslovima i krađi narodnog blaga da i ne govorimo kakvog je to maha uzelo u Hrvatskoj i skoro svi bliski HDZ-u, a naša premijerka to sve komentira sa osmijehom na licu, pa ljudi smatraju kao da nam se u brk smije. Kako vjerovati ovoj stranki kad nas samo vuče u provaliju umjesto da idemo prema naprijed.
Trebamo ljude na čelu države poštene i savjesne, da budu uzor svojim biračima, da se ne desi da naprimjer ministar ima osobnog vozača koji se bavi nezakonitim djelatnostima, a on nema pojma o tome. Drugi slučaj je da ministar nema pojma gdje je nestalo žito iz Đakovačkih silosa, a on nema pojma i nikom ništa.
Ne čudimo se puno pošto je naša premijerka dobila tu funkciju kao u nekoj obitelji, a ne u državi gdje se demokratskim putem postaje premijer. Sanader se poigrao državom kao da je to privatno poduzeće, pa otac postavlja dijete na neku funkciju.
Kako je bio bahat, vidimo i po iznosima novca kojeg je otuđio od naroda i na taj način, s prljavim novcem, kupovao glasače da glasaju za HDZ, kako pokvareno i prljavo korišten novac radnika, umirovljenika, novac koji treba mladoj generaciji da starta u životu.
Sa tim u vezi treba donijeti zakon da nema državnog novca niti lipe za izbornu propagandu, neka ljudi, birači, bez podmićivanja glasaju za onu stranku koja nije do grla okaljana aferama.
I da se vratim na naslov “Može li im se vjerovati?”, odgovor je: VIŠE NE.
Poštenjak