OSOBNI POGLED: Jednostranost urednika HKK-a

Najprije pohvale. Drago mi je što je Hrvatski kajkavski kolendar objavio kajkavske pjesme Marije Hunjadi iz Svete Marije. Obratila mi se pismom prošlog ljeta doznavši za moju adresu od Društva novinara. Odmah sam ocijenio da se u njoj krije rijedak dar za pjesničko oblikovanje svojih misli i osjećaja. Zamolio sam predsjednika čakovečke Matice dr. Stjepana Hranjeca da se Marijine pjesme objave u HKK-u. To je i učinjeno. Od Marije Hunjadi za koju godinu možemo očekivati i knjigu kajkavske lirike.
Beletristika kajkaviana zaprema stotinjak stranica. Uz poznata imena Ivice Jembriha, Magdalene Vlah i dvadesetak drugih, objavljeni su i uspjeli radovi učenika na natječaju Ogranka Matice hrvatske u Čakovcu, među njima i kajkavski tekst Lidije Balog iz Graditeljske škole Međimurska grlica (mentorica Emilija Kovač). Književnu valorizaciju objavljenih učeničkih radova očekujemo od profesoric Emilije Kovač kao najkompetentnije.
Na štokavskom standardu javilo se 13 autora, među njima se ističu Vera Zemunić, Kristina Štebih i ponovo Ivica Jembrih.
Od folklorističkih tema valja istaknuti onu neumornog Josipa Jankovića: Hrvatske kajkavske poslovice u Međimurju koje govore o trećoj životnoj dobi.

Razgovor s Erikom Racz

Osobito me se dojmio razgovor Stjepana Hranjeca s profesoricom Erikom Racz iz Kerestura, točnije Murskih Križevaca, na lijevoj obali Mure, na mađerski strani, kako vele Međimurci. Poznata je, između ostalog, po tome što je zajedno sa sveučilišnim profesorom Istvanom Nyomarkanyjem i Đurom Blažekom, višegodišnjim skupljanjem građe, pridonijela izdavanju Rječanika pomurskih Hrvata, velebnog djela hrvatskog kajkavskog jezikoslovlja. Razgovor je vođen na pomurskoj varijanti kajkavštine, što će čitatelje iz Međimurja posebno zainteresirati.
Tu su i studije Jurice Cesara, Kristiana Novaka, Zdravke Skok, Ivana Martinovića i, što se tiče kajkavštine, značajan rad Đure Blažeke i Ivane Kučar o germanizmima u kajkavskim govorima.
O poznatom međimurskom pučkom pjesniku i skladatelju Florijanu Andrašecu iz Dekanovca objavljena su dva priloga: Nikole Jambrošića i Tatjane Pintarić. Na Andrašecovo djelo valja se češće podsjećati.
A sada o nečem drugom u HKK-u. Kao što je u polemici sa mnom svojevremeno najavio, uvodnik je glavni urednik napisao na štokavskom standardu. Za inat. Rekel bom: ftruc kajkavcom v kajkavskom Kolendaru, ftruc Međimorcom, šteri se zasigurno pitaju: zakaj mu je Predsedništvo Ogranka Matice to dopustilo? Ako ne zna kajkavski, a ne zna, mogel mu je nešči to napisati.

Urednik zaboravlja spomenuti

Lijepo je što je glavni urednik uvrstio u HKK rodoljubnu pjesmu Željka Sabola Kad izgovorim tvoje ime, pjesmu zbog koje je HKK za 1972. bio zabranjen. Bio je to očit akt policijske represije nad radom čakovečke Matice poslije sloma Hrvatskog proljeća. I osobno sam, kao “proljećar”, doživio tada represivne postupke, pa znam kako su se urednici tadašnjeg HKK-a osjećali. Međutim, današnji glavni urednik HKK-a zaboravlja spomenuti da je u HKK-u za 1972. bio objavljen i studijski prilog mr. Ivana Zvonara o partizanskom melosu (Šume, šume, Kad brigada preko Drave krene i dr.), što svjedoči o tome da uredništvo HKK-a za 1972. nije bilo zadrto “nacionalističko”, kako ga se zacijelo optuživalo, nego otvoreno za sve oblike i sadržaje izražavanja, što inače odgovara općem raspoloženju kulturne javnosti u Međimurju, i tada i sada - afirmaciji antifašističkog otpora tuđinskoj okupaciji hrvatskog Međimurja.
A je li baš tako sada u sadržaju HKK-a za 2012.? Bjelodano nije. Poslije poznate polemike s glavnim urednikom HKK, list Međimurje mi 31. svibnja 2011. objavljuje prikaz Zvonarove studije o partizanskom melosu, one koja je zabranjena u HKK-u za 1972., i naglašeno pozitivnu ocjenu Zvonimira Bartolića o jednoj baladi koju je ispjevala majka Marija Strbad iz Donjeg Mihaljevca još 1945., kad je saznala da su joj u njemačkom logoru umrli sin i unuk, a za okupacije Međimurja devet joj je unuka prebjeglo na Kalnik u partizane. Tu je pjesmu Bartolić prvi objavio u svojoj knjizi Za vuglom provincija 1978. U tome je Bartolić bio velik unatoč tome što mu se dogodilo ‘48. Savjetovao sam Ogranku Matice da ponovo objavi spomenute studije Zvonara i Bartolića. Glavni urednik HKK-a Ivan Pranjić, kao što vidimo, nije to učinio. Nije objavio ni pregled antifašističkog otpora u Međimurju prema povijesnoj monografiji Međimurje 1919.-1959., što sam također savjetovao u svom članku u Međimurju.

P.S. Kao urednik HKK-a, Bartolić nije tako radio. Unatoč pojedinim političkim istupima koje nisam odobravao, on je bio urednički širok, nastojeći objelodaniti cjelinu povijesnih zbivanja. Kad sam svojedobno u Vjesniku objavio prikaz tragične smrti u Jasenovcu seljačkog pjesnika i radićevca Mihovila Pavleka Miškine, odmah mi je telefonirao i zamolio da se taj tekst objavi i u HKK-u. I objavio ga je zajedno s Miškininom pjesmom Crveni makovi.
Bi li danas tako postupio sadašnji glavni urednik HKK-a? Bojim se da ne bi jer je, kao što se vidi iz uređivanja HKK-a, idejno i politički uzak. O tome, na žalost, svjedoči i njegova jednostranost i isključivost u tiskanju više priloga o ljudskim gubicima i stradanjima oružanih snaga NDH-a i skupina suradnika okupatora na kraju II. svjetskog rata, a ne i povijesnih činjenica o tome što je prethodilo Bleiburgu i što ga je izazvalo. No, o tome možda drugi put.