PISMO IZ ZAGREBA

Sve ono što se posljednjih dana događalo na hrvatskoj političkoj sceni, posebice u Hrvatskome saboru, svjedoči o bijedi većine stranaka i njihovih nazovi vođa. Krenimo od opozicije koja je – čast izuzecima – prespavala osam godina HDZ-ovog sustavnog uništavanja Hrvatske, e da bi se energično pobunila u sekundu prije dvanaest. U posljednjih osam godina vladavine HDZ-a njegova tobožnja alternativa SDP nije našao način da u Hrvatskoj stvori atmosferu za promjene. No, budimo realni, Milanović, Čačić i ostatak „(ne)prirodnih saveznika“ nisu imali nikakve šanse srušiti superiornijeg Ivu Sanadera kojem se, ne mali, dio Hrvatske klanjao. Tom Sanaderu poput tepiha pod noge su se bacali Jadranka Kosor, Kalmeta, Čobanković, Milinović... svi, svi HDZ-ovci a najviše – on se s tla nije ni dizao – Jandroković, nakon pada velikoga vođe najrevniji u cipelarenju gazde koji ga je izmislio. Kult Sanaderove ličnosti gradio je i veliki dio opozicije. Pa i oni koji se danas panično drže za skute SDP-a. Neki je dan u zagrebačkom Boćarskom domu politički neartikuliran Silvano Hrelja na propagiranju bezlične alternativne političke platforme urlao da su Berislav Rončević, Branko Vukelić i Ivan Čehok dno dna. Zbog čega? Zato što su – kao članovi ili iste stranke ili istog interesnog klana – omogućili skidanje imuniteta SDP-ovcu Željku Jovanoviću.

Hrelja je uvijek uz vlast

Zar je Hrelja zaboravio da je donedavno te iste ljude podupirao?! S njima je tikve sadio i uživao plodove te zajedničke sadnje. Tek kada je iz HDZ-a iscijedio posljednju kap soka, okrenuo je svojim drugovima leđa i uskočio u drugi, opet, vidi vraga, pobjednički vlak. Je li to, možda, dno dna?! Zrela i odgovorna opozicija već bi nekoliko puta do sada krenula u ozbiljno i energično spašavanje Hrvatske. Prvi put kada je Sanader bio prisiljen dati ostavku. Tada je SDP sa svojim (ne)prirodnim partnerima trebao stvoriti atmosferu za prijevremene izbore. Ne zbog toga da on dođe na vlast, već zbog toga što je uništavatelje Hrvatske trebalo skinuti s trona. No, i SDP, pa i tadašnji predsjednik države Stjepan Mesić, tumačili su da Sanader ima pravo izabrati svoju nasljednicu jer HDZ i dalje u Saboru ima 77 ruku u zraku. To što su građani i dalje srljali u bijedu „alternativi“ ionako nije bilo važno. Osim, dakako, na deklarativnoj razini. Ni nakon Sanaderova pokušaja unutarstranačkoga puča, SDP nije reagirao. Milanovića se u to vrijeme nije moglo čuti. Spavao je zimski san. I sada, četrdesetak dana prije izbora, Hrelja hrabro upire prstom u političko dno dna, a publika, sastavljena od članova Kukuriku koalicije, plješće toj „lucidnoj“ dosjetci i dijagnozi.

Bravo majstori!

U odnosu na ostatak Kukuriku koalicije, Hreljina uloga u podržavanju HDZ-ova moralnog i materijalnog pustošenja Hrvatske je, dakako, benigna. SDP je što nečinjenjem, a što dogovorima, naročito kod posljednjih promjena Ustava (ne zaboravite da su SDP i HDZ u nevjerojatnom zajedništvu prag za referendum ostavili na previsokih 10 posto) Zakona o HRT-u te mnogih nakaradnih kadrovskih rješenja (primjerice za suce Ustavnoga suda) čuvao leđa HDZ-u. Tek se četrdesetak dana prije izbora sjetio bojkota. Ma, bravo majstori! Kada je u proljeće SDP bio pozivan da opozicija krene u stvaranje uvjeta za prijevremene izbore, Milanović je izjavio da će „alternativa“ HDZ džentlmenski pustiti na miru da odradi pregovore s EU. SDP je nekoliko mjeseci prije izbora, zapravo, s HDZ-om sklopio pakt o nenapadanju. I za vrijeme te njihove miroljubive koegzistencije Hrvatska je sigurno tonula u blato, a njezini građani u bijedu. Pa, zar onda nije logično da za bavljenje visokom politikom potkapacitirana Jadranka Kosor misli da je baš ona spasiteljica Hrvatske?! Ona ne zna da ne zna, a Kukuriku koalicija činila je sve da J. Kosor mirno živi u neznanju. SDP je pomogao HDZ-u da i dalje ugrožava medijske slobode, da uništava ono malo proizvodnje, da zadužuje naše unuke te da za napredovanje podobnost uzima kao jedini kriterij.

