Kolumne 12.12.2011. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 11:18.

Kruškina hrđa ili pikac!

Premda je 2011. sezone na svim lokalitetima kontinentalne Hrvatske tijekom razdoblja vegetacije palo značajno manje oborina u odnosu na višegodišnje prosjeke, mnoge je vlasnike krušaka koji u vrtovima i/ili okućnicama drže po nekoliko stabala i poneki ukrasni Juniperus (borovica) krajem ljeta iznenadila jača pojava neobičnih promjena na lišću krušaka. Na gornjoj strani lišća prvo se pojavljuju male pjege, svega 1-1,5 mm u promjeru, oko kojeg lisno tkivo poprima svjetlo-narančasto-crvenkasto-žutu boju a središnji dio posmeđi. Na donjoj strani tako opisanih i lako uočljivih promjena nastaju izrasline poput roščića (vidi fotografije)! Ovakve promjene pripisuju se tipičnim simptomima ili znakovima bolesti koje uzrokuje gljivica iz skupine hrđa: kruškin pikac (Gymnosporangium sabinae, ecidijski stadij: Roestelia canellata). Poznato je da gljive uzročnici biljnih bolesti hrđa iz razdjela Basidiomycota (razred Uredinales, porodica Pucciniaceae) uglavnom žive na dva različita biljna domaćina, na kojima formiraju razne tipove “propagativnih” spora (bazidiospore, ecidiospore, piknospore i uredospore), te trajne ili zimske spore nazvane teliospore.
Vrsta kruškin pikac (Gymnosporangium sabinae) je heterotalična hrđa, čiji se ecidijski stadij razvija na kruški i drugim Pyrus vrstama uzrokujući opisane promjene na lišću, ali također na granama, peteljkama i iznimno na plodu. Na naličju lista nastaju hipertrofije (izrasline) tkiva, a unutar njih eliptična udubljenja na čijim se stjenkama razvijaju nizovi ecidiospora. U početku je otvor ecidija zaštićen ovojnicom koja ima oblik roščića ili grbastog izraštaja na donjoj strani lista kruške (vidi fotografiju). Nakon što se formiraju ecidiospore, ovojnica puca a vjetar prenosi bolest na zimzelene, drvenaste i ukrasne Juniperus vrste. Infekcije Juniperusa su moguće najčešće na mjestima gdje igličasti listovi izlaze iz drveta jer se na tom dijelu najduže zadržava voda. Zaraženi dio grane zadeblja i poprima vretenast izgled i tako preživljavaju godinama. Nakon dvije godine na borovici (Juniperusu) se počinju u optimalnim meteorološkim uvjetima razvijati teliosorusi u obliku hladetinastih izraslina. Za to su potrebne proljetne kiše i temperature veće od 8° do 10°C, jer vjetar tada prenosi bolest natrag na krušku. Da bi kruška bila inficirana hrđom ili pikcem moraju biti udovoljeni slijedeći zahtjevi: a) kiša treba padati barem 4 sata pri optimalnim temperaturama (12° do 24°C) da bi zimska teliospora proklijala u bazidij, b) relativna vlažnost zraka mora biti blizu zasićenosti (>95 %) oko 10 sati pri temperaturama 15°C da bi nastale bazidiospore, te c) list kruške radi infekcije bazidiosporama još mora biti dodatno vlažan barem 3 sata uz temperature 15° do 20°C. Na temperaturama zraka većim od 25°C infekcije lišća kruške nisu moguće (vidi tablicu 1.)! Tek 19 do 33 dana nakon zaraze na lišću se pojavljuju već spomenute u početku malene pjege (spermagoniji), a nakon nekog se vremena na njihovoj donjoj strani formiraju grbasti izraštaji u obliku roščića (ecidiji).
