PISMO IZ ZAGREBA

Da je HDZ-ova borba protiv korupcije velika laž, potvrđuje činjenica da niti jednog političara nikad nitko iz nadležnih institucija – prije svega porezne uprave – nije zatražio da pojasni odakle mu imovina nekoliko (desetaka) puta veća od prihoda. Ne pitaju to ni Sanadera čija imovina bezobrazno premašuje njegove i suprugine prihode. Sanaderovi su se nakupovali zemljišta, stanova, slika, poslovnih prostora i još koječega kao da odvajkada posjeduju bušotine nafte u Kuvajtu. No, bahatost kojom je bivši hrvatski premijer trošio novac nije rijetkost među vladajućom kastom, onom političkom, i onom kapitalističkom. Prvi su omogućili odabranim, podobnim goljama, vrlo često i rodbinski povezanim, da se bez ijedne kune, dinara, marke ili eura domognu bajoslovnog bogatstva, a drugi su prvima – iz zahvale – što ispod stola, a što na račune u bankama na egzotičnom otočju, isplaćivali milijune.
Tajkunsko-politička mafija plijen dijeli, ili se zbog raspodjele plijena svađa, i danas. Svi ti grozomorni podaci o pljački, kojima vas iz sata u sat informiraju mediji, rezultat su makljaže podzemlja koje je, jedino u Hrvatskoj, postalo nadzemlje s čvrstim vezama na zagrebačkom Gornjemu gradu. Iako sam čitav život zarađivao u hrvatskim okvirima vrlo pristojno, često više i od istaknutih političara, u usporedbi s njihovom, moja je imovina liliputanska.

Laž o državi

Jesam li o tome razgovarao s političarima? Jesam. S mnogima. Nisam ih pitao odakle im kuće, automobili, jahte i vikendice jer znam na koji su ih način stekli. Kada bih im spočitnuo gramzivost te predvidio sudbinu poput Sanaderove, nasmijali bi se svisoka, odmahnuli rukom te mi odgovarali (otprilike): „Ovo ti, Vukšiću, nije više komunizam. U kapitalizmu smo. Zasluge treba naplatiti!“ Zasluge za što? Za dolazak na vlast. Naplaćuju nam ogroman harač na javnosti podturenu laž da su stvorili državu. A ako su je stvorili, imaju je, valjda, pravo i uništiti.
Devedesetih je stvoren model pljačke koji je Sanader primijenio i usavršio. Pa njegovi su pobočnici – osvrnite se malo oko sebe i pogledajte u kakvome luksuzu svi oni žive – samo od mrvica s autokratova stola stekli nevjerojatan imutak. Pita li ih itko danas: „Odakle vam?“ Nitko. Ni neće. Barem ne tako dugo dok se s političke scene ne maknu svi uprljani političari. A takvih će na stranačkim listama biti na pretek. Uostalom, što je Zoran Milanović govorio za Milana Bandića ne tako davne 2009. godine? Za one koji se ne sjećaju, evo sublimiranih citata: „Nema boljeg kandidata za gradonačelnika Zagreba od mog prijatelja Milana Bandića!“ A tog istog Milanovićevog prijatelja s dvjestotinjak kaznenih prijava SDP-ovci danas optužuju za nepoštenje.

Je li i Mate umočio sjekiru u med?

Zbog čega? Zbog toga što Bandić više nije član SDP-a, a ne zbog naglo probuđene savjesti. Na suđenju Ivi Sanaderu, za tek jedan od stotine krupnijih grijeha, dokazat će se koliko su politički sustav i državne institucije kontaminirane nepoštenjem tobožnjih stupova društva. I što bi se moglo dogoditi dobroga državi s tim trulim stupovima? Ništa. Osim urušavanja. Sanader jest devedesetih pregovarao o (privilegiranom) ulasku Hypo banke na hrvatsko tržište, ali je glavni pregovarač i, izgleda, potpisnik bio tadašnji potpredsjednik Vlade Mate Granić. Tu Sanaderovu tezu potvrdio je i bivši premijer Nikica Valentić. Znači li to da se Sanadera lažno optužuje za primanje mita od Hypo banke? Ne, to Valentićevo svjedočenje proširuje sumnju na veliki broj političara koji su se – sudeći po imovini – privilegirano grijali. Nikada Mate Granić nije javnosti pojasnio odakle mu novac za ogromnu kuću u Remetama. A je li poreznicima pokazao čiste račune? Nije, jer ga poreznici nikad za račune nisu ni pitali. Kada sam prije desetak godina na šalteru porezne uprave u Vukovarskoj došao prijaviti kupnju stana, pitao sam činovnicu na šalteru: „Trebam li vam dati papire koji će posvjedočiti odakle mi novac za stan?“ Gospođa me podozrivo pogledala i odgovorila: „Ma, tko će vas provjeravati za porijeklo stotinjak tisuća maraka?! Ne provjeravamo ni one koji kupuju za milijune...“