Tko još vjeruje Tankoviću?!

Zar je onda čudno da miran, gotovo anemičan ministar obrane Davor Božinović bubne: „Vlada se dokazala. Očekujem pobjedu HDZ-a.“?! Čime se to Sanader-Kosoričina Vlada dokazala? Dnom dna?! Pa, u svemu dobrom smo na samome europskome dnu. Na dnu dna. Baš u svemu. Na pretek je pokazatelja da je ovo ne najgora hrvatska, već najgora europska vlada u posljednjih nekoliko desetljeća. Većina članova Vlade držalo je Sanaderu ljestve te, usput, izvlačila osobnu korist za služenje vođi. Pa, HDZ je iznjedrio kadrove poput Luke Bebića koji, kao jedan od tri šefa države, smatra principijelnim založiti kuću za jamstvo Sanaderu kojeg ta ista država sumnjiči i okrivljuje za najteže zločine. U jednome je trenutku Bebić tužitelj, a u drugome srcedrapateljni branitelj Sanadera. Što na to kaže HDZ? Ništa. Ne usudi se Bebiću zucnuti ni slova jer bi mogao ostati bez kvoruma. A kvorum koaliciji na vlasti osiguravaju tipovi poput ne samo Vukelića, Rončevića i Čehoka – optuženih ili osumnjičenih za kriminal – već i Šemse Tankovića koji, nakon što je odradio prljav posao za gazde, kameleonski izjavljuje: „Nisam znao što se događa. Žao mi je, pogriješio sam!“ Pazite, Šemso Tanković nije znao ono što je znala čitava Hrvatska?! Tko još vjeruje Tankoviću? Nitko. Srame ga se i oni koje tobože zastupa.

Neetičnost etičara Čehoka

Kada su ga novinari pitali zbog čega je svojim ulaskom u sabornicu omogućio da HDZ skine imunitet Jovanoviću, profesor etike Ivan Čehok neetički je ustvrdio da - ako je Sabor mogao njemu skinuti imunitet, zašto ne bi to učinio i Jovanoviću. A razlika između Jovanovićeva i Čehokova navodnog grijeha je poput razlike između centralnog komiteta i katedrale. Čehok se sumnjiči za gospodarski kriminal, a Jovanović za verbalni delikt. Koji HDZ, uz šest HSS-ovaca, Memedija, Z. Čuhnil, Tankovića, Šoju, Đ. Adlešić, Čehoka i njegova sudruga u varaždinskom poglavarstvu Horvata (jednog od dva kandidata za gradonačelnika?!?!), pokušava ponovo uvesti na velika vrata u hrvatsku političku praksu. Njihova imena ući će u povijest. Ali onu neslavnu. Njih 77 izglasalo je presedan u 21 godinu hrvatskoga višestranačja u kojemu je sve manje demokracije, a sve više samovolje političkih i kapitalističkih moćnika te nakaradne partitokracije. Da, skidanje imuniteta Jovanoviću jest pucanj u demokraciju. Pucanj u sljepoočnicu demokracije. Pravo saborskog zastupnika je slobodno govoriti, što bi, uostalom, trebalo – u demokratskim društvima, biti pravo svih građana. Tu je slobodu ukinuo HDZ i njegovih 13 priležnih suradnika u promociji političkog beščašća.

Zašto se o pljački ne smije govoriti?

HDZ je SDP-ovu saborskom zastupniku skinuo imunitet jer je više puta izrekao tvrdnju da je vrh HDZ-a u političkom smislu odgovornosti kriminalna, zločinačka organizacija. Zašto zločinačka? Pa, kriminal za koji su osumnjičeni, optuženi ili (prvostepeno) osuđeni HDZ-ovi dužnosnici jest jedan od najtežih zločina. I utaja poreza je zločin. Istina, Jovanovićeva retorika jest tvrda, istina, Jovanovićeva stranka nije učinila ništa da se taj zločin spriječi na vrijeme, ali to ne znači da Jovanović nema pravo govoriti. K tome i, po mnogima, istinu. Je li predsjednik HDZ-ove Vlade, kojemu je desna ruka bila trenutačna, od tog istog Sanadera postavljena, a ne izabrana premijerka, osumnjičen i optužen za najteži kriminal? Je. Je li potpredsjednik HDZ-ove Vlade Damir Polančec optužen i nepravomoćno osuđen za kriminal? Je. Je li ministar u HDZ-ovoj Vladi Berislav Rončević optužen i nepravomoćno osuđen za kriminal? Je. Je li desetke direktora javnih poduzeća, HDZ-ovaca, državnih tajnika i članova uprava što osumnjičeno, što optuženo, što zatvoreno zbog teškog kriminala? Je. Je li HDZ-ov glavni blagajnik Malden Barišić osumnjičen za teški kriminal? Je. Je li HDZ-ova blagajnica optužena za kriminal? Je.

