Glas javnosti 07.09.2011. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 11:17.

Ima li danas stariji čovjek poštovanja?

Već duže vrijeme proživljavam od svoje okoline, bližnjih i poznatih teške uvrede, poniženja, omalovažavanja i vrijeđanja samo zato što sam starija, neudata i žena, koja nema od nikoga zaštitu. Već mala djeca viču iza mene “to je ona luda i živčana”.
Ali djeca nisu kriva, jer to čuju od svojih roditelja, djedova i baka koji ih tako uče. Stanujem u stambenom bloku, prvi sam vlasnik stana od 1970. godine, ali sve dalje život u ovoj okolini je nesnosniji zbog vike, galame, lupanja.
Djeca a i odrasli svakodnevno se igraju, odnosno galame po cijele dane, ne obazirući se na one bolesne i starije koji trebaju mira, kućnog reda se nitko ne pridržava. O popravcima ovih starijih zgrada malo se vodi računa, a pričuva se samo povećava.
Poznato nam je kako se danas teško živi, svakim danom sve je više siromaštva, nezaposlenosti, a o kulturi da i ne govorimo, jer živimo među mnogo primitivnih ljudi, a tračevi prednjače (naročito to vrijedi za žene). Troškovi života svakim danom su sve skuplji, režije se povećavaju, a mirovine su već godinama zamrznute i iste.
O troškovima liječenja da i ne govorimo, kako se može liječiti čovjek s niskim primanjima, jer prioritet imadu oni bogati s punim džepom. Dokle će se ovakva situacija ponavljati i kako će većina ljudi proživljavati, nitko se i ne brine, a naročito naša vlada, jer oni imadu dosta a baš ih briga za ostale.
Tu se ništa ne može pomoći, izjava je mnogo ljudi, ali svi bi trebali biti poduzetniji, glasati za pravednije i bolje ljude za bolje sutra, za malog čovjeka, kojem je svakim danom sve teži i nesnosniji život, uključujući ovo sušno doba.
Mnogo sam puta pisala o sličnim pojavama i problemima, ali podrške je malo ili nikakve. Sve dok se nebudemo svi zajedno borili za bolje sutra, neće biti dobro, sve će biti više siromaštva, nepravde i primitivizma.
U nadi da će moja (brojna) reagiranja uroditi plodom, da će nam sutra svanuti bolji i ljepši dani, te da će nam život biti veseliji, ugodniji, a što će mi biti najveća nagrada za moj trud i zalaganje.
Jelena iz Čakovca

Izvor: 2941