Posudio mu prijatelj

Kuća Mate Granića, koji je u to vrijeme zarađivao manje od televizijskog urednika, vrijedi pedeset puta više od stančića s čijim sam čistim papirima ponosno mahao u poreznoj upravi. A iz nje sam izašao razočaran, s praktičnom potvrdom da su hrvatski zakoni crknuto slovo na papiru. Da, točno, ako dođu provjeravati odakle mojoj malenkosti novac za 45 četvornih metara stana, moraju pitati i Milana Bandića za 250, Granića ili Sanadera za 600 ili 1.000. Jesu li oni jedini koji ne mogu dokazati odakle im novac za stan, kuću, vilu, jahtu ili skup auto? Ne budite smiješni. Tisuće političara, od općinskih načelnika do ministara i premijera, pa i bivših predsjednika države, muljaju s podrijetlom imovine. Kada su Stjepana Mesića pitali odakle mu novac za dva nova stana u, čini mi se, Gračanima, nonšalantno je odgovorio: „Posudio mi je prijatelj.“ Tko ga je pitao odakle mu novac? Ne poreznici, već - novinari. Da smo pravna država i da je predsjednik moralna osoba, pred novinare bi izašao s papirima koji dokazuju podrijetlo svake lipe. Svatko bi, kada ga pitaju: „Odakle ti novac?“ mogao poput Mesića odgovoriti: „Posudio mi je prijatelj“. Tko to, i gdje, posuđuje političarima novac za stanove?! I predsjednik čije se to države usudi javnosti takvim prozirnim pojašnjenjima mazati oči? Predsjednik Hrvatske.

Spavali su na podu

Kada je Marko Perković Thompson kupio u Zagrebu stan za više od milijun eura, nitko ga nije pitao odakle mu novac. Znam, naplaćuje debelo Thompson svoje rodoljublje, i to nije protuzakonito. Ali je protuzakonito ako novac za svoje nastupe dobiva na ruku, bez da plati porez. Čak i nije sporno to što je – tako barem tvrde Uskokovi svjedoci - HDZ Thompsonu 2007. godine isplatio 500 tisuća eura da ne pjeva za HSP. Pod uvjetom da je HDZ isplatio novac sa svog na Thompsonov račun, uz, naravno, plaćen zakonom propisan porez. Ovih dana Sanaderova punica svjedoči da su ona i njezin muž, na početku devedesetih, doselili kod Ive i Mirjane Sanader u podstanarski stan u kojemu su spavali na podu. Nekoliko godina kasnije, Sanader je u središtu Zagreba kupio trokatnu vilu s vrtom koja danas vrijedi nekoliko milijuna eura. Odakle mu novac za tu vilu? Dio vile je u suvlasništvu Sanaderove supruge Mirjane, a dio – trećina – u suvlasništvu Sanaderova punca Ive Šarića koji je nakon zetove abdikacije lagao javnosti kako je sve što posjeduje pošteno zaradio. Danas ne govori da je lagao, već da ih je zet izmanipulirao. Čime? Novcem. Nekretninama. Životom na visokoj nozi. Istup Ive Šarića bio je jedan od najbahatijih i najlažljivijih u novijoj povijesti hrvatskoga laganja.

