PISMO IZ BUDUĆNOSTI (godina 2036.)

„Ma, dajte, ljudi, uozbiljite se! O kakvim vi to slobodama pričate?! Na Hrvatskoj ih televiziji nema jer ako me protiv moje volje, i još k tome, nakaradno oblače za kamere...“ – pokušava dramatizirati najnoviju odluku Uprave HRT-a o voditeljskim uniformama na prijelazu s prvog na drugo desetljeće poznata trendseterica Nevena Rendelli.
„A što bi tek rekla da te Uprava dekretom skida!?“ – dobacuje sa strane, u pola glasa, umirovljeni Zoran Šprajc.
„Skidali su mene, Zorane...“ – zajapureno će Rendelli Šprajcu.
U velikoj dvorani obnovljenog Doma nezavisnih (?!) novinara nastao je žamor.
„Molim vas, gospođo Rendelli, nikoga od ovdje prisutnih ne zanima tko vas je – pretpostavljam, jako davno – skidao“ – dobacila je iz posljednjih redova Buga Šimić, kazališna kritičarka.
„Kako nas ne bi zanimalo. Zanima nas. Daj, molim te Nevena, reci nam tko te je sve skinuo?!“ – zainteresirano će Rendellici nekad prisavski galeb Petar Vlahov.
„Ti, Petre, ni danas ni na što drugo ne misliš nego na...“ – pokušava Rendelli obuzdati Vlahova koji uređuje trendsetersku TV „Odijelo čini čovjeka“.
Nisi ti Denis Latin
„Jučer sam to radio, danas se rado prisjećam to što sam jučer radio. Što u tome ima lošeg, pa i to je, za neke od nas muškaraca, sport?!“ – nastoji poentirati Vlahov, nekad na HTV-u voditelj Hrvatske uživo.
„Ma, kakav te sport spopao, Pero, ja govorim o skidanju...“ – pokušava kontrolirati situaciju Rendelli.
„Da, i ja govorim o skidanju. Tko te skinuo i... Baš hoćeš da spominjem detalje?!“ – veselo će Vlahov.
„Tvoje detalje smo, Pero, vidjeli kada si se curama, putem MMS-a, upucavao fotkama iz kupaonice. Ja pokušavam govoriti, a ti me stalno prekidaš neumjesnim primjedbama, o skidanju s ekrana.“ – konačno uspije dovršiti misao Rendelli.
„Čuj, Nevena, Šprajc je, koliko znam, mislio na doslovno, žensko-muško skidanje. Koga još zanima skidanje s ekrana. Pa nisi ti Denis Latin, pa da nam kradeš vrijeme bajkama o tome da su te proganjali. Politički. Seksualni progon mogu zamisliti, ali politički – ne. Oprosti, ti si u vrijeme onog mucavog Bajsa pratila turizam, nakon toga golf i jet seterske derneke, a danas penziće. Tko bi tebe, i zašto, skinuo... s ekrana?!“ – iznervirano će Vlahov.
„Da, skinuo me, s ekrana, Bajs. Upravo on. Zato što se nisam dovoljno oduševljavla ingenioznošću čovjeka koji je prvi put vidio luksuzni hotel tek kada je postao ministar turizma“ – uzbuđenim i drhtavim glasom Rendelli pokušava skup uvjeriti u važnost njezina novinarskog poslanja.
Hopa cupa u krevetu
„Ljudi, pa kaj smo mi došli tamburati o nekakvim bajsima, o izumrlim političkim vrstama za koje nismo nikad čuli, ali, naravno, znamo da ništa nisu znali?! Vratimo se mi temi ovog okruglog stola, zašto nas Uprava želi uniformirati“ – energično će naočita Lara Viktorija Šelebaj, kćerka nekad moćne Dijane Čuljak, urednice koja je s kompanjonkom Hloverkom Novak Srzić, drmala Prisavljem. Sve dok nije smotala u svoje plahte nekakvog načelnika policije, mislim da se zvao Grba Oliverić ili, možda, Oliver Grbić, vrag bi ga to do danas pamtio. Naime, najefikasniji lijek protiv Grb(a)ićeva istraživanja Čuljakicinih (i Hloverkinih) mutnih poslova, bio je hopa cupa u krevetu. Nakon što je jednokratni Milanović došao na vlast, Grbić je odlepršao natrag u Rijeku, u policijsku hladovinu, a Čuljakica – s dobro unovčenom rastavom od Šelebaja – na prisavski desk, u društvo devedesetih prošloga stoljeća degradiranih drugarica. No, vratimo se, ipak, mi raspravi o uniformama na HTV-u.
