Dovoljan je trenutak nepažnje

Još kada se je gradila nova osnovnoškolska zgrada u Kotoribi nerijetko se spominjao prelazak djece preko međunarodne željezničke pruge Zagreb-Budimpešta i to one koja u školu dolaze iz tzv. „Novog naselja“. Paralelno s time nerijetko se spominjala i izgradnja željezničkog podvožnjaka koji bi jamčio stopostotnu sigurnost prelaska djece do škole. Djeca preko te opasne prometnice intenzivnije prelaze od ožujka 2009. godine, kada je škola otvorena, i na očigled sve je mirno i besprijekorno. Međutim kada se zaputite u tom pravcu među tu djecu ne izgleda sve tako jednostavno. To je dio koji učenici najduže i najteže prelaze, pogotovo oni najmlađi, i to zbog visina tračnica, malog sloja šljunka koji je ovdje nasut pa prepreka prelaska postaje još zahtjevnija. O klizavosti pragova i šljunka u kišovito i zimsko vrijeme da i ne govorimo.
Slučaj koji se je dogodio u ponedjeljak 12. prosinca negdje oko 12,30 sati ponukao nas je da problem aktualiziramo. Naime, toga dana u grupi djece koja su se vraćala iz škole bio je jedan dječak koji se je spotaknuo na tom mjestu i pao među tračnice baš u vrijeme nadolazećeg teretnog vlaka. Bio je toliko blizu da je strojovođa upotrijebio i zvučni signal. Srećom, dječak je brzo ustao i u panici pobjegao zajedno s ostalom djecom. Strašno, jezovito……
I tada onako dječji, iz revolta, nekolicina njih vlak je zasula kamenjem!? Sve bi to prošli u tišini da nije bilo onih zgroženih koji su drugi dan događaj prepričavali u školi među vršnjacima i drugim đacima i pitali se, a što da se dječak nije mogao dići ?
Što su uradili u školi ? Događaj su okarakterizirali alarmantnim i po ne znamo koji puta ga digli zabrinjavajućim ukazujući djeci na oprez. To će razrednicima biti vjerojatno zadatak da o tome na predstojećim roditeljskim sastancima upozore roditelje koji bi svaki dan trebali upozoravati djecu na oprez, a još bi najsigurnije bilo da im odrede dulji i sigurniji put do škole. Hoće li to doista tako biti ? To ostavljamo na savjest onima koji djecu šalju tim putem u školu…
Da stvar bude još kompliciranija biva slučajeva da djeca znaju zastati na tračnicama, sjesti na njih i razgovarati onako da predahnu, da proanaliziraju svoje „probleme“!? U tim raspravama jednostavno se mogu zaboraviti, a vozni red vlakova ne bira taj njihov „tajming“.
Na posljednjoj sjednici OV-a Kotoriba su kod tzv. „prvog čitanja“ općinskog proračuna vijećnici oporbenog HDZ-a i HSLS-a ukazali na taj problem na način što su predlagali da se u proračun ugrade inicijalna sredstva za izgradnju podvožnjaka. Ne može se reći da u općini već i nisu pokušali riješiti taj problem. Sastajali su se općinski čelnici s najodgovornijima u HŽ-cama, dogovarali načine rješavanje problema, „crtali“ i tražili načine toga rješenja, načelno iznijeli cijenu koštanja i nakon toga, kako to obično biva, sve je stalo!?
Naš list u ime onih koji brinu za svoju i drugu djecu pita, do kada će to latentno stanje egzistirati, do kada ćemo zatvarati oči pred opasnošću koja nam je tu, koja lebdi u zraku ? Ponedjeljak 12,prosinca mogao je Kotoribu zaviti u crno. Voljeli bi da se taj ponedjeljak, utorak,srijeda,četvrtak, petak, subota i nedjelja nikada ne ponove i do tada ćemo mi i ustanove deklarativno ukazivati na prijeteći prijelaz, koji je doduše ilegalan, i čekati da se nešto pomakne s mrtve točke i moliti Boga da se ništa ne dogoditi. Hoće li to biti sutra ? Kada bi se on počeo rješavati sigurno bi mnogi rekli da je i taj sutra već zakašnjeli.
Mladen Grubić,
Kotoriba