FERRO-PREIS: O zagađenju iza zatvorenih vrata Županije

Prošle srijede, 12. listopada župan Ivica Prehoč bio je domaćin jednog sasvim neobičnog sastanka za koji bismo mogli reći da je debelo - u zakašnjenju.
Naime, kod župana je bio – koliko je vidljivo iz priopćenja emitiranog iz njegova kabineta - direktor tvrtke FERRO-PREIS d.o.o. Čakovec (ljevaonice) Paško Vela sa suradnicima, a tom su sastanku nazočili i gradonačelnik Čakovca Branko Šalamon, njegov zamjenik Zoran Vidović i zaposlenici stručnih službi te inspektorica zaštite okoliša Vesna Gjakun, zaposlenica područne jedinice Uprave za inspekcijske poslove Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.
Tema sastanka koji je vjerojatno bio razgovor ugodni – jer novinari niti su prethodno o sastanku bili obaviješteni niti su sastanak (uz sve bezvezarije na koje se novinare inače zove) bili pozvani pratiti – bile su pritužbe građana Čakovca u svezi kakvoće zraka, vjerojatno uzrokovane emisijom onečišćujućih tvari poduzeća FERRO-PREIS d.o.o. Čakovec.
Nakon sastanka, samo se priopćenjem obavještava javnost da je nakon zajedničke rasprave “zaključeno da će poduzeće FERRO-PREIS d.o.o. Čakovec, s obzirom na preuzete zakonske obveze po pitanju cjelovitog sprječavanja i nadzora onečišćenja te mjerenja koja provode ovlaštene pravne osobe za poduzeće FERRO-PREIS d.o.o. Čakovec, vezano uz emisije onečišćujućih tvari u zrak, dati priopćenje za javnost u kojem će se iznijeti što se radi i što se planira raditi, u kojem vremenskom periodu s predviđenim planskim troškovima te koje se preventivne mjere provode”.
U dva navrata o toj je temi u listu Međimurje imao priliku govoriti Harald Steuff, bivši direktor Ferro-Preisa i trudio se jako objasniti što se događa. Predočavao je dokumentaciju, odnosno certifikate kojima se dokazuje da ljevaonica radi u skladu s propisima o zaštiti okoliša. Pohvalio se i s novim pogonom iz kojeg nema nikakve emisije u okoliš (čak ni dimnjaka nema!), pa se javilo pitanje – radi li uopće taj pogon?
Pa opet ponovio: cijeli proizvodni proces u ljevaonici usklađen je sa zakonskim standardima, ne postoji ni inspekcijski, ni bilo kakav drugi dokument koji bi dokazivao suprotno...
Dakle, u ovim je novinama bilo više puta objavljeno, uz elaboracije stanja odgovorne osobe, u vrlo opširnim tekstovima, i da se građani žale na nepodnošljivo iritirajući dim iz dimnjaka ljevaonice (u anketi u kojoj su se predstavljali imenom, prezimenom i fotografijom). Da anketirani nisu izrijekom navodili da se od dima iz ljevaonice ne može normalno živjeti, možda ne bi bilo tragikomično što se prošlotjedni razgovor vodio – vrijedi još jednom citirati – zbog pritužbi građana Čakovca u svezi kakvoće zraka, vjerojatno uzrokovanih emisijom onečišćujućih tvari poduzeća FERRO-PREIS d.o.o. Čakovec?! Vjerojatno!?
Sad se čeka da odgovorni iz FERRO-PREIS-a donesu dokumente, dokaze, proračune – što su sve napravili kako bi spiječili emisiju zagađenja u okoliš.
Što će donijeti? Iste certifikate (objavljeni su preslici u novinama) koji dokazuju, zajedno s inspekcijskim nalazima, s rezultatima ispitnih stanica, s pečatima i potpisima državnih institucija da je sve u redu? One iste certifikate zbog kojih se – od dužnosnika vlasti preko novinara nadalje – svakoga može otpraviti s porukom: ovo su sve napisale ovlaštene državne institucije ili certificirane kontrolne organizacije, instituti – ako struka kaže da je sve u redu, što vi (nekompetentni) možete reći tome protiv?!
U ljevaonici su uvijek vrata otvorena, uvijek je u pripremi cijela hrpa takvih potvrda, uvjerenja, nalaza... I vrlo strpljivo i ljubazno stavljaju svakom na raspolaganje tu dokumentaciju o svojoj usklađenosti sa zakonima, s propisima nižeg reda za koje neupućeni još nisu ni čuli, a oni ih već primjenjuju, sa suvremenim normama društveno odgovornog i ekološki prihvatljivog poslovanja...
Problem je samo jedan: budući da novinari nisu bili pozvani na taj razgovor, nisu bili u prilici ni pitati – uz sve papire i planove koji će nesumnjivo doći na stol - a kada će mještani čakovečkog jugoistoka (oni po vjetrovima najčešće udišu ljevaonički dim) i Strahoninca, pa i Nedelišća, preko kilograma certifikata i uvjerenja moći punim plućima udahnuti čisti zrak?
Budući da je situacija apsurdna, da u ljevaonici doista vlada (s obzirom na crnometaluršku djelatnost) tehnološki zavidan red, a svako malo blisku okolicu obavije nepodnošljiv dim koji leti preko svih certifikata, uvjerenja i programa zaštite neposredog okoliša od zagađenja – mudri bi ljudi rekli: znate kaj, tu ipak nekaj smrdi. Istina je, ali to nije samo dim iz dimnjaka na koje su, navodno, u skladu s propisima, ugrađeni filteri.
M. Belčić