„Uprava nas je već odavno ideološki uniformirala i nemam ništa protiv toga da svi nosimo radna odijela slična onima iz vremena Mao Ce-tunga. Stariji novinari su mi pričali da je ovu priču o vizualnom uniformiranju na HTV-u započeo nekakav Pupovac ili Popovac, jer ništa drugo nije znao, a završava je drug Jabuka...“ – nestrpljivo će, spreman na odlazak, glazbeni urednik Luka Tutić, unuk Zrinka Tutića, današnjoj generaciji najpoznatiji po hitu „Hajde da ludujemo“ koji je postao himna Združenim hrvatskim anarhistima iz vladajuće koalicije.
Nada treba biti obdarena
„Čujte, kolegice i kolege, nek bude uniforma, ali makar i s blagim dekolteom. Kad već u ono što emitiramo publika ne vjeruje, da ima barem u što blejati. Molim vas, pa mora u našim diktiranim vijestima biti barem tračka svjetlosti i nade!“ – sprda se s novinarima političke redakcije Tutić.
„Mladi kolega, samo da je ta nada obdarena i da je dobrog i obilnog svjetla u studiju, da se ta nada dobro vidi“ – dobacuje Šprajc.
„Ovo već prerasta muški šovinizam. Od trenutka kada je Hrvatski sabor izglasao Zakon o legalizaciji prostitucije, vama su, kolege, žene postale objekti.“ – kori Šprajca i Tutića „penzićka“ Rendelli.
„Kolegice, ako netko postane objekt dobrovoljno, u krevetu, i za svoj ležeći objektivizam prima dobru lovu, ima plaćeni radni staž i mirovinsko osiguranje, a pri tome još i uživa u poslu, nitko ne može govoriti da je riječ o spolnoj diskriminaciji“ – ubacuje se Zvonimir Šostar iz sekcije zdravstvenih novinara.
„Ako je, kolega Šoštariću...“ – započinje novu polemiku Rendelli.
„Šostar, Zvonimir Šostar a ne Šoštarić, kolegice“ – uvrijeđeno će mladi zdravstvenjak.
Bordeli i za žene
„Ako ste se, kolega Šostar, tako zdušno borili za legalizaciju prostitucije, zbog čega ne protestirate zbog pogrešnog, protuustavnog tumačenja i primjene Zakona o prostituciji?! Zašto se uz bordele za mušku klijentelu, sa ženama kao objektima – kako to tumače Tutić i Šprajc, ne dopušta otvaranje bordela za žene u kojemu bi objekti bili – muškarci?!“ – problematizira Nevena Rendelli.
„Zato, autorice ‘Dnevnika jedne plavuše’, što je Ustavni sud ustvrdio – nakon što su procjenu ustavnosti Zakona o prostituciji zatražile muške prostitutke – da u hrvatskom društvu još uvijek ne postoje društvene okolnosti za uspostavu kupleraja za žene...“ – teatralno će Šostar.
„Ma to je nečuveni muški šovinizam“ – dovikuje gospođica Šelebaj – „zar i uz mušku prostituciju trebate rabiti ženski rod?!“
„Dobro, kolegice, recite mi, molim vas, u kojemu to rječniku piše kako se nazivaju muškarci koji se prostituiraju? Možda – prostitutak?!“ – zajedljivo će Šostar.
„Kurviš“ – dobacuje žena širokih bokova i odsječene guze.
„Kurvar“ – viče štrkljasti muškarac dugoga nosa.
„Kurviš i kurvar su muškarci koji se kurvaju, a ne muškarci koji pružaju usluge, muški objekti“ – pojašnjava Tutić.
Muževi zakazuju
„A zašto, molim vas, nisu sazrele okolnosti za legalizaciju muške prostitucije kad ona postoji, istina, u manjem obimu, kao i ženska prostitucija? Zar vam je neugodno što i među muškarcima ima kurvi?!“ – podbada sve glasnija gospođica Šelebaj.
„Eto, vidiš, dušo...“ – pokušava uzvratiti Šprajc.
„Nemojte se vi meni, Šprajcu jedan, obraćati tim tonom i s – dušo. To što ste s mamom bili u poslovnim odnosima, ne daje vam pravo da se odnosite prema meni kao prema kakvoj balavici“ – siječe kao nožem Šelebajica.
