Gdje su naša radničko-umirovljenička prava?

Prošla je godina otkako je, nakon “harača” (poreza na osobnaprimanja), Vlada smanjila za 10% tzv. “povlaštene” mirovine. Nije mi poznato dokle je ta odluka, zaključak, odnosno “Zakon o smanjenju mirovina određenih, odnosno ostvarenih prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju” na snazi. Još manje mi je poznato na temelju čega, kojih ljudskih i dostojanstvenih normi glede umirovljenika je donijet spomenuti zakon o smanjenju mirovina. Poznato je da je to bilo, navodno, radi recesije i krize. Sjećam se u prvoj polovici 2010. godine nakon ukinuča “harača” izjava naše premijerke da su poduzete i druge mjere, dakako, radi krize, a što smo mi umirovljenici sa “povlaštenim” mirovinama osjetili od 1. srpnja.
Ovih dana 2011. godine sa skupova diljem Hrvatske koji mirišu predizbornom retorikom ista premijerka nam poručuje, izjavlja, odnosno zamagljuje bacanjem pijeska u oči, da smo “izašli iz krize”. Pomislih da ćemo “penzići” to osjetiti vraćanjem mirovina u stanje prije 1. srpnja 2010., jer smo dali doprinos tome s 10% od mirovina. Međutim, ništa od toga kao ni od odgovora na žalbu za smanjenje mirovine koju sam podnio 4. prosinca 2010. godine. Glede na tajnost spomenutog Zakona, izgleda da je nedodirljiv, jer od mjerodavnih ne možeš dobiti odgovor na povredu naših umirovljeničkih prava nedvojbeno se postavljaju dva osnovna pitanja:
1. Što su i koje su to “povlaštene” mirovine? Tko ih prima u Hrvatskoj? Da li i izvan Hrvatske? Tko je kada i kako punio fondove za te mirovine? Da li su to mirovine kojima su kupljeni glasači, a na čij teret?: su to mirovine onih hrvatskih branitelja koji su nastali nakon izjave njihovog vrhovnog zapovjednika da ih je bilo oko 320 000, a danas ih je preko 500 000 tisuća ovijenih velom tajne; su to mirovine poliktičkih zatvorenika kojima je priznat nepostojeći staž; su to mirovine Saborskih zastupnika koji su nakon mandatskog odsjedanja u Parlamentu umirovljeni bez razlike na radni staž i to sa nekoliko puta višom mirovinom od državljana Hrvatske koji su radili 40 godina, što je više nego presedan u obljubi “demokracije” poslije 1991. godine; su to mirovine policajaca i ovlaštenih osoba ili su to mirovine radničke klase na radnim mjestima s beneficiranim radnim stažom, itd.? Tko je od hrvatske populacije s “povlaštenim” mirovinama zahvaćen sankcijom 10% smanjenja? To je vjerojatno tajna iz razloga što se odnosi samo na određene umirovljenike.Neka mi je oproštena takva konstatacija glede na činjenicu da javnost nije upoznata tko su ti kažnjenici. Stoga je potrebno podsjetiti, primjetiti, bez razlike na vrstu i broj sudionika ovog “harača”, da su to pravo stekli na temelju zakona, a što potvrđuje i Vlada u svom aktu - Zakon o smanjenju mirovina određenih, odnosno ostvarenih prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju”. Dakle, jasno je da nisu bile bez zakonske osnove. Pitanje je kako je netko mogao povrediti to pravo korisnika mirovine s činjenicom da ga o tome nitko nije pismeno obavijestio, a na postupak nema pravo ni žalbe. Dokaz: Nakon što sam osjetio smanjenje mirovine za 10% rujna 2010. godine podnio sam pismenu predstavku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje u Zagrebu s pitanjem tko mi je, zašto i na temelju čega, a bez pismenog priopćenja, oduzeo dio mirovine. U studenom 2010. Je stigao odgovor u kojem doslovno stoji:”...mirovina Vam je smanjena u skladu sa Zakonom o smanjenju mirovina određenih, odnosno ostvarenih prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju...”   Nezadovoljan takvim odgovorom uložio sam žalbu 4. prosinca prošle godine na koju do danas nema odgovora. Želim napomenuti, glede na neoborivu činjenicu, da sam u žalbi naveo i tražio smanjenje mirovine prema faktičnom stanju tj. da sam imao 1/3 beneficiranog i 2/3 nebenificiranog radnog staža. Tražio sam odgovor na pitanje zašto mi se smanjila za 10% ukupna mirovina, a ne samo povlaštena !?
