PISMO IZ ZAGREBA

Samo je u zemlji apsurda moguće slaviti događaje, ljude i pojave koji se protive zdravome razumu. Ne samo da je u Hrvatskoj svakoga dana sve više općeprihvaćenih apsurda, nego je još strašnija činjenica da se naša čitava država pretvara u jedan veliki apsurd. Zar nije krajnje nerazumno, besmisleno i promašeno to što smo jedina zemlja u Europi (vjerujem i u svijetu) čiju je premijerku na tron instalirao utamničenik osumnjičen za nevjerojatne prijevare, lopovluk i zlouporabu položaja?! Zar nije nevjerojatno to što čak četvrtina glasača slavi premijerku koja se prljavim novcem koristila u vlastitim izbornim kampanjama?! Koliko dugo će pred istinom – a ona svjedoči o frapantnoj nemoralnosti i politike, ali i, na žalost, dijela društva – zatvarati oči policija, sudovi, civilno društvo, intelektualci, akademska zajednica i, naravno, veliki dio opozicije?! A svi oni žmire pred činjenicom da je Hrvatska stasala na bolesnim temeljima, da je lopovluk ukorijenjen u gotovo svim porama državne uprave, javnim institucijama i poduzećima te lokalnoj samoupravi. O tome da smo naopako, nemoralno i bolesno društvo svjedoči činjenica da se malo tko uopće i buni protiv lopovluka, nepravde, nejednakosti, šikaniranja sposobnih i talentiranih te protiv privilegija kaste koja je ili opljačkala Hrvatsku ili je tu pljačku, zbog vlastite koristi, omogućila i poticala.

Lažni HDZ-ov izvještaj

Političari koji su Sanadera glorificirali i u trenucima u kojima se javno, u medijima, upiralo u njegov nevjerojatan hohštapleraj, bajoslovno skupe satove i trokatnu vilu usred Zagreba danas glume hrabre borce protiv korupcije. A sami su, što nečinjenjem, što poltronskim uvlačenjem šefu koji je „bolji i od Isusa“, u korupciji izravno ili neizravno sudjelovali. Ako vas je prijatelj više puta upozorio da vaš sin, kćerka ili supružnik troše višestruko od onog što zarade, ako je vaš muž kupio auto čija bi rata za kredit bila veća i od njegove plaće, ako se vaš partijski drug iz stančića ili kućerka preselio u elitnu vilu ili ako vas u partiji obasipaju novcem kao da on pada s drveća, imate li pravo ne pitati: „A odakle sve to?“ Nakon što ju je Sanader ustoličio, Jadranka Kosor javno se zaprepastila obimom korupcije. Je li imala pravo na takvu reakciju kao premijerova desna ruka te kao izravna korisnica HDZ-ovih crnih fondova? Iako je i Stjepan Mesić tvrdio da predsjednička kampanja Jadranke Kosor više nego dvostruko nadmašuje cijenu koju HDZ pokušava podturiti javnosti, državno odvjetništvo nije reagiralo. Mediji i udruge civilnoga društva prebrojali su plakate, spotove, oglasni prostor u novinama i tome pribrojali troškove razglasa, zabavljača i putovanja te došli do dvostruko, pa i trostruko veće cifre od one koju je prezentirao HDZ.

Poput bijesnih pasa

Da joj je stalo do poštenja, Jadranka Kosor trebala je sama pokrenuti istragu o porijeklu novca za kampanju. Moja je malenkost barem dvadesetak puta u novinama i više desetaka puta u raznim televizijskim emisijama upozoravala na općepoznatu činjenicu da je velika većina zabavljača za nastupe na izbornim skupovima HDZ-a, ali i, bogme, mnogih drugih stranaka, pa i SDP-a, plaćana solarno, kešom. Nikoga to, naravno, nije zanimalo. Ni današnje tobožnje borce protiv korupcije, ni policiju, ni DORH, a još manje opoziciju koja je morala – zbog vlastitih saznanja – te svoje sumnje prijaviti nadležnim institucijama. Nas koji smo se usudili – kako mi to reče jedan HDZ-ovac, do jučer okorjeli sanaderovac, a danas, jasno, graditelj kulta (s)ličnosti J. Kosor – pišati protiv vjetra, snašao je bijes i velikog vožda i, još više, njegovih poltrona. Većina novinara koja se danas usredotočila na Sanadera poput bijesnih pasa štitila ga je u vrijeme dok je bio moćan, u vrijeme kada je otimao, u vrijeme kada je proganjao i svoje protivnike i sve one koji mu se nisu (s)klanjali. Iako je među najzaslužnijim novinarima za sanaderizaciju ili onepoštenje Hrvatske, iako desetljeće i pol čini sve da uguši i najmanji tračak slobode na Prisavlju, Hloverka Novak Srzić i predstojećoj će kampanji dati u HTV-ovu programu navijačko-cenzorski pečat.

Krvožedna borba za vlast

Usprkos tome, naći će se i oni koji se javno usuđuju izreći da je propagatorica vlasti, uglavnom HDZ-ove, dobra novinarka. Ti niti znaju razlikovati dobro od zla, a niti znaju što je dobro, a što pogubno novinarstvo. Nekritični glorifikatori Sanadera danas jednako strastveno veličaju premijerku usprkos činjenici da najveća obožavateljica Sanadera uporno i sigurno gura Hrvatsku na dno dna. Neopterećeni ideologijama i strančarenjem, svi oni kojima je doista Hrvatska na srcu, svi oni kojima je doista do pravde, jednakosti i prosperiteta te svi oni kojima je doista stalo do hrvatskih građana i njihovih sloboda vide jasno da J. Kosor u tobožnjoj borbi protiv korupcije miče, po Sanaderovom receptu, sve one koji bi je mogli ugroziti. Na djelu je krvožedna borba za vlast koju predvodi od Sanadera postavljena premijerka s lažnim, namještenim cerekom na licu. A iza tog vječno bezrazložno nasmiješenog lica krije se neizmjerna taština i osvetoljubivost, čak i veća od Sanaderove. Kada su je novinari pitali hoće li dati ostavku nakon što je bivša HDZ-ova tajnica Branka Pavošević dokumentima potkrijepila odavno poznatu činjenicu da je i njezina predsjednička te kampanja u 1. izbornoj jedinici 2007. financirana prljavim novcem, J. Kosor je odgovorila: „Svatko tko je lopov i tko je ukrao, mora završiti u zatvoru.“

Plaćali su kešom

Da, mora, ali neće. Malo tko će od lopova koji su punili HDZ-ove crne fondove završiti u bajbuku. Kao što nitko od onih koji su prljavim novcem gradili karijeru neće dati ostavku. I po toj olako izrečenoj floskuli o zatvaranju lopova premijerka je pokazala da ona i njezina vlada nemaju ni trun političke odgovornosti, odnosno – poštenja. Nakon što je blagajnica stranke posvjedočila da je kampanja trenutne, voljom Sanadera imenovane premijerke financirana prljavim novcem, jedini potez moralne političarke bio bi – ostavka. Ali, J. Kosor je više do vlasti nego do svega morala ovoga svijeta, od postanka, pa do danas. Jedina žrtva koju je HDZ spreman dati je žrtva za – vlast. I osobni probitak vlastodržaca. A tko je sve tijekom dviju Kosoričinih kampanja, ali i, naravno, kampanja svih ostalih HDZ-ovaca, primio (na ruke) prljavi novac? Među prvima je nezaobilazni Ratko Maček. Do njega su – kažu izvori bliski DORH-ovoj istrazi – Darko Milinović, Bianca Matković, Antun Vrdoljak, Miroslav Škoro, Ivana Kindl, Jacques Houdek i brojni drugi političari te zabavljači. Kešom na koji se, naravno, ne plaća porez, podmirivala se većina troškova svih dosadašnjih kampanja, što znači da su svi političari s protupravno vođenih kampanja protupravno i izabrani. Dakle, sve nemoralne privilegije većega dijela političke elite izborene su na nepošten način – prljavim novcem.

Uspješan neuspjeh

Izborna se kampanja zahuktava s jedne, one vladajuće strane hvastanjem dosadašnjim uspjesima (?!?!), a s druge strane, kukuriku savez za promjene ponosito maše programom koji će ozdraviti, a potom i preporoditi Hrvatsku. Što je to do sada postigla HDZ-ova vladajuća koalicija? Hrvatska jedina u Europi nije izašla iz recesije. Ove će godine BDP biti manji za milijardu i pol eura u odnosu na pred recesijsku 2008. Inozemni dug narastao je na 105 posto BDP-a, a unutarnji je dug u odnosu na 2008. 30 milijardi kuna veći. S 8,4 nezaposlenost je porasla na 14,3 posto. Iako je sve ridikulozniji ministar Popijač neki dan u Međimurju bubnuo da investitori čekaju u redu, u stranim ulaganjima jači od Hrvatske su čak i Albanija, čak i Crna Gora, čak i Srbija. U prvom polugodištu ove godine izravna strana ulaganja u Hrvatsku iznosila su bijednih 128 milijuna eura. Pa, ipak, ministar evidentno propaloga gospodarstva tvrdi: „Uspjeli smo bez vanjske pomoći, bez MMF-a, oporaviti naše gospodarstvo?!” I Popijač, i Kosor, i Darko Milinović podučavaju nas kako nam je bolje, ali mi, tupani, toga nismo svjesni. J. Kosor busa se samo njoj znanim uspjesima: „Pokrenuli smo najvažnije reforme!“ Koju je to reformu pokrenula Vlada? Niti jednu. Hrvatskoj je potrebna velika reformacija jer će u protivnom doživjeti daleko goru sudbinu od Grčke. Osim reforme poreznog sustava, lokalne samouprave, državne uprave, pravosuđa i školstva, najpotrebnija je moralna reforma. Prvo politike, a potom i nevjerojatno zapuštenog društva.

