PISMO IZ ZAGREBA

Kukuriku koalicija moći će sama, bez trabanata, sastaviti Vladu, a HDZ je pretrpio do sada najveći poraz. Jeste li zadovoljni ovim rezultatima? Moja malenkost nije. HDZ je, bez ikakve dvojbe, dobio previše mandata u Saboru. Pitam vas - koja bi to stranka u civiliziranome svijetu preživjela afere poput onih HDZ-ovih?! Niti jedna. Dakle, HDZ su glasači progledali kroz prste pljačku, prijevare, laži, katastrofalno vođenje države, nepotizam, negativnu selekciju (jedina diploma bila je članska iskaznica HDZ-a) te frapantan diletantizam njihove predsjednice Jadranke Kosor koja je, iz dana u dan, svima nama tjerala crvenilo na lice. Ona sama nema srama. I nakon što ju je Kukuriku koalicija potukla do nogu, J. Kosor im u neinteligentnom, tupavom, nedržavničkom, uskogrudnom i huškačkom govoru nije čestitala na pobjedi. Jadno, ali to se od HDZ-a i J. Kosor jedino moglo očekivati. S druge strane, ruku na srce, Zoran Milanović održao je državnički, zreo, pametan i ohrabrujući govor.
Da nije bilo Radimira Čačića kraj njega, gotovo da bi razuman čovjek mogao povjerovati u ono što je predsjednik SDP-a i novi mandatar hrvatske Vlade govorio. No, nova vlada, nova hrvatska vlast, nije samo SDP, nije samo Milanović, već i Čačić, već i Vesna Pusić, već i Ivan Jakovčić, već i Silvano Hrelja.

Čačićeva prizemnost

Dok pišem ovo pismo, u noći s nedjelje na ponedjeljak, Državno izborno povjerenstvo još uvijek nije prebrojalo sve glasove, pa se ne zna hoće li Kukuriku koalicija moći sama i komotno sastaviti Vladu. Za velike promjene, zbog kojih će morati dirati i u Ustav, bit će joj potrebna dvotrećinska većina. Na koga Milanović uz koalicijskih 78 glasova može računati? Na manjine koje se – po staroj lošoj hrvatskoj navadi - besramno prodaju te na, eventualno jedan glas HSS-a, jedan ili dva glasa don Ivana Grubišića... Malo, premalo.
A što je s ostalim strankama? Sve je preostale stranke Čačić u izbornoj kampanji izvrijeđao na pasja kola, prizemno i na osobnoj razini. Čini se to u žaru borbe? Ne, ne čini se. Mudri, časni i pragmatični političari ne čine gluposti koje pokondireni Čačić čini. Kukurikači će partnerstvo morati tražiti s – možete li vjerovati – HDZ-om i HDSSB-om, što im, uostalom, i neće biti tako teško jer su to činili, parcijalno, i do sada. I, da ne biste bili u zabludi, radikalne, i te kako potrebne promjene u Hrvatskoj ova vlada neće donijeti.
Kakve politički bitne veze imaju Milanović i tajkun Čačić? Nikakve. Čačić je kapitalist, a Milanović se čas predstavlja socijaldemokratom, a čas liberalom. HNS jest liberalna stranka koja, jasno, timari krupni kapital.

Radnicima neće biti bolje

Dakle, ova će Milanovićeva vlada, kao i ona HDZ-ova, služiti krupnome kapitalu, a ne vama koji ste ih izabrali. U odnosu na kapital, i ova će vlada biti – desna. Proturadnička. Služit će četvrtome B - nakon Budimpešte, Beča, Beograda – Bruxellesu. Služit će interesima banaka, korporacija, tajkuna i menadžera poput rigidnog Ivice Mudrinića čija je zadaća u što kraćemu vremenu izmusti od građana Hrvatske što više novca. Nova će Vlada, uvjerit ćete se, „liberalizirati“ Zakon o radu tako što će vas gazda moći preko noći šutnuti na ulicu. Kako znam? Slušao sam što zbore Čačić i Slavko Linić. Uz arogantnog Čačića, sve one koji žive od svoga rada čekaju godine Tantalovih muka. Koliko će ova nova vlada misliti na novac poreznih obveznika, dovoljno govori i nevjerojatan podatak iz predizborne kampanje.
Naime, u Zagrebu, na Trgu bana Jelačića, gradske su vlasti izgradile pristojnu pozornicu te je dale besplatno na korištenje svim zainteresiranim strankama. Kukuriku koalicija nije htjela nogom stupiti na tu „Bandićevu pozornicu“ te je, tik uz postojeću, podigla svoju. Je li ta bila bolja, ljepša, funkcionalnija i, što je važno - dobitnija? Nije. Kukurikači su odlučili kukurikati na vlastitoj pozornici, ma koliko koštalo da koštalo. Pamtite - uz njih ćete još jače upoznati što znači bešćutan neoliberalni kapitalizam.

