Glas javnosti 17.11.2011. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 11:18.

Gdje je nestala euforija?

Nešto se dešava u Lijepoj našoj, nešto što ne miriše na dobro za dugoprstiće, odnosno za one koji su bez srama uzimali ono što im ne pripada, a iz koje stranke, ZNA SE. Sada vidimo lice premijerke kakvo treba biti, ozbiljno, a ne nasmijano, kao da je zemlja u najboljem stanju. Nešto se kuha, neko gorko jelo za one koji su do juče uživali sve blagodati vladanja, uzimali su (KRALI) ili dobivali nešto što ne stoji ni u jednom pravilniku itd.
Sve ove godine su uživali podobni, odnosno istaknuti HDZ-ovci počevši od početka rata kad su naši iseljenici sa zapada slali velike količine novca u domovinu da pomognu našim braniteljima, ali taj novac se dijelio na veliko i onima koji nisu niti omirisali Domovinski rat. Bio je interesantan razgovor putem otvorenog radija negdje 1992. godine kad je čovjek izvana pitao gdje je novac što su oni poslali, a odgovor iz Čakovca je bio da se kupovalo oružje, ali nema računa, a Hrvatska već bila međunarodno priznata.
Pa poslije rata je bilo nepravde, neki branitelji koji nisu bili upućeni u novi sistem su ostali kraktih rukava, a neki koji su bili bliže vatri su se dobro okoristili, pa neka to bude primjer, nazovi general Zagorac itd. Ne treba biti čovjek podal ili zlonamjeran pa nekome željeti zlo, ali je naša premijerka trebala baš ovakav fuš, da se prizemlji, da ne lebdi u zraku, da ne skakuće od sreće i smiješi se bez povoda, pošto se nemogu smijati na tisuće ljudi koji čekaju posao, koji nemaju što dati djeci da jedu, a tko je zato kriv nego Vlada, prodavali su firme onima koji su podobni, ali ne i pošteni, koji su i poreze utajivali, a nikom ništa.
Trebamo, a trebalo je davno prekinuti prljave poslove i da Hrvatska bude za sve dobra, a ne samo za podobne iz ZNA SE koje stranke.
Kritičar

Izvor: 2951