BETA verzija Ispričavamo se zbog svih mogućih poteškoća, stranica je u izradi!
Uto, 29/11/2011

OBITELJ JANUŠIĆ IZ PREKOPE PITA ZA SUDBINU NAMJENSKOG NOVCA U OŠ ŠTRIGOVA

A. Ličanin
 

Našem se uredništvu obratila obitelj Janušić iz Prekope, s nakanom da inicira brže rješavanje pitanja o kojem smo prije godinu dana pisali na našim stranicama. Naime, Josipa Janušić učenica je sedmog razreda Osnovne škole Štrigova i kreće se u invalidskim kolicima. Ravnatelj Škole Stanislav Rebernik uložio je prilično energije u javno predstavljanje problematike s kojom je suočena Škola, a ta je da objekat nema dizalo kojim bi se invalidska kolica mogla podići na prvi kat Škole.
Tako je započela akcija prikupljanja novca za intaliranje dizala u Školi, no do danas promjena nema. Iz tog su razloga Josipina majka Štefica i sestra Sanja smatrale potrebnim javno propitati postupak nabave dizala i samog prikupljanja novca.
- Novac se prikupljao i danas smo upravo mi te koje ljudi pitaju je li u Školi postavljeno dizalo za invalidska kolica. Mi odgovor ne možemo dati jer je novac uplaćivan na račun Škole - ističe majka Štefica.
- Prikupljeno je pedeset tisuća kuna, a dizala nema. Josipa će već i otići iz Škole Štrigova jer je sad u sedmom razredu, bez da je dizalo montirano. Nije na nama da nudimo odgovor što se dogodilo s 50 tisuća kuna prikupljenih s različitih strana i uz humanitarne akcije, već na Školi. Ne želimo nikoga prozivati, to nikako, jer svi rade u dobroj namjeri Međutim, osjećamo potrebu boriti se za Josipu - kaže Josipina starija sestra Sanja.
U razgovoru s ravnateljem Stanislavom Rebernikom doznajemo da je prikupljeni novac još uvijek nedostatan da se posao dovrši.
- S obzirom na humanitarnu akciju koja je pokrenuta lani, moram istaknuti nekoliko važnih detalja. Sve što se dosad poduzimalo da bi se olakšao život i rad naše učenice Škola je poduzimala samoinicijativno, s obzirom na činjenicu da to pitanje nije, na veliku žalost, riješeno na razini nadležnog ministarstva. Mi danas imamo situaciju da se djeca s poteškoćama uključuju u redovitu nastavu, što je dobro, ali bez rješenja o prilagodbi prostora, programa, djelatnika i drugog te, na kraju, i financijske podrške. Bez svega nabrojenoga, učenici koji imaju poteškoće ne mogu normalno funkcionirati u Školi. Svjesni velike odgovornosti, u okviru vlastitih mogućnosti, preuredili smo sanitarne čvorove, s učenicom i njezinom majkom organizirali posjet centru Goljak u Zagrebu radi stručne pomoći. Njihovi su stručnjaci kasnije cijeli kolektiv educirali o načinu rada s djetetom u invalidskim kolicima. Uz pomoć pedagoginje, naučili smo učenicu sedmeroprstni strojopis, nabavili novo prijenosno računalo te napokon, uz financijsku pomoć Županije i Općine, osigurali i osobnog asistenta koji svakodnevno brine o njoj - kaže S. Rebernik.
Ništa od dogovora s dobavljačem dizala
U želji da kvalitetno riješe pitanje kretanja učenice kolicima prilikom nastave na katu Škole, pokrenuli su akciju prikupljanja financijskih sredstava, i to na osnovi ponude firme koja se jedina bavi uvozom rabljenih dizala.
- Stvar je u tome da rabljena dizala teško dobivaju papire potrebne za ugradnju i mi smo toga bili svjesni. Baš zato smo smo se rukovodili time da imamo pouzdanog dobavljača s obzirom da novo dizalo stoji 200 tisuća kuna. Kad smo, zahvaljujući mnogim divnim pojedincima, tvrtkama i udrugama, skupili sredstva za planirano i dogovoreno rabljeno dizalo, počeli su problemi s isporukom koji su trajali više od godinu dana. Nakon nebrojenih poziva i obećanja, postalo nam je jasno da od dogovorenog neće biti ništa! Jedina preostala opcija bila je da pokušamo nabaviti novo dizalo, ali sve ponude bile su daleko iznad svote koju smo prikupili - ističe ravnatelj.
Na naše pitanje kakvo je stanje sada i što s novcem, naš sugovornik odgovara:
- U razgovoru s donatorima dogovorit ćemo sudbinu novca koji se cijelo vrijeme na računu Škole nalazi kao namjenski. U tom će smislu Školski odbor donijeti određene odluke, no dodao bih da je naša učenica u međuvremenu napredovala do te mjere da se uz pomoć osobnog asistenta može stepenicama popeti na kat i spustiti. To u dobroj mjeri dovodi u pitanje nužnost postavljanja dizala, odnosno moguće je da između mnogih potreba postoje trenutno drugi prioriteti za našu učenicu. Sve što smo učinili ili željeli učiniti bilo je i jest za dobrobit učenice. Ništa joj nismo uzeli, već smo joj nastojali pružiti što više, bez obzira na naše službene obveze. Drago nam je kad to prepozna i okruženje oko nas, naročito naši roditelji. Pomalo je žalosno i za nas neprihvatljivo da se naše najbolje namjere i djela pokušavaju unaprijed obezvrijediti i omalovažiti - zaključuje ravnatelj OŠ Štrigova Stanislav Rebernik.
A. Ličanin