Kolumne 12.12.2011. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 11:18.

U HDZ-u je demokracija i dalje nepoznanica

PISMO IZ ZAGREBA

„Neki kolege tvrde da smo dobili izbore. Pa sam očekivao da nam Josipović da mandat“ – ironično je eskapade Vladimira Šeksa poentirao još uvijek aktualan predsjednik Hrvatskoga sabora Luka Bebić. Stvarno, što to Šeksu treba? Jedan od najdugovječnijih i najinteligentnijih političara u Hrvatskoj lupeta poput kumica na placu. Pobjedom proglašava najteži poraz u povijesti HDZ-a te javno zabranjuje demokraciju u vlastitoj stranci nevjerojatnom tezom: „Ja ću biti prvi koji će predložiti Jadranku Kosor za predsjednicu HDZ-a. Trenutačno, ali i u dogledno vrijeme samo ona ima atribute da to bude. Nitko iz užeg i šireg vodstva neće se kandidirati za šefa HDZ-a.“ Te su riječi – zapravo – otvorile jaku frontu protiv J. Kosor, ali i samog Šeksa. „Koji je njemu vrag?! Dojadio je Bogu i vragu, neka ide u penziju!“ – pobunio se protiv Šeksovog nakaradnog kadroviranja HDZ-ov oldtajmer Đuro Perica. I Darko Milinović, jedan od pretendenata na mjesto predsjednika HDZ-a, dočekao je Šeksovu inicijativu na nož: „Oduzimam pravo bilo kome da govori u moje ime!“ Miroslav Tuđman, jedna od najnovijih i, ako je željela modernizirati stranku - nepotrebnih akvizicija J. Kosor, smatra da je nametanje određenih kandidata protivno demokratskim načelima. A što kažu preostali mogući kandidati za šefovsko mjesto?

Nedorasla i infantilna J. Kosor

Iako ga – istina, ne znam po kojim to kriterijima – neki mediji svrstavaju u moguće kandidate, Gordan Jandroković tvrdi, zasad, da nema predsjedničkih aspiracija. No, ne bih se čudio da i Kosorici, kao što je to, uostalom, učinio svom političkom ocu Ivi Sanaderu, zabije nož u leđa u za trenutačnu šeficu najnezgodnijem trenutku. Tomislav Karamarko šuti jer i sam procjenjuje da bi se na predsjednički tron mogao popeti samo uz osječke borbaše, ali njihov se pokrovitelj nalazi u zeničkom zatvoru, a jedan od brojača – Drmić – pod istragom, u drugoj, konkurentskoj stranci. Kandidira li se, Darko Milinović nije bez izgleda, ali tada će HDZ još dugo ostati u opoziciji jer za HDZ s Milinovićem na čelu urbana Hrvatska neće nikad glasovati. Kao što neće glasovati za HDZ s intelektualno potkapacitiranom, nedoraslom i – stotine je argumenata za tu tvrdnju – infantilnom J. Kosor. Uostalom, J. Kosor je bila, bez ikakve dvojbe, najnesposobnija šefica nejnesposobnije Vlade u povijesti, ne samo Hrvatske, već i Europe. No, SDP će, vjerujem, drukati upravo za Milinovića ili J. Kosor. Postoji li osoba koja bi mogla HDZ-u stvoriti novi imidž? Postoji. Da je u Šeksa, Kosorice i Milinovića mudrosti, za predsjednika stranke kandidirali bi – te njegovu kandidaturu snažno podržali – Andreja Plenkovića.

Ne zaslužuju 23 posto

Svi koji ga znaju tvrde da je Plenković pametan, obrazovan i talentiran političar, nimalo nalik stranci u koju je – sudeći po Milinoviću, Šeksu, J. Kosor, Vukeliću, Kalmeti, Šukeru, Karamarku, Đakiću, Bačiću, Milinkoviću, Matušiću ili Sumrakici – očito zalutao. Plenković i pobrojano društvo političke su i svjetonazorske opreke. Plenkovićev svjetonazor – a s njime i Hrvatska – ima budućnost dok je Šeks-Kosoričino poimanje politike prošlo, ali, sudeći po njihovoj žilavosti, još uvijek nesvršeno vrijeme. S njima - kalmetama, vukelićima, đakićima i sumrakicama Hrvatska može jedino u provaliju. Čega su, uostalom, glasači – u velikoj većini – svjesni. Zato su i glasovali protiv onih koji su zbog vlastite nesposobnosti narod u XXI. stoljeću, dvadesetak godina nakon uspostave višestranačja (od demokracije smo u Hrvatskoj konzumirali tek – d, samostalnost pak gubimo iz dana u dan), plašili nekakvom crvenom opasnošću. A sami su najviše sličili kumrovečkoj političkoj doktrini čiji bi se stratezi mogli s pravom uvrijediti zbog usporedbe s HDZ-ovcima koji su učinili sve ne bi li Hrvatska bila što siromašnija, što ovisnija o drugima, što nesamostalnija, a građani daleko obespravljeniji od negdašnjih samoupravljača. Zaslužuje li stranka čiji najmoćniji čovjek javno poručuje da će u korijenu osujetiti demokraciju podršku 23 posto glasača?!

