Veličanje partizanskih zločina po školama u Međimurju

Tijekom prošlog tjedna (12.-16. rujna 2011.) u srednje škole Međimurske županije (vjerojatno i osnovne), pristigao je poklon Međimurske županije – knjiga: Kalnički partizanski odred. Te tako samo nepuni mjesec dana nakon prvi puta u demokratskoj Hrvatskoj proslavljenog, dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima, 23. Kolovoza, u škole naše županije stiže negacija poštivanja tih istih žrtava.
Spomenuta je knjiga besramno odbacivanje žrtava totalitarnih režima jer veliča propalu komunističku ideologiju, i tamnicu naroda - Jugoslaviju, nasuprot demokratske i slobodne Hrvatske u čije temelje je ugrađena žrtva pravih i dostojnih hrvatskih branitelja koji su dali svoje sutra za naše danas, a nikako takozvanih komunističkih partizana, samozvanih antifašista. Sam autor ali i članovi redakcijskog odbora koji ga potpisuju (Josip Skupnjak i Dragutin Mrkoci) priznaju da su tada ustanici odnosno članovi spomenutog Odreda bili (kao i ustanici 90-tih godina) gotovo isključivo Srbi uz nešto Hrvata i Židova te je s toga nejasna prvobitna konstatacija tih istih ljudi koji ovu knjigu plasiraju u javnost da su spomenuti borci svoju krv i živote darovali slobodi svoje domovine te ih ugradili u njene temelje, jer na koju oni to domovinu misle? Ako misle na Jugoslaviju, u kojoj su se desetljećima ‘’prodavali’’ velikosrpski ideologemi tada je nejasno što ovakva knjiga radi u hrvatskim školama.
U timu ljudi koji je radio na spomenutoj knjizi između ostalog su poznati partizan i ‘’narodni heroj’’ Rade Bulat, kojeg se sumnjiči da je uz pomoć svojeg zamjenika Milana Žeželja (zamislite ironije, također narodnog heroja) zaslužan za pokolje hrvatskih zarobljenika i civila tijekom drugog svjetskog rata u selu Boričevac kraj Donjeg Lapca, Sošicama, te u Krašiću, čije se žrtve procjenjuju na oko 720 uglavnom Hrvata. Također je navedenoj knjizi svoj doprinos dao i poznati međimurski publicist i pisac Joža Horvat, manje poznat javnosti kao partizanski komesar Moslavačke brigade koju se povezuje sa najokrutnijim zločinima 1943. godine u takozvanom oslobađanju Čazme gdje je život izgubilo procjenjuje se oko 240 domobrana koje je spomenuta brigada zarobila. Isti dakle žele učiti našu mladež poštenju, moralu, časti i požrtvovnosti, a sami su kršenjem  Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima pokazali svoju pravu stranu ljudskosti i dostojanstva na najnižoj mogućoj razini. No kad ih već štiti hrvatska vlast odugovlačeći godinama istražne postupke protiv spomenutih, jasno pokazujući da je komunizam još uvijek ukorijenjen u sve strukture naše politike koja licemjerno i sramno prodaju našu hrvatsku svetinju – generale Domovinskog rata, dok u isto vrijeme nije nikada suđeno nijednom komunističkom krvniku s prostora bivše Jugoslavije. No srećom, postoji i jedan viši sud, sud Božje pravde!
Zbog svega toga, pozivajući se na Deklaraciju Parlamentarne skupštine Vijeća Europe iz 2006. o osudi zločina totalitarnih komunističkih režima, Deklaracije Hrvatskog sabora od 30. lipnja 2006. o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945– 1990, te EU Stockholmskom programu iz 2009. godine ističemo da se suprotno svim navedenim temeljnim zakonskim regulativama o osudi totalitarnih režima u Međimurju i dalje javno i besramno veličaju zločini protiv Hrvata i to nažalost uz podršku Međimurske županije i grada Čakovca koji su podržali javnu promociju i dijeljenje knjige po međimurskim školama.
Za Hrvatski domobran,
Ogranak Varaždin-
Čakovec,
Izvršni odbor