Čude se i diplomati

Danas obitelj Šarić pokušava od javnosti izmamiti sućut. Iako je uživala plodove zetovog ubiranja nelegalnog, mafijaškog „poreza na zasluge“, danas i punac i punica bacaju blato na Sanadera. Koji je omogućio lagodan život gotovo svih svojih suradnika, uglavnom HDZ-ovaca. Mladen Barišić potrošio je više na odijela, kravate, skupe ručkove i večere nego što ćete vi zaraditi za tri života. Vinko Mladineo, šef Fonda za zaštitu okoliša, bio je također poznat po rastrošnosti. I Darko Milinović odjednom je skucao love za velebnu kuću. Damir Polančec od seoskog je dečeca postao – zahvaljujući povlaštenom položaju – bogat dioničar Podravke. Mogao bih ovdje nabrajati u nedogled tko je sve zamračivao naš novac, ali se neće – ponavljam, dok glasači iz politike ne maknu na razne načine kompromitirane političare – ništa promijeniti. Uskok će istraživati, a DORH podizati optužnice za poznat, opipljiv kriminal političara koji nisu na vlasti. One koji su na vlasti poreznici ni danas ne pitaju: „Odakle vam novac?“ O tome odakle im novac ne mogu se načuditi ni strani diplomati. Naime, kada je visoki njemački dužnosnik posjetio Matu Granića, mislio je da se sastanak s ministrom vanjskih poslova održava u luksuznoj državnoj rezidenciji, a ne kući do ulaska u politiku prosječno situiranog hrvatskog liječnika.

Zaprepastit će nas

Zato mi se diže kosa na glavi kada čujem ili čitam izjave HDZ-ova odvjetnika Vladimira Gredelja koji iritira javnost tezama o svehrvatskoj zavjeri protiv HDZ-a. Tvrdnjom da je pisanje o kriminalu HDZ-ovaca koji su – nepobitno je – činili vrh stranačkoga vrha, sotoniziranje stranke na vlasti, Gredelj vrijeđa zdravu pamet. Sasvim se opravdano sumnja da se vrh HDZ-a udružio u zločinačku organizaciju, o čemu je moja malenkost upozoravala tisuću puta. S ne malim posljedicama. Taj isti vrh HDZ-a sve je one koji su se usudili progovarati o pljački njihovih vođa – sotonizirao. Izbacivao s posla. Ugrožavao čitave obitelji. Svetio se, prijetio... Govorim to iz prve ruke. Zato su Gredeljeve moralke bljutave i licemjerne. U njegovoj obrani nema ničeg pravednog, sve je prepuno floskula i ideologije koja nema veze sa stvarnošću. A stvarnost govori da je Hrvatska opljačkana te da su tu pljačku što omogućili, a što sproveli sve sami HDZ-ovi vrhovnici, bivši i sadašnji. Zato je od trenutno vladajućih HDZ-ovaca licemjerno, glupo i bahato negirati svoju odgovornost, a djelomično i krivicu, za pljačku hrvatskih građana. No, u potpunosti se slažem – jednom u dvije i pol godine! – s premijerkom Jadrankom Kosor koja je na jednom od stranačkih derneka izjavila: „Sigurna sam da će HDZ na izborima polučiti odličan rezultat i zaprepastiti sve one koji danas likuju!“ Da, HDZ će polučiti odličan rezultat jer nakon svega što je učinio Hrvatskoj i hrvatskim građanima, svaki je mandat – nevjerojatna nagrada. Da, svi bismo trebali biti zaprepašteni to što će stranka čiji je premijer, uz pomoć najbližih suradnika, pa i trenutačne premijerke, posramio Hrvatsku osvojiti – prema istraživanjima – čak i više od četrdeset mandata u parlamentu. Raspoloženje ne baš maloga dijela glasača svjedoči da je Hrvatska i moralno posrnula zemlja pred kojom je trnovit put ozdravljenja društva.

P.S. Način na koji političari još samo tridesetak dana vladajuće stranke pokušavaju zabašuriti teško popravljivu štetu ući će u anale političke gluposti. Način na koji se opravdava J. Kosor sve je žalosniji. Nije građanima ugodno kada se s njihovom premijerkom sprdaju. S debelim razlogom. Svaka je njezina izjava teško probavljiv biser. Može li je itko u tome zasjeniti? Može, Darko Milinović, ministar koji se i zdravstvenim sustavom i hrvatskom političkom scenom kreće poput slona u staklarni. Prkosi Milinović – trabantski kopirajući šeficu – istraživanjima i, podmićujući glasače kavom, lamata riječima: „Pobijedit ćemo!“ Kako?! Ima Darkec recept: „Ući ćemo u svaku ulicu, svaki stan, u svaku kuću...“ Zato, oprez, nakon što su izvršili invaziju na državna poduzeća, HDZ-ovci prijete da će vam doći u stan ili kuću. Ako vrata otključate, otključavate ih na vlastitu odgovornost, naknadne se reklamacije ne uvažavaju.