Glas javnosti 09.11.2011. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 11:18.

VRIJEDNI MEĐIMURCI S NAJMANJIM PLAĆAMA

Ovim člankom želim potaknuti na razmišljanja naše vrijedne radne ljude o kojima imaju po cijelom svijetu svi visoko mišljenje i lijepu riječ, ali nažalost međimurski poslodavci ne govore tako.
Svakodnevno se može čuti iz njihovih usta da smo lijenčine, zabušanti i neradnici koji su previše plaćene, međutim već 15 godina Međimurci su među zadnjih 5 županija po plaćama u cijeloj Hrvatskoj. Isto tako valja navesti da je velika većina prijavljena na minimalnu plaću i da se za tu minimalnu plaću radi uglavnom preko 200 sati mjesečno.
Jedan veliki razlog za unaprijed navedeno je svakako što u novo osnovanim privatnim poduzećima nema sindikata, jer poslodavci to zabranjuju kako bi bez kontrole mogli eksploatirati radnike a isti nemaju nikakvu zaštitu niti prava. Posljedice ovakvog ponašanja su sve više radnika na bolovanjima i traženju izlaza u prijevremenim ili invalidskim mirovinama, te na psihijatrijskim odjelima i u depresiji, dok se poslodavci bez kontrole gramzivo i obijesno bogate.
Državne institucije ne reagiraju, političari lokalni i državni u sprezi sa kapitalom isto tako ne reagiraju te se postavlja pitanje kako dalje? Očito je da se radnici moraju izboriti za svoja prava i dostojanstvo, na način da se sindikalno organiziraju kao u Njemačkoj, Austriji te u Skandinavskim zemljama, i preko sindikata i Radničkog vijeća zaštite sebe i usprotive se poslodavcima.
Isto tako radnici Međimurci moraju shvatiti da im nitko neće pokloniti ništa, za sve će se morati izboriti sami uz potporu sindikata i zakonskog okvira koji im je na raspolaganju, ali ga ne koriste kao npr. radnici u Primorskim i Dalmatinskim županijama koji za takve plaće i toliko sati mjesečno odrađenih sigurno ne bi radili.
Očekujem da će se Međimurci trgnuti i shvatiti ako nešto ne promijenimo odmah, i u narednom razdoblju raditi ćemo puno previše za male novce i na kraju male mirovine, a poslodavci i političari će iz obijesti i gramzivosti zbrinuti svoju djecu, unuke i praunuke, a mi nećemo ni sebe.
Drago Čemerika

Izvor: 2950