Čiste, dezinficiraju, ali i tješe - bolničke spremačice

U Županijskoj bolnici u Čakovcu Servis za čišćenje formiran je prije gotovo 5 godina. Čini ga 86 žena koje brinu o čistoći i urednosti 32.000 kvadratna metra prostora! Njihov trag ne vidi se samo u odsjaju ulaštenih podova i stakala. Kad se nađu u prilici da pokažu put pacijentu u bolničkom labirintu ili mu na bilo koji drugi način pomognu, neće oklijevati, već će odložiti partfiš... jer čovjek je prvi. Očistiti mogu gotovo sve, pa i ljudsku dušu, što i čine riječima utjehe i ohrabrenja upućenim bolesnicima.
Nemoguće je za fotografiranje skupiti sve spremačice, zaposlenice Servisa, no, ova je reportaža posvećena predanosti svake od njih. O ponosu koji je osjetila zbog svoje vrijedne ženske čete svojedoči nam Božena Škvorc, bacc. med. sr., zadužena za kontrolu bolničkih infekcija te voditeljica ovog servisa:
- Kolege iz klinike u Vinogradskoj u Zagrebu došli su k nama preslikati model naše organizacije Servisa za čišćenje. Uskoro su nam rekli da nije moguće preslikati mentalitet. I to je istina. Da sve spremačice nisu toliko požrtvovne, da ne rade srcem svoj posao i da ne čuvaju imovinu kao da je njihova vlastita, ja - kao organizator i voditelj, ne bih mogla ništa. Isto tako je i s podrškom koju imamo u ravnateljstvu Bolnice. Da toga nema, ne bismo bile efikasne kao što jesmo. Drago mi je što ravnatelj Županijske bolnice iskreno cijeni zalaganje ovih žena, što je pokazao i prilikom poplave koja nas je zadesila prije nekoliko mjeseci. Vatrogasci koji su došli pomoći nisu bili toliko efikasni kao naše spremačice i ravnatelj ih je zato, po prvi put, nagradio plaćenim prekovremenim satima - kaže sestra Božena Škvorc ističući međusobno povjerenje koje ovaj poslovni čini lanac čvrstim:
- Jako mi je važno međusobno povjerenje koje njegujemo. Znam da će mi svaka žena iskreno reći ako je pogriješila jer znaju da ćemo sve probleme zajednički rješavati. S druge strane, otvorit ćemo jedne drugima dušu. Jako mi je drago kad mi žena dođe i sva blistava od sreće kaže: “Sestra Božena, trudna sam!” Nije to samo puko obavještavanje voditeljice o približavanju rodiljnog dopusta, već ljudska želja da se sreća podijeli s nekim u kog imate povjerenja. To je neprocjenjivo. Dobro poznajem sve ove žene i prema njihovim osobinama ih raspoređujem po djelatnostima. Zato mogu biti sigurna da će na najdelikatnijim mjestima diskrecija pacijenata biti zagarantirana i ove je žene sigurno neće povrijediti. Osim toga, rad u bolnici donosi i situacije u kojima upravo spremačice znaju biti desna ruka medicinskim sestrama - dodaje Božena Škvorc koja na svojim leđima nosi (i) odgovornost za funkcionalnost Servisa za čišćenje. Kako bi spremačicama olakšala posao, redovito ih educira te upoznaje sa svakom novošću koja bi im mogla biti dragocjena u poslu.
PARTFIŠ DRAŽI OD CVIJEĆA
Trideset jednu godinu radnog iskustva kao spremačica u čakovečkoj Bolnici ima Gardinovčanka Irena Hadeljan (51). Kaže da nakon toliko iskustva za nju više nema “teških poslova”. Za svaku situaciju ima rješenje, a svoj posao voli jednakim žarom:
- Posao spremačica u bolnici se ne da usporediti s vremenom otprije 30-ak godina i današnjim. Iako sada imamo puno više “kvadrata” za održavanje, puno je više opreme i sredstava koji nam olakšavaju posao. Čini mi se da se nabolje mijenja i odnos ljudi prema ovom našem poslu. U ovolikom stažu koliki je moj doživjela sam i slučajeve u kojima osjetite da vas ljudi gledaju s omalovažavanjem. No, toga je zaista sve manje - kaže Irena.
Među prijateljski naklonjenim veterankama ovog posla prije godinu dana našla se mlada cvjećarka Iva Zlatarek (25) iz Savske Vesi. Posao u struci nije bio obećavajući, pa je Iva sreću okušala - s metlom u ruci. Ne samo da nije požalila, nego posao ne bi mijenjala:
- Ovaj posao mi je donio sigurnu plaću, što je važno. Vrlo brzo sam se snašla i privikla jer je okruženje prijateljsko i toplo. Sve iskusne spremačice odmah su mi priskočile u pomoć i naučile me važnim vještinama u ovom poslu. I danas, ako negdje zapne, znam da su mi pomoć i iskren savjet uvijek pri ruci - kaže Iva.
Spremačice svoj posao, kao dobru naviku, nose kući. Kod svake su i prostori vlastitog doma - “sterilizirani”. Tako je to kad rukave zasuču žene. Ništa se ne trpa pod tepih.
JOŠ SMO TRDI BALKANCI
Jedino što ove spremačice ne mogu oprati je - savjest nesavjesnih. A takvih još uvijek ima zabrinjavajući broj, svjedoči Miljenka Mališ (43) iz Novog Sela Rok koja kao spremačica radi 7 godina, a u Servisu za čišćenje je voditeljica smjene:
- Ne biste vjerovali na što nailazimo u toaletima i što su ljudi u stanju učiniti. Poklope WC školjku i izvrše veliku nuždu na poklopcu. To što stalno skidaju spremnike za sapune nije ništa u usporedbi s činjenicom da skidaju i vodokotliće! Nova rola papira koju ostavimo u toaletu nestane u roku nekoliko minuta. Pokradeni su nam čak i ukrasi s bora kojima smo za ove blagdane ukrasile aulu novog bolničkog paviljona. Na žalost, visoku razinu kulture ne vidimo na mjestima na kojima se okreće puno ljudi. Još smo trdi Balkanci - kaže Miljenka Mališ.
Naša sugovornica dodaje kako su njezine kolegice žene koje obavljaju posao koji nije usporediv s čišćenjem tvrtki, škola i slično.
- Nipošto ne želim nekoga uvrijediti i umanjiti vrijednost nečijeg posla, ali je činjenica da je čišćenje bolničkih prostora neusporedivo zahtjevnije od čišćenja bilo kojih drugih prostora. Moramo vrlo koncentrirano pratiti protokole koji se jako razlikuju. Jedan vrijedi za odjele, sasvim drugi za operacijsku salu itd. Sredstva koja koristimo također, velikim dijelom, nisu uobičajena sredstva za čišćenje te treba paziti i na koncentracije, rokove valjanosti i niz drugih stvari - svjedoči Miljenka.
MIRIS DOBROG RASPOLOŽENJA
Vrijedne spremačice iskreno se raduju kad netko primijeti njihovo prisustvo, tj. njihov rad u bolničkim prostorima. S osmijehom su popratile svakog pacijenta koji je zastao pokraj okićenog bora proteklih blagdana i pročitao poruke ohrabrenja između sjajnih kugli. Svakog Božića, svakog Uskrsa u Bolnicu unesu duh blagdana. Uspjele su postići da bolnički prostori uopće nemaju specifičan “bolnički miris”. Garderoba u kojoj spremačice započinju radni dan vrelo je smijeha i dobrog raspoloženja:
- Povezuje nas ljubav prema ovom poslu, prema ovoj bolnici i prema ljudima. I zato nam ništa nije teško i ništa ne radimo s pola srca - dodaje Miljenka Mališ.
Željka Drljić