Glas javnosti 22.09.2011. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 11:17.

Ljudi, ovo je Divlji zapad!

Vlasnica sam jednosobnog stana u Čakovcu, Vukovarska 7, od 1990. godine, ali u posljednje vrijeme ovdje se ne može živjeti u miru, tu se ne poštuje stariji i teško bolestan čovjek. Ovdje vlada divljina, svakim danom ponavlja se ono isto - gotovo cijeli dan vlada nesnosna galama, svađa među djecom, a kulminacija je u poslijepodnevnim satima do kasno u noć, gdje se skupi veliki broj (rulja) odraslih starijih (zar ti ljudi nemaju posla u kući - pročitati kakvu dobru knjigu, nešto gledati na TV-u, otići u šetnju u obližnji park). To su za mene prazni i primitivni ljudi, a nažalost ima tu i mnogo trača, a naročito kod žena. Zar se ne može pročitati koji članak Svetog Pisma - Biblije, koja je u svakoj kući samo “sakupljač prašine”. Kako te vjeroučiteljice uče svoju a i tuđu djecu u dobrom kršćanskom primjeru života, poštujući starije i bolesne, dali znadu uopće što je 10. božjih zapovjedi, a pitam vas, tko se tih zapovjedi pridržava (oni koji su kršćani ili se barem predstavljaju), a srca su im prazna, bez ljubavi.
Većina današnjeg svijeta trči za novcem, koji je postao Bog, prednjačeći jeda preko drugoga. Tu je nažalost i dječje igralište (napola polupano) koje također stvara dodatnu buku. Tko je odgovoran za sve ovo nije ga ni najmanje briga, jer on stanuje na 4. katu, ne čuje, zdrav je i mlad, pa mu i ništa ne smeta. A vi stariji, bolesni, možete ne umrijeti, nego crknuti (izvinite na izrazu). Iz vas se djeca, a i mladi svijet i ismjehuju i proglašavaju vas ludima (kao da oni neće doživjeti starost i bolest?). Zar da tu mora intervenirati policija (koja vjerojatno nema pametnijeg posla), zar to nije sramota svih koji se tako “kaubojski” ponašaju. Tu su u međuvremenu nove nadogradnje, popravci u zgradi, od kojih se stvara dodatna buka. Smatram da se u stanovima, gdje stanuju stanari, nebi smjeli raditi veći poslovi, svaki koji želi veći komfor neka izvoli graditi vile i kuće, kad se ima na pretek novca, a taj isti katolik nema osjećaja niti sluha za one siromašne, kojih je svakim danom sve više, koji žive u većoj bijedi? Gdje je tu ljudska, a naročito kršćanska svijest, morali bi biti svjesni da je ovozemaljski život prolazan a na drugi svijet neće nitko ponijeti ogromna materijalna bogatstva, već samo čistu savjest i četiri daske - svijesni da se na ovom svijetu sve može podmititi novcem, samo ne ulazak u nebo. Koliko će ih tamo biti - vrlo malo, po ovozemaljskom ponašanju mnogih vjeroučitelja i uzornih vjernika.
Neka vam ove dobronamjerne misli, dragi kršćani, malo prođu kroz vašu ljudsku savjest.
Jelena / Bernardica iz Čakovca

Izvor: 2943