Kolumne 31.08.2011. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 11:17.

Hrvatski političari loše lažu jer su stari Balkanci

PISMO IZ BUDUĆNOSTI (godina 2036.)

„Zašto Sabor ne započne pripreme za obilježavanje 50-godišnjice demokratske, samostalne i suverene Republike Hrvatske? Vrime leti...“ – pitao je na aktualnom satu predsjednicu Vlade Nataliju Pricu jedini zastupnik regionalne Hrvatske građanske stranke Joško Kerum, sin Željka Keruma.
„Ljeti, kaže se, po hrvatski, ljeti“ – dobacuje iz posljednjih redova Azem Franjo (to drugo ime dobio je po prvom hrvatskom predsjedniku, prijatelju hrvatskih Albanaca) Mahmuljin, zastupnik sve brojnije albanske manjine u Hrvatskoj.
„Ma daj, Mahmuljin, nećeš me valj-da ti učiti kako se govori hrvatski. Nisam mislio, naravno, na godišnje doba, već na prolaznost...“ – pojašnjava Kerum mlađi.
„A na što si mislio kada si rekao – vrime?!“ – pokušava poentirati Azem Franjo.
„Naravno, na vrijeme... A baš si ti, Mahmuljine, našao mene zajebavati!“ – srdito će Joško Kerum.
„Opominjem vas, uvaženi zastupniče, da ne prostačite u ovom visokom domu iznad kojega je samo Bog, kao što to jednom lijepo reče otac naše domovine. Opsujete li još jednom, straža će vas izbaciti iz dvorane“ – intervenirao je s predsjedavajućeg mjesta potpredsjednik parlamenta Jovica Popovac, zastupnik oporbene srpske manjine.

Je li to vaša ili naša Hrvatska?!

„Uvaženi – tako se, je l’, to kaže - potpredsjedniče, vi to ponovo imate teritorijalnih pretenzija?“ – podbada Popovca Kerum mlađi.
„Na temelju čega ste to, uvaženi zastupniče, zaključili?“ – ljubopitljiv je Popovac.
„Pa, rekli ste, uvaženi potpredsjedniče – citiram – ‘otac naše domovine’. A kako je za Vas još uvik glavni grad Beograd, pojasnite mi što ste mislili kad ste rekli ‘naša domovina’?“ – ne popušta Kerum.
„Naravno, riječ je o pogrešci, lapsusu. Htio sam reći - vaše domovine“ – pojašnjava Jovica P. – „Ali nije sada vrijeme za raspravu o tome kome je Hrvatska maćeha, a kome majka. Dajmo da vam odgovori uvažena premijerka dr. Natalija Prica. Ja sam – što vama ionako ne pada teško – potpuno nevažan. Premijerko, izvolite.“
„Zahvaljujem, g. Popovče. No, prije nego što odgovorim g. Kerumu, dvije, tri o tome bi li, Jovice, u vašoj rečenici ispravnije stajala rječca naša ili vaša domovina. Kada vi kažete ‘naša’, zvuči ili ironično ili pretendentski, a kada kažete ‘vaša’, zvuči mobilizirajuće, uznemirujuće i optužujuće...“
„Pa što da onda, gospođo Prica, kažem?“ – prekinuo je premijerku Jovica Popovac.

Kada će biti isti Jovica i Azem?

„Tako dugo dok ne prihvatite činjenicu da ste vi politički Hrvat, što, naravno, ne negira vašu nacionalnost i vjeru, nemojte na tu temu ništa govoriti“ – rezolutna je Prica.
„Premijerko, pa vi meni zabranjujete govoriti u hramu demokracije, vi mene pokušavate prekrstiti...“ – uzrujano će Popovac.
„Ako ja, Aljbanac, pristajem biti poljitički Hrvat, zašto da to ne prihvatiš i ti, Jovice. Tada bismo, konačno, ti i ja bili isti“ – dobacuje glasno Mahmuljin.
„Nisam Vam, kolega, dao riječ!“ – srdito će Jovica P.
„Niste vi nama dali ni Kosovo, ali smo Kosovo mi sami uzeli. Da ja čekam, Popovče, na tvoju dobru volju, ne bih u mojemu Hrvatskome saboru progovorio čitavog mandata niti riječi. Vi ne dajete, vi uzimate...“ – viče kreštavo Mahmuljin.
Predsjedavajući ga pokušava zvonom utišati.
„Nastavite, premijerko“ – uvrijeđeno će Popovac.
„Da, ostala sam dužna odgovor g. Kerumu. Vi ste gotovo u pravu. Treba se dobro pripremiti za veliki jubilej, za 50 godina demokratske, samostalne i suverene Hrvatske...“ – počinje u pomirljivom tonu premijerka Prica – ali, ipak, mislim da je to trunčicu prerano. Pa do jubileja ima više od pet godina!“