Hvata me jeza

Da, u neku ruku Šeks je u pravu; HDZ-ovih 23 posto je – u odnosu na to što nam je sve u posljednjih osam godina priredio – ogroman uspjeh. U demokratskim bi zemljama stranka čiji je vrh zaglavio u Remetincu nestala s političke scene. A HDZ je preživio. Na koju foru?! Čitava je dva desetljeća kupovao glasače koji se plaše da će – nestankom HDZ-a – izgubiti nezaslužene privilegije - od stana do posla za čitave obitelji. Razgovarajući u izbornoj kampanji s građanima iz čitave Hrvatske, od Dubrovnika do Osijeka, stekao sam uvid i u strukturu HDZ-ovih glasača koji svojim vođama odobravaju sve, pa i pljačke svemirskih razmjera. Često su mi upravo HDZ-ovi glasači dobacivali: „Sve vas crvene treba objesiti ili barem protjerati iz Hrvatske! Vas ćemo, Vukšiću, i vašega Lesara, prve likvidirati!“ Da, da, hvata me jeza kada pomislim da je u Hrvatskoj više od 20 posto takvih glasača koji svima onima koji drugačije misle žele zlo. Kao, što je, uostalom, zlo svima nama želio Sanader, njegov pobočnik Ratko Maček koji je neistomišljenicima radio o glavi, njegova desna ruka J. Kosor, njihovi đakići i kunsti, matušići i sumrakice s veseljem su gušili sve što je makar i mirisalo na demokraciju. A oni su za to vrijeme izvlačili novac iz javnih poduzeća, zapošljavali svoje rodijake i drugove, koristili policiju za stranačke i vlastite potrebe, gušili slobodu medija te manipulirali braniteljima.

Sve za vlast

I takvo je zlo nagrađeno s 23 posto podrške građana!? „HDZ je u neprijateljskom okruženju ostvario odličan rezultat!“ – izgubljen u vremenu i prostoru pokušava trijumfalizirati gubitak vlasti Šeks. I, ponovo kažem - u pravu je. Stranka koja slobodnomisleće građane, novinare, intelektualce, političare i civilne udruge otvoreno naziva neprijateljima dobila je četrdesetak zastupnika previše. Šeks i društvo navikli su da dobivaju izbore i kad lažu, i kad kradu, i kad obmanjuju, i kad vrijeđaju one od kojih glas ištu, i kad guraju Hrvatsku u provaliju, i kad narod guše korupcijskim smradom, i kad čine zločine protiv države i njenih poštenih, a obespravljenih građana. Moderni tahiji su, u najmanju ruku, uvrijeđeni što ih narod nije ponovo postavio na tron, kao što je – uostalom – J. Kosor na tron postavio Sanader. Pazite, dvije i pol godine je Hrvatskom vladala ne izabrana, već oktroirana premijerka?! Gdje toga ima? Samo u nedemokratskim, autokratskim zemljama. Ljudi navikli na takvo ponašanje ne znaju biti demokratska opozicija, pa ne treba začuditi ako se u dogledno vrijeme počinje, po uzoru na početak dvijetisućitih i splitsku rivu, događati narod ne bi li se HDZ – pa makar i neparlamentarnim sredstvima – dočepao vlasti.

Moraju vladarici polagati račune

Dogođeni će narod, naravno, predvoditi favorizirane braniteljske udruge čiji odlično honorirani šefovi tvrde da bez HDZ-a na vlasti nema stabilne Hrvatske. Dvoipolgodišnja gušiteljica demokracije u HDZ-u u razgovoru za Večernjak pokazuje nevjerojatan autokratski nerv: „Želi li se netko kandidirati za predsjednika HDZ-a, neka bude fer i to mi kaže u lice.“ Misli li J. Kosor da joj je Sanader kupio za svagda mjesto oktroirane predsjednice koja je potvrđena za demokratske pojmove neshvatljivim činom – pljeskom.
Zašto bi Milinović trebao njoj u lice reći da će se kandidirati za predsjednika stranke? Treba li, primjerice, Plenković njoj polagati račune, a ne se povinovati jedino stranačkim aktima, formi i proceduri?! Po toj istoj logici svi bi potencijalni kandidati za predsjednika države morali svoju kandidaturu prvo najaviti Ivi Josipoviću, u facu, ako su – naravno – po nakaradnim kriterijima J. Kosor – fer. Što će biti s onima koji nisu fer prema gazdarici ili vladarici, kako su poltroni tepali J. Kosor? Šeks i njegova stranačka armada će ih zaplašivati, kupovati, nagrađivati, opstruirati... Pola njih, naročito oni s putrom na glavi, odustat će od neravnopravne borbe, ali mladi s mudima učinit će isto što je prije pet godina napravio Zoran Milanović - najavit će svoju legalnu i legitimnu kandidaturu članstvu i javnosti. I – smognu li hrabrosti – pobijediti nesposobne i potrošene ljude koji su godinama, pa i desetljećima unesrećivali i državu i građane.