Savez za status quo

U vidu probnoga balona natruhe svoga programa izbacio je u negdašnjim sanaderovim medijima (koji se, dakako, besramno prestrojavaju) Savez za promjene koji neće pogriješiti ako se preimenuje u Savez za status quo. Iako su do sada trubili da će PDV s 23 smanjiti na 22 posto (jednako kao što su i 2000. obećavali da će s 22 smanjiti na 18), neki je dan Čačić reterirao: „Ni u ludilu nećemo smanjivati PDV!“ Savez za status quo neće ukidati čak ni one općine i gradove koji proizvode nevjerojatne gubitke. Neće biti niti otpuštanja u državnoj upravi te javnim poduzećima. Ali će zato, kažu u kukuriku koaliciji, smanjiti neke druge poreze (?!) te povećati penzije. Čijim novcem? Posuđenim. Te novcem od poreza na imovinu. Što je s kapitalnom dobiti, još uvijek se ne zna. I kukuriku koalicija će se, očito, u kampanji udvarati svim biračima - činovnicima, umirovljenicima, lokalnoj samoupravi, općinama, gradovima, županijama, đacima, studentima. Smanjit ćemo, kažu, cijenu rada. Čime?
Smanjivanjem zdravstvenog doprinosa i nagradama za svakog novozaposlenog. Kukuriku koalicija gradit će željeznicu i hidrocentrale, ozdraviti poljoprivredu i povećati dobit od turizma. Kako? Čime? E, baš će vam odati tajnu! Ni Savez za status quo neće, dakle, govoriti istinu o nužnim bolnim reformama. O višku zaposlenih u državnim službama, o prekobrojnim općinama i gradovima, o teškoj i nužnoj reformi lokalne samouprave, o stagnaciji plaća i mirovina. Ne usude se reći da je svako novo zaduživanje put u propast. Važno je doći na vlast i na njoj se održati što duže. Bez obzira na cijenu koju ćemo svi mi platiti.

P.S. Vladajući HDZ cirkusira hrvatskom. Sije na svakome koraku kamenje jer će, misle, iz njega niknuti još jedan mandat. Otvaraju već davno otvoreno. Tako je Milinović otvorio Odjel za neurološke bolesnike u virovitičkoj bolnici koji radi već nekoliko mjeseci. Jadranka Kosor svojim je Potemkinovim selima te sebeljubljem počela terorizirati depresivan narod. Kamere prate svaki njen korak, a HRT-ov Dnevnik sve te besmislice plasira kao najvažnije vijesti dana. Zar vijest o tome da je J. Kosor u Murskom Središću ubrala i u košaricu ubacila nekoliko jabuka zaslužuje mjesto u Dnevniku?! Zar je vijest to što je premijerka posjetila Dane piva?! Zar je vijest to što je premijerka otvorila (pazite sad!) Festival voćnih rakija i likera u Tovarniku?! Bila bi to dobra vijest tek kada bi nakon nje uslijedio britak komentar o tome kako premijerka u zemlji koja je na rubu propasti ništa ne radi osim što troši naš novac na besmislene cirkusarije. Kako može ozbiljnom političaru, a kamoli državniku, pasti na pamet da otvori berbu grožđa?! I, dakako, u svim tim neozbiljnim, tragikomičnim situacijama J. Kosor ima potrebu istresti neki od svojih bisera. Na te se njene mamce dao upecati čak i Ivo Josipović koji je uvjeren da će građanima Hrvatske dan u kojemu se on nije referirao na barem jednu od desetak Kosoričinih vječno ponavljanih floskula biti nepodnošljivo prazan. Nepodnošljiva nam je jedino umišljenost političara da njihove riječi igraju toliku ulogu u našim životima. Nepodnošljivi su nam njihova nemoralnost i lopovluk te njihovo podcjenjivanje naše pameti.