Potonuli HSS i HSLS

Je li se dogodilo itijedno iznenađenje na izborima? Prvo, neugodno, je – rekoh već u uvodu - 47 ničim zasluženih mandata HDZ-a. U sličnu kategoriju spada i šest mandata Glavaševa HDSSB-a, HDZ-ove slavonske frakcije koja se diči nepoštivanjem hrvatskih zakona i Ustava te isticanjem pravomoćno osuđenog ratnog zločinca Glavaša za svoga gurua. U svakoj bi iole normalnijoj državi osoba osuđena za zločin izazivala nelagodu i muku u želucu, ali u nas je to mamac za glasove. Je li iznenađenje, i to neugodno, HSS koji je – izgleda – osvojio samo jedan ili, u najboljem slučaju, dva mandata? Nije. Kako je sijao, tako i žanje. U četiri godine koalicije s HDZ-om izgubio je ionako upitan identitet. HDZ ga je progutao i ispljunuo. Josip Friščić svoju vjernost HDZ-u nije znao „naplatiti“. Je li HDZ pogriješio što nije koalirao s HSS-om? Je, jer, vjerujem, da bi sa seljacima postigli još fantastičniji rezultat, što, naravno, ne bi bilo dobro za Hrvatsku.
U Sabor nisu ušli ni Damir Bajs koji se neuvjerljivo busao tobožnjim uspjesima u turizmu, ni Božidar Pankretić, a ni Marijana Petir. Potonuli su, ne bez razloga, HSP-ovci koje su glasači kaznili zbog – Đapića. Naime, HSP Ante Starčević uvjetovao je koaliciju sa Srbovim HSP-om skidanjem Ante Đapića s liste u 5. izbornoj jedinici.

Jurčićeva magla

Od svih tih silnih HSP-ova prošao je tek onaj Ruže Tomašić, i to s jednim, izgleda (još uvijek) nesigurnim mandatom. Najnezaslužnija dva ili tri mandata su ona istarske Ladonje, bogatuna Plinija Cuccurina koji se Sabora dočepao hrpom novca i podrškom krupnih kapitalista te don Ivana Grubišića, svećenika koji jedno propovijeda, a drugo čini. Naime, don Ivan je na ad hoc listama skupio toliko otpadnika i ljudi sumnjiva morala da sve za što se do sada polako pada u vodu. Prošao je u 10. izbornoj jedinici samo zato što je u Kerumgradu na djelu politički kaos, besprizorna idiotarija sa sekom i bracom u glavnim ulogama. Don Ivan Grubišić zalaže se za politički amaterizam i deprofesionalizaciju politike te smanjivanje Sabora barem za pola. A zašto, don Ivane, Sabor ne svesti na dvadeset ili deset zastupnika?! Ili jednoga?! Bit će jeftinije, efikasnije i, naravno, potkupljivije. Ekonomski stručnjak Ljubo Jurčić nije prošao u Sabor. Niti u jednoj izbornoj jedinici. S pravom. Jedno je govorio, drugo radio, a treće, valjda, mislio. Govorio je da okuplja u svojoj Hrvatskoj ekonomskoj inicijativi sve same stručnjake. Ali za niti jednog tog njegovog eksperta šira javnost nikada nije čula. Potom se Jurčić, nesuđeni SDP-ov premijer iz 2007., okružio s još tri strančice.

Gornji grad postaje Kerumgrad?!