Međutim, ni odgovora ni postupka sukladno činjeničnom stanju koje, između ostalog, proizlazi i iz rješenja o umirovljenju nije bilo. Da li su takvim postupkom osnovano povređena moja prava iz mirovinskog osiguranja? U “demokratskoj”, “pravnoj”, “socijalnoj” i “europskoj” državi Hrvatski nemaš pravo dobiti odgovor na žalbu za nezakoniti i neutemeljen napad, pljačku, Vlade na zakonito mirovinu. Stoga ne preostaje drugo već blatiti svoju Domovinu pred Sudom u Europi u traženju svojih građanskih prava, a na što nas prisiljavaju pojedinci, voditelji i Vlada koji se zaklinju u Hrvatsku.
2. Gdje su, dakle, prava umirovljenika kojima je smanjena mirovina za 10% iz propisa o radnim odnosima i o mirovinskom osiguranju, dakako, i iz Ustava Republike Hrvatske? Nepobitno je da smo oštećeni umirovljenici pravo na mirovinu stekli na temelju zakona. Zar je potrebno postavljati pitanje ako nema zakonskih uvjeta može biti umirovljenja? Što to znači? Da smo izvršavali svoje radne obveze i plačali zakonske doprinose na visinu primanja kao osnovicu za mirovinu, a što je dokazano i u postupku odnosno aktu o umirovljenju pri izračunavanju mirovine, koja nam je određena, dakle, odobrena, ponavljan na temelju zakona. Upitno je kako je netko mogao, ne stavivši van snage temeljni zakon za umirovljene i akt o mirovini, umirovljeniku smanjiti, jednostavno oduzeti, 10% mirovine i to bez ikakvog pismenog akta i obrazloženja, dakle, bez primjene Zakona o općem upravnom postupku.
Je li to povreda, ako već ne domačeg zakonodavstva, međunarodnih konvencija o ljudskim pravima koje je potpisala Hrvatska? Da i zbog toga Europa mora za to znati. Je li to i povreda unutarnje psihe dijela državljana Hrvatske koja se manifestira bezoosječajnim, skandaloznim, neodgovornim i neprimjernim ponašanjem do umirovljenika, a pri čemu dominira omalovažavanje, obezvrijeđivanje i miniziranje prava građana koji su dali doprinos izgradnji Hrvatske. Kada je riječ i njihovom doprinosu valja napomenuti da su oni, bez razlike u kojem ozračju svog radnog staža, dali povijesni i neoboriv prilog, žrtvu, odricanje, za opstojnost u boljitak Hrvatske. Radi prostora ne možemo sve to iznositi. Spomenimo dio činjenica. Ako plejada hrvatskih umirovljenika nebi stvarala i izgrađivala, primjerice, INA-u, HEP, Hrvatske telekomunikacije, itd, itd. što bi jučer i danas, bolje reći poslije 1991. godine, prodavale Vlade Republike Hrvatske? Je li je činjenično, i povijesno, da vlada nakon što je sve raprodala, uništila, upropastila, izlaz iz krize nalazi u pljački mirovina. Da! Činjenično je da su još u građana jedino mirovine ostale. Dakle, gdje su naša prava? U činjenici na kojem mjesto smo ljestvice o visini mirovina i u istini da je mirovina svaki mjesec manja.
PS: Hrvatska ima stranku umirovljenika koju prema broju korisnika mirovina na izborima nitko ne bi pobjedio. Zašto uopće ona postoji?
Antun Novak