Zakašnjela kadrovska križaljka

Što pak se događa u onom pobjedničkom, kukuriku taboru? Slažu se kadrovske križaljke, što je dokaz da dobivamo nespremnu vlast, vlast čiji će se ministri tek upoznavati s poslom koji ih čeka. Ne bi li bilo logično da je odmah nakon potpisa koalicijskog sporazuma kukuriku koalicija javnosti predstavila ljude koji će voditi državu? Bi. Ali, plašljivi i nezreli političari i ovaj su put nasjeli na jednu od najvećih obmana o tome kako dijele fotelje umjesto da narodu predoče reformatorske ideje i strategiju vođenja države. Reforme i strategije mogu se prepisati čak i iz udžbenika, preslikati i modificirati iz prakse uspješnih država, što znaju oni koji upravljanje državom ne mistificiraju. No, reforme i strategije mogu osmisliti, a onda i – što je najvažnije – provesti sposobni političari, znalci, stručnjaci... i ujedno poštenjaci. Zato su od strategija – koje, naravno, moraju postojati – važniji ljudi. Što će J. Kosor strategija kada je ne zna odjelotvoriti?! Svi znamo da treba suzbiti sivu ekonomiju, ali za to zaduženi ministri moraju znati kako. Narod ima pravo unaprijed znati tko će ih voditi jer nije isto provodi li reformu zdravstva Ostojić ili neki SDP-ov Milinović. Mrtva slova na papiru ne mogu oživjeti lajbeki, stranački aparatčici, šefovi poslušnici, koalicijski kompromiseri. Zašto onda, pobogu, u zapadnim demokracijama postoje vlade u sjeni?! Zbog čega zrele opozicije odmah nakon izbora javnosti podastiru spisak ljudi s kojima će, dok protekne izborni ciklus, tražiti naklonost glasača?! Čim su J. Kosor ili neki njezin trabant s visoka pljucnuli javnosti u lice floskulu: „Oni samo dijele fotelje!“ – kukurikači su zborno odgovarali: „Ne, nije istina, o foteljama nismo razgovarali!“ A bilo bi bolje da jesu. Trebali su. I to odmah čim su donijeli program, odmah čim su – valj-da na temelju programa – potpisali koalicijski sporazum. Vlast čine ljudi, a ne fotelje. U koje stranke često posjednu ridikule.

P.S. Što su građani najviše zamjerali HDZ-ovoj vlasti? Uz u svijetu rekordnu korupciju i nesposobnost – bahatost. Na bahatost je narod postao alergičan jer za bahate političare glasači su stoka sitnoga zuba. Kada su se neki dan novinari – zamislite – drznuli pitati Radimira Čačića na koji će način Kukuriku koalicija postavljati direktore javnih poduzeća – što je do sada bila rak-rana u funkcioniranju čitavog državnog sustava – budućem potpredsjedniku buduće Vlade šiknula je para na uši. Samo što nije počeo siktati i čegrtati - kako se njegovo visočanstvo piskarala usude uopće takvo što pitati?! Pa, nismo mi HDZ, procijedio je kroz zube Čačić. Niste, ali javnost ima pravo znati. Javnosti ste, visočanstvo, dužni dati odgovore. Da, glasači su vam dali povjerenje zato što žele znati. Vi ste, razna visočanstva (Milanović se ljuti što novinari – logično – sami sastavljaju vlade jer im nitko s Iblerova trga ništa ne govori, odjednom im oni koje su do jučer za rukav navlačili idu na živce), dužni poreznim obveznicima govoriti što ćete i kako učiniti da se sav taj kupleraj u javnim poduzećima iskorijeni. Dužni ste, razna visočanstva, javnost informirati tko će upravljati ili – kada je Čačić u pitanju – vladati Hrvatskom. U protivnom ćete biti poput HDZ-a. Čime ste to zaslužili da vam unaprijed vjerujemo?!

Izvor: 2955