Šeksu su popustile kočnice

Jesu li svi oni svjedočili da je veliki dio do danas službeno još uvijek neosumnjičenih i službeno još uvijek neistraživanih, i službeno još uvijek neoptuženih HDZ-ovih dužnosnika sudjelovao u zločinu. Jesu. Je li to sam vrh HDZ-a? Je. Je li i ostatak vrha HDZ-a odgovoran za zločine koji su se događali u cestogradnji, u HŽ-u, Ini te ostalim javnim tvrtkama? Je. Pa, u čemu je onda Jovanović pogriješio? Da, odgovorni za zločine su i Jadranka Kosor, i Vladimir Šeks, i ostatak vrha HDZ-a jer nisu ništa učinili iako su na zločine bili na vrijeme upozoravani. O crnim stranačkim fondovima počelo se na veliko govoriti i pisati nakon izborne kampanje za predsjednika RH 2005. godine, one kampanje u kojoj J. Kosor samo što nije iskakala iz pašteta. I tada je, kao i za parlamentarne izbore 2003., HDZ krivotvorio – upozoravali su mediji - izvještaje o potrošnom novcu na kampanju. J. Kosor o tome je mudro šutjela. A danas samo zato što im se netko usudi sasuti istinu u lice pokušavaju govor kriminalizirati. Prihvati li sud – koji je dobrim dijelom još uvijek pod Šeksovim patronatom – HDZ-ovu tužbu, bit će to povratak u pedesete godine prošloga stoljeća, u vrijeme u kojem je sudio sud Partije. Nemojte se snebivati ako sud ne samo prihvati tužbu, već i riješi spor u korist HDZ-a čak i prije izbora. Ima HDZ svoju pravdu i za tu svoju pravdu spremne suce poslušnike. Naravno da Jovanovićeve verbalne eskapade nisu zločin iz mržnje, kao što je to definirao Vladimir Šeks kojemu su popustile sve kočnice. Te tvrdnje, tisuću puta napisane i izrečene u medijima od stotinu novinara, analitičara, domoljuba i političkih protivnika, grubo definiraju stvarnost. I grubo zvuče jer analiziraju, detektiraju i definiraju radnje koje su hrvatske građane na duže vrijeme gurnule u bijedu. Da, na hrvatskoj javnoj sceni, u gospodarstvu, u vođenju javnih poduzeća, u izbornim kampanjama jest učinjen zločin s predumišljajem. Svi oni koji su u vrijeme i nakon počinjenja zločina žmirili ili zločincima pomagali jesu dio te zločinačke ekipe. S – naravno – različitim stupnjevima krivice ili odgovornosti. O tome ne smije, ni, nadam se, neće odlučivati sud partije. Niti HDZ-ove, niti SDP-ove, a niti, bogami, formalni sudovi pod njihovom kontrolom.

P.S. Tko se kome treba ispričati? J. Kosor tvrdi da se SDP – ili „braća po mržnji“ Jovanović i Milanović – mora ispričati HDZ-u. „HDZ je spreman ispričati se za poneku suvišnu riječ i nepotrebnu gestu, ali na to nisu spremni neki drugi“ – relativizira J. Kosor svoju i ulogu HDZ-a u generiranju zala. I ona i HDZ moraju se ispričati narodu što su ubili poštenje i podobnost proglasili vrhunaravnim kriterijem. I ona i HDZ moraju se ispričati narodu zato što su devedesetih ozakonili privatizacijsku pljačku. I ona i HDZ moraju se svima nama ispričati zato što su njihovi kapitalci opljačkali ili pljačku milijardi kuna omogućili. I ona i HDZ moraju se ispričati narodu što su amnestirali političare, direktore i menadžere javnih tvrtki bilo kakve odgovornosti. I ona i HDZ moraju se ispričati za brojne godinama ponavljane laži. I ona i HDZ moraju se ispričati za progon i egzistencijalno uništenje tisuća ljudi koji su upozoravali na njihov lopovluk, despotizam i samovolju. I ona i HDZ moraju se ispričati narodu što su od Hrvatske učinili zemlju bijede, pravne i svakojake druge nesigurnosti. Treba li se SDP kome ispričati? Da, ali ne HDZ-u, već narodu. Zbog čega? Zato što u četiri godine njihove vladavine nije procesuiran niti jedan lopovluk. Zato što je narod prepustio na milost i nemilost HDZ-u. Zato što nas smatra senilcima koji su zaboravili što sve SDP nije učinio. Zato što je izdao socijaldemokraciju...