Pavićka nadopunjuje

„Za ispravak netočnog navoda javila se dr. Lana Pavić, iz Većinske ženske stranke. Uvažena zastupnico, izvolite“ – bezvoljno će, u pola glasa, Popovac koji se diže s mjesta predsjedavajućeg. Sjednicom počinje predsjedati dr. Stipe Drmić čiji je bratić – za one koji to još ne znaju – prije trideset i nešto godina, skupa s generalom Branimirom Glavašem, na izbornom saboru ondašnjega HDZ-a ukrao glasove Iviću Pašaliću i pripisao ih Ivi Sanaderu. Dakle, Sanader je postao šef nekad najmoćnije stranke prijevarom. Jednom prevarant, uvijek prevarant. Kasnije su oba suparnika završila iza rešetaka. Prvo Sanader, a onda i Pašalić.
„Recite, gospođo Pavić, koji premijerkin navod ispravljate?“ – obraća se Drmić zastupnici iz vladajuće koalicije.
„Ne ispravljam ga, već ga nadopunjujem...“ – pojašnjava Pavić.
„Ali, kolegice, u Poslovniku ne postoji nadopuna navoda!“ – upozorava Drmić.
„To ne znači da ne bi, ako smo demokratski parlament, trebao postojati. Hoćete li vi, predsjedniče, pustiti da govorim ili ćete se ponašati poput uzurpatora koji su prije četvrt stoljeća dokrajčili Hrvatsku?!“ – energična je zastupnica stranke koja, uz Hrvatske laburiste, posljednje desetljeće dominira hrvatskom političkom scenom.

Spolna diskriminacija

„A, dobro, izvolite...“ – nevoljko će Drmić.
„Zbog čega je, kolegice i kolege, Hrvatska danas nezavisna, suverena i demokratska...“ – pokušava zaintrigirati zastupnike L. Pavić, ali je sonoran glas iz pozadine prekine.
„Ne’š ti demokraciju u kojoj žene zapovijedaju!“
Nastane žamor. Miješaju se smijeh i protesti. Smiju se lošoj dosjetci zastupnici, a njih kore, naravno, zastupnice:
„Pa, ponašate se kao Ljubo Ćesić Rojs!“
„Tko pak vam je taj? Da ga dovedemo u Sabor!“ – uzvraća muški glas s galerije.
„Kolege, Rojs vam je bio general i zastupnik. Zbog njega i njemu sličnih, mi žene morale smo preuzeti stvar u svoje ruke. Koliko vidim, među muškom populacijom nema evolucije...“ – s podrugljivim smiješkom govori L. Pavić.
„To je klasična spolna diskriminacija. Predsjedniče Sabora, opomenite gospođu da bira riječi“ – ljutito dobacuje Emanuel Cencić, jedini zastupnik SSHM-a (Stranka suvremenog hrvatskog muškarca), nekad uspješan operni pjevač.

A, jeste mi vi neki muškarac!

„Gospođo Pavić, opominjem Vas. Ako tako nastavite, morat ću Vam oduzeti riječ i udaljiti Vas iz dvorane. I muškarce treba poštovati!“ – energično je u obranu u Saboru podzastupljene populacije stao Drmić, koalicijski partner Većinske ženske stranke.
„Teško se s Vama, predsjedniče, složiti, ali... hajdemo raspravljati o životnim temama. Gdje sam ono stala...“
„Na muškarcu!“ – hihotavo će netko iz galerije.
„A jeste mi vi neki muškarac?! Skrivate se iza stupa i dobacujete... Da, sjetila sam se, Hrvatska je suverena i demokratska samo zato što smo se mi žene uspjele suprotstaviti bezobzirnom, pljačkaškom pohodu međunarodnih korporacija. Hrvatska je s još pedesetak zemalja iz trećega svijeta osnovala kartel dužnika koji je – kao što znadete – nakon mukotrpnih, višegodišnjih pregovora obustavio isplatu duga. Banke – koje nastoje zavladati svijetom – pristale su na beskamatni moratorij od 25 godina, kada će se ponovo pregovarati o dugu iako je on, pokazuju računice, već nekoliko puta plaćen. Problem duga tretirali smo kao političko pitanje koje se rješava između dviju vlada, a ne vlade i banaka. Novcem od neisplate duga osnovali smo – kao i mnoge druge zemlje koje su do naše inicijative grcale u siromaštvu – fond za razvoj. Prvo smo na noge digli obrazovanje, a potom industriju. I pokrenuli smo raspravu o novom međunarodnom gospodarskom poretku. Plodove tih naših inicijativa danas osjeća već čitavi svijet. Zbog toga je Hrvatska ponovo postala suverena, a čim je suverena, može biti i demokratska“ – energično je svoju nadopunu završila L. Pavić.