Prva je PGS iz Rijeke, lokalna stranka koja je poznata po koalicijama s onima koji daju više. Druga je Hrvatska radnička stranka za koju nikada niti jedan radnik u Hrvatskoj nije čuo. Treća je Blok umirovljenici zajedno, HDZ-ova penzionerska asocijacija Lazara Grujića, poznatog jedino po tome što je s 46 godina otišao u mirovinu pod sumnjivim okolnostima. Naime, rješenje za njegovu mirovinu potpisao je korumpirani dr. Rubala koji zbog sličnih namještaljki sjedi u pritvoru. Jurčić je nakanio u Sabor pod svaku cijenu, bez rada i jasnoga programa. E, pa ne ide to tako baš svaki put. Ne, nisam zaboravio na Željka Keruma, besprizornog gradonačelnika Splita zbog kojega se čestiti građani Hrvatske crvene. Kerum je, zna se, ušao u Sabor na listi HDZ-a koji je tražio sinergiju u njegovoj Hrvatskoj – pazi sad?!?! – građanskoj stranci. Da je HGS išao na izbore sam, ne bi bio ni blizu praga. Zato je Keruma spasila za politiku netalentirana Jadranka Kosor koja je u splitskom cirkusantu konačno našla sebi ravnog. Sudeći po posljednjim rezultatima, u Sabor će uz Keruma i njegova seka Nevenka Bečić. Nepotizam iz splitskoga vilajeta seli na Markov trg na kojem neće nedostajati cirkusa. Uz HSS, potpuno je potonuće doživio i HSLS koji, izgleda, neće imati predstavnika u Saboru.

Bandićev politički kraj

S razlogom. Za stranku bez programa i bez identiteta, a s bolesnim ambicijama dvoje, troje vrhovnika, građani nisu imali razloga glasati. Uostalom, HSLS je stranka koja je revno pretrčavala slijeva nadesno i obrnuto te u tom pretrčavanju ostavila opor okus. Iako se Darinko Kosor ograđivao od Đurđe Adlešić i Ivana Čehoka, glasači nisu zaboravili da su ti kompromitirani političari još do jučer uživali potporu stranke koja je, na veliko čudo, oblijepila čitavu Hrvatsku plakatima nekarizmatičnog Darinka Kosora. Vidjevši ga na plakatima, građani su se pitali - tko je taj lik. S obzirom na uloženo i dobiveno, kampanja HSLS-a spada u najskuplje u povijesti hrvatskoga parlamentarizma. I Milan Bandić uložio je silan novac za mjesto u Hrvatskome saboru. Njegova nezavisna lista, komično nazvana – stijenom, natjecala se u četiri jedinice, ali se niti u jednoj nije približila izbornome pragu. Izbori 2011. definitivan su politički kraj Milana Bandića kojeg će Kukuriku koalicija početi rušiti već za koji dan. Prvo neprihvaćanjem proračuna Grada Zagreba, potom raspuštanjem Skupštine i, na kraju, raspisivanjem referenduma (uz prethodnu izmjenu zakona) za smjenu Bandića. Na žalost, u Sabor nije ušao ni Dražen Budiša, ne baš talentiran, ali – bez svake sumnje – visoko moralan bivši predsjednik HSLS-a koji se, nakon neuspjeha 2007. godine, povukao iz politike. Vjerujem da je ovo posljednji Budišin politički pokušaj, zbog D. Kosora unaprijed osuđen na propast.

P.S. I, na kraju, poštovani čitatelji, tek napomena da sam kao jedan od idejnih tvoraca te osnivača Hrvatskih laburista – Stranke rada ušao u Sabor kao prvi na listi u prvoj, mnogi kažu - premijerskoj izbornoj jedinici. S Dragutinom Lesarom stvarao sam stranku na moralnim i političkim postulatima za koje se na ovim stranicama zalažem već gotovo dva desetljeća a, kao novinar, u Večernjaku, Vjesniku, na Novoj TV, Z1 – Zagrebačkoj televiziji te drugim televizijama već više od tri desetljeća. U mome se djelovanju neće ništa promijeniti, i dalje ću biti novinar i, nadam se privremeno – političar, saborski ili, što mi je draže, narodni zastupnik. Hrvatski laburisti osvojili su šest ili sedam mjesta u Hrvatskome saboru i najveći su dobitnici ovih izbora, što je, uostalom, napomenuo u obraćanju naciji i predsjednik Ivo Josipović. Jesu li Laburisti iznenađenje? Nisu. Radnici, svi oni koji žive od svoga rada, prepoznali su u Laburistima borce za svoja prava, jedine i istinske zagovornike pravednije preraspodjele bogatstva. Držite nas za riječ. Hoće li se išta promijeniti u Pismu? Neće. I dalje ću pisati kao i do sada jer poznajem samo moralnu stegu, niti jednu drugu. Jednom novinar, uvijek novinar.