Na kruškama i jabukama diljem svijeta je opisana 21 vrsta hrđa čiji su među-domaćini uglavnom Juniperus vrste, a njihova učestalost pojave i štetnost upravo ovisi o raširenosti alternativnih domaćina! U Hrvatskoj je determinirano nekoliko vrsta roda Gymnosporangium, od kojih su za voćarsku proizvodnju važnije vrste G. sabinae (kruška), G. clavariiforme (kruška, dunja, glog, merala, oskoruša) i G. gracile (dunja, glog). Kako zimzelene Juniperus vrste samoniklo rastu u kamenitim staništima Istre i južne Hrvatske pikac ili hrđa je u tim područjima najvažnija bolest kruške! Budući se borovice sve više uzgajaju kao ukrasne vrste urbanih sredina, to se zadnjih desetljeća kruškin pikac sve više pojavljuje u prigradskim naseljima kontinentalnog dijela naše zemlje (Zagreb, Karlovac, Zelina, Jastrebarsko, Varaždin, Ludbreg, Čakovec, Prelog, Mursko Središće i dr.).
Iz opisanog razvojnog ciklusa ove bolesti logična mjera zaštite bi bila prostorna udaljenost Juniperus vrsta od krušaka. Mnogi autori navode da najbliži Juniperusi ne bi smjeli biti unutar 500 m od voćnjaka. Ipak, novija istraživanja potvrđuju da nakon što nastanu, bazidiospore nošene vjetrom uspješno prevaljuju 1.000 m udaljenosti do osjetljivog mladog lisnog tkiva krušaka. Iskustva iz doline Neretve potvrđuju da uz povoljne vjetrove infekcije nastaju čak ako su kruške i Juniperusi udaljeni 2.000 m (Cvjetković, 2010). Stoga, u područjima gdje nije moguće odstraniti borovicu kao alternativnog domaćina ove hrđe iz blizine krušaka, preporučujemo u osjetljivom razdoblju (od početka cvatnje do mjesec dana nakon otpadanja cvjetnih latica provoditi mjere usmjerene kemijske zaštite )(naročito u mjesecu svibnju). Tretiranja krušaka moraju u tom osjetljivom stadiju proljetnih zaraza biti usklađena s uvjetima za oslobađanje infektivnih bazidiospora na oboljelim Juniperusima i formiranje “klične cijevi” koja omogućuje zarazu lišća kruške (navedeno u tablici 1.) (toplo, ali ne prevruće, i dovoljno vlažno razdoblje). Premda u našoj zemlji nema registriranih fungicida za suzbijanje ove gljivične bolesti, poznata je hrđe učinkovitost fungicida iz kemijskih skupina ditiokarbamata (npr. mankozeb, propineb), ftalimida (kaptan), inhibitora biosinteze ergosterola (npr. bitertanol) i novijih strobilurina (npr. trifloksistrobin).
Stoga se za zaštitu krušaka mogu preporučiti fungicidi koji su u našoj zemlji registrirani protiv krastavosti kruške (Venturia pyrina) (vidi tablicu 2.), a istovremeno odlično suzbijanju i kruškinog pikca ili hrđu (Gymnosporangium spp.). Broj i razmak tretiranja određuje količina i raspored oborina u osjetljivom proljetnom stadiju krušaka, a najbolje je pratiti izvješća prognozne službe za zaštitu bilja koja nakon cvatnje krušaka i jabuka prati optimalne meteorološke uvjete za razvoj biljnih bolesti. Stoga se ova bolest u plantažnim nasadima krušaka gdje se provode mjere zaštite od krastavosti plodova ne pojavljuje, a vlasnici pojedinačnih stabala u okućnicama ili vikendicama trebali bi provoditi prskanje u kritičnih mjesec i pol dana nakon cvatnje.
Ove smo godine u mjesecu svibnju u središnjem dijelu Županije zabilježili 64,2 mm oborina, odnosno pet kišnih dana kada je padalo više od 5 mm. Pritom se ukupno vlaga na lišću zadržavala 6.915 minuta, a 12 su dana bila optimalna za formiranje bazidiospora na inficiranim Juniperusima. Uz optimalne temperature (prosječne dnevne 15°C) tijekom 5 svibanjskih dana su u Međimurju bile moguće zaraze krušaka kruškinim pikcom ili hrđom!

Izvor: 2955