Laži malo, laži dobro

Ovih dana, osim izlaganja L. Pavić koja je nakon saborske rasprave novinarima rekla da su banke i međunarodne korporacije ustuknule pred udruženim zemljama dužnicima (među njima je SAD najzaduženiji) jer je alternativa bila – revolucija. Nakon koje bi, bez dvojbe, države nacionalizirale svu imovinu. Naslovne stranice portala te prve minute informativnih emisija na radiju i televiziji zauzeli su izvještaji s okrugloga stola političara i spin doktora koji su već četiri mjeseca u štrajku. Ratko Macan na okruglome stolu u ime Udruženja spin doktora pojasnio je razloge štrajka: „Sve je teže raditi s političarima. Slabo nas plaćaju i sve je manji broj onih koji prihvaćaju naše metode rada. Mnogi od njih spin izjednačavaju s laganjem, što je – bez dvojbe – velika zabluda. Spinanje je postalo kolegij na Fakultetu političkih znanosti, a iduće godine će se otvoriti i poseban studij za spin doktore. Veliki je problem što je političare sve teže naučiti suptilno lagati. Opiru se lažima. Obuzeo ih je moralni sindrom koji će srušiti temelje tradicionalne hrvatske, ali i srpske politike, temeljene na obmanama glasača. Kampanje su postale dosadne jer rijetko tko laže. Političari su prestali obećavati. A oni koji lažu, lažu loše. Loše lažu jer su, kao što je davno znanost potvrdila, stari Balkanci.“ Nakon okruglog stola, o čijim naglascima ćemo izvijestiti drugom prilikom, promovirana je knjiga „Laži tako da ti cijeli svijet vjeruje“ Andrije Hebranga najmlađeg. Osnovna poruka knjige glasi: „Bez laži, politika je grozomorno dosadan posao. Dobra laž u politici ravna je umjetnosti.“ Odlomke iz knjige čitao je Goran Grgić, zet Andrije Hebranga srednjeg. Osim okruglog stola i promocije knjige o hrvatskim lažima i lažovima, prašinu je podigao i natječaj Ministarstva okoliša(nja) o bespravnoj gradnji. Taj je natječaj, pojašnjava ministar Mladen Oblačiš, ironično sjećanje na vrijeme u kojem je HDZ-ova Vlada legalizacijom bespravne gradnje ubila pravnu državu. Oživljavali smo je punih 10 godina. Ne ponovilo se.

P.S. VRIJEME DANAŠNJE, 2011.: Doktor s dva prezimena - Ivić Pašalić je karakterno nalik svom negdašnjem suparniku, kasnije i mrskom neprijatelju Ivi Sanaderu. I Pašalić i Sanader su bez vlasti mjehuri od sapunice. Pašalić je u drugoj polovici devedesetih tlačio i micao s puta sve one koji su drukčiji od njega, a usudili su se to naglas javno isticati. Bio je jak ne zato što je talentiran, ne zato što je osobnost, ne zato što je znao i što je prelazio rampu. Njegova moć bila je pozicija na dvoru Franje Tuđmana. I Sanader je bez vlasti blijed, neprimjetan, nezanimljiv štreber. Tek kada su ga splet okolnosti te ljudi poput Šeksa i Glavaša gurnuli na površinu, počeo je glumiti uspješnog političara. A, zapravo, bio je i ostao tek loš pozer. Postao je i predsjednik HDZ-a, a onda i premijer – prijevarom. Druge izbore nije dobio, već ih je izgubio od Sanadera netalentiraniji Zoran Milanović. Danas je Sanader u Remetincu, a Pašalić – nakon poraza na unutarstranačkim izborima napuhan, bahat (pazite ovo!) građevinar – traži od države saborsku mirovinu. Usprkos tome što mu je tek pedesetak godina. Mirovinu je zatražio i Sanader kojem će se, bude li pravde, pridružiti i Pašalić kako bi dokazao odakle mu enorman novac za gradnju. To će se, naravno, dogoditi samo ako kukuriku koalicija ne izgubi – kao i dvijetisućitih – hrabrost.

Izvor: 2940