„Dobro, dobro, kolegice, nemojte biti tako strogi prema nekome tko bi vam mogao biti otac. Ali, da se mi ipak vratimo kurveraju. Slažem se, sve više žena ima potrebe za izvanbračnim uslugama jer muževi sve češće zakazuju. I nije doista pravedno da muškarci svoju pohotu slobodno i legalno zadovoljavaju u bordelu, uz račun i pdv koji se priznaje u porezne olakšice, a žene to moraju činiti po kojekakvim sobičcima ili u parkovima, na klupi. Nije lijepo gledati kako te žene – korisnice muških seksualnih usluga – privode u lisicama pred suca. I, ruku na srce, nije fer ni prema muškim kurvama koje moraju odrađivati posao u stresnim situacijama. Zato i često zakažu, pa ih klijentice zakidaju za honorar. Slažem se - muške i ženske kurve treba izjednačiti. U politici su već odavno izjednačene“ – poentirao je stari lisac Šprajc.
Maricom u Remetinec
„ Pa, dobro, kolega Šprajc“ – grlato će Ana Stunić, novinarka Posve nove teve – „vi muškarci zakazujete doma, zakazujete u ilegalnom bordelu, zakazujete na poslu... Očito da još nisu sazrele ne, kao što to kaže Ustavni sud, društvene već muške okolnosti. Tu je, jednostavno, riječ o impotenciji, što se, uostalom, vidi i iz godišnjeg prometa Udruge hrvatskih bordela te izvještaja Sindikata prostitutki. Promet rapidno pada usprkos sve većem životnom standardu. Muškarci zakazuju u svakom pogledu. Uostalom, većina sudaca u Ustavnome sudu su muškarci koji nisu u sebi mogli zatomiti svoj, muški ego, temeljen isključivo na moći položaja. Ne u krevetu, već na sudu...“ Dok je A. Stunić elaborirala sveopću mušku defenzivu, u veliku dvoranu Doma nezavisnih (?!) novinara upao je kordon specijalne policije s kapama fantomkama na licu i dugim cijevima u rukama. Dva policajca u civilu prvo su prišli Lari Šelebaj i nakon kraćeg razgovora stavili joj lisice na ruke, a potom su prišli Ani Stunić i bez ikakvog objašnjenja je izveli iz Novinarskog doma pred kojim je stajala klimatizirana marica, a oko nje dvadesetak specijalaca. Uhapšene novinarke maricom su odvezli u Remetinec. Skup je – u znak protesta – prekinut. Danas su na svim portalima, televizijama i radiopostajama te malobrojnim novinama objavljeni gotovo identični izvještaji: „Zbog sumnje da su uvrijedile Ustavni sud i ustavne suce te Upravu HRT-a, uhapšene su novinarke A.S. i L.Š. Novinarkama je određen pritvor. Na neodređeno vrijeme. Reakcije novinarskog ceha su izostale.“

P.S. VRIJEME SADAŠNJE, godina 2011.: Da šefovi HDZ-a malo što razumiju te da nemaju baš doticaj sa stvarnošću, dokazuju i njihova dva posljednja javna istupa. Nakon što je Ustavni sud jednoglasno ukinuo odredbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, suspendiravši tako dvostruko pravo glasa za male manjine te favoriziranje Pupovčevog Srpskog narodnog vijeća (na štetu ostalih srpskih stranaka), Jadranka Kosor izjavila je: „Kako je moguće samo nekoliko mjeseci prije izbora mijenjati izborna pravila?!“ Zar premijerka ne zna da izborna pravila mijenja parlament, a Ustavni sud presuđuje jesu li te promjene u skladu s Ustavom?! Ove posljednje promjene, koje su rezultat trgovine HDZ-a i manjina, očito nisu bile ustavne. Znači li to da je Ustavni sud išta promijenio? Ne. Pa, na izbore će se izaći po starim pravilima. Ništa se, zapravo, nije promijenilo. Osim što je osujećena politička trgovina. U medijima forsirana nova HDZ-ova politička zvijezda, stanoviti Davor Stier, u intervjuu koji vrvi floskuletinama kaže: „HDZ je stvoren kao instrument služenja građanima i državi!“ Da, i to je moguće. Čak i nakon što je dokazana pljačkaška privatizacija pod vodstvom HDZ-a. Čak i nakon što su u zatvoru završili premijer i potpredsjednik HDZ-ove Vlade. Čak i nakon što se sudi ili sumnjiči za kriminal nekoliko ministara. Čak i nakon što se pozatvaralo više direktora – HDZ-ovih uzdanica – javnih poduzeća. Čak i nakon što svi pokazatelji govore da je Hrvatska doslovce upropaštena, opustošena i sve nepoželjnija za život... loši politički propagandisti pokušavaju prodati rog pod svijeću. Možda im još jednom uspije. Na vašu (ne)sreću.