Lesar: Kao psu mi je žao zbog 520 glasova!

Za Dragutina Lesara dužnost saborskog zastupnika – u trećem mandatu – nije nikakva zagonetka, ni novost, no, taj treći mandat ipak je poseban: osvojio ga je kao predsjednik i nositelj lista Hrvatskih laburista – Stranke rada kojoj je i utemeljitelj, nove stranke na koju su mnogi gledali s podcjenjivanjem, pa i s podsmijehom. A D. Lesar sada ima nepobitan dokaz tko je kome donosio glasove u prethodna dva izborna natjecanja u Međimurju i što vrijedi šire, na nacionalnoj razini.
Neuki analitičari nazivaju Laburiste izbornim iznenađenjem, no, oni koji su pažljivije pratili javno političko bilo – kaže Lesar – nisu trebali biti iznenađeni:
MA KAKVO
IZNENAĐENJE?!
- Mi smo dobili ukupno 121.578 glasova! Od toga, u III. izbornoj jedinici 23.200 glasova, što je, primjerice u odnosu na HNS koji je 2007. dobio 5,18% glasova, ipak više – naš je postotak 5,21%! U šest izbornih jedinica prešli smo izborni prag! A pokušavalo nas se ugurati u regionalne stranke (što je nepovoljno jer Međimurje nije samostalna izborna jedinica).
● Izvjesno iznenađenje ipak se dogodilo – sami ste planirali, najavljivali da Laburisti računaju s tri mandata (da bi imali klub u Saboru), a završilo je na šest!
- Mi smo se u travnju 2011. prvi put u anketama probili na 5,01%. Tada smo ocjenjivali – tri mandata su realna, možemo li na pet ili šest? Orijentrali smo se na CRO-barometar i CRO-demoskop, na ozbiljne ankete i vidjeli da imamo trend rasta. Iskustvo kaže: kad se na državnoj razini postigne preko 5% u anketama, može se doći na više od tri mandata.
CIPELCUG PO
HRVATSKOJ
● I onda ste zasukali rukave?
- Rukave? Bolje je reći da smo pokrenuli – doslovce – cipel-cuga po Hrvatskoj (već i ranije)... Nismo išli držati mitinge, velike govore, iznajmljivati dvorane... Išli smo pješke među ljude slušati što govore, što traže, koje teme žele u Saboru. Pustili smo da pitaju, kritiziraju, ljute se, nadaju se, odnosno, da vidimo što sve moramo uključiti u javni politički prostor. I nismo docirali o domoljublju i velikim temama ili dokazivali da smo jako pametni, već samo ljudima davali do znanja da se mogu osloniti na nas i da će se njihova pitanja – čuti u Saboru. I kad smo se kasnije vraćali na ta mjesta, na trgove, korza, tržnice, parkove – nailazili smo na zadovoljstvo, na rastuće povjerenje. To se cijeni i prepoznaje.
NE ZNAMO SVE
● Samim imenom stranke, a još više programskim najavama, odredili ste ciljanu skupinu birača, stali ste na stranu radno ovisnih građana...
- Ma mi nismo nijednog trenutka tvrdili da mi znamo sve i da možemo sve. Jasno smo rekli: ciljana skupina je ona koju nitko ne štiti – radnici! Fokusirali smo se na to i na još dvije teme – kreditnu noćnu moru hrvatskih građana u švicarcima i na drugu moru – ovršni zakon.
Te smo teme iz tjedna u tjedan vukli u medije, ja sam koristio sva saborskom zastupniku dostupna sredstva da na njih upozorim... Međutim – nije važno samo kritizirati. Ljudi ne doživljavaju nikog ozbiljno tko uz kritiku ne daje odmah i konstruktivan prijedlog – što treba učiniti! Mi smo o tim temama tupili dok se nisu probile u medije, a znate kad su se, primjerice ovrhe, počele probijati u medije? Kad su me novinari – neki osobno pogođeni ovrhama – počeli zvati – čuj, ti si nešto o tome pričao, daj da vidimo što je to s tim ovrhama?!
ČIJI JE GLAS BAČEN?
● S mnogih se političkih govornica za vrijeme neslužbene duge predizborne kampanje čulo – glas za Laburiste bačen je glas?
- Problem je u tome što su velike stranke podcijenile birače! Dogodilo se da ljudi nisu došli glasati, nego ipak – birati! Nisu kao do sada samo glasali protiv, osvećivali se, delali truca nekome... Birali su!
● Niste očekivali klipove pod noge iz HNS-a?
- Procjenjivao sam da će Kukuriku kao cjelina nas ignorirati, ali i da će se HNS ipak očešati o Laburiste. Bio sam malo zabrinut kada se dugo ništa nije događalo jer, čujte: u trećoj izbornoj jedinici ako Čačić progovori o nekome, odmah mu je dignuo rejting za makar jedan posto! Ali krenulo je, znao sam ja da Ratko neće izdržati, a posebno mi je laknulo kad sam vidio da nosi listu u trećoj izbornoj. I znate – baš zbog tih okolnosti mi je kao psu žao zbog nedostajućih 520 glasova za drugi mandat Laburista iz Međimurja.
● To znači da ipak ima nešto protiv bivše stranke?
- Ni govora, odnosno ni za ni protiv! Ovo što govorim više je onako – sportska strast, a i dalje se želim držati onoga što sam rekao kad sam napustio HNS: o bivšoj stranci više ne govorim, razišli smo se, to je gotovo, ali ja i dalje dijelim odgovornost (ili zasluge) za sve što je bilo kad sam bio član.
I SLUŠAJTE ŠTO
GOVORIM!
● Platforma Laburista je jasna, no, postoje li neki osobni interesi koji su poseban motiv za rad u trećem mandatu?
- Kad sam 2003. godine ušao prvi put u Sabor, mnogi su mi pri suretu govorili – čuj, gledal sam te na televiziji. A poslušal me nisi, mislio sam ja u sebi. Onda je bilo - bil si v novinama... Kojima, što sam rekao!? Shvatio sam – mora se ljudima govoriti jasno, razumljivo, jednostavno, bez kićenih fraza, da bi obratili pažnju što im se govori. Kad se tako presiječe i počne govoriti razumljivim jezikom svakodnevice – pažnja je zagarantirana, a odonda me ljudi i slušaju, ne samo gledaju na televiziji. Želim na taj način doprijeti do još većeg broja ljudi.
OPET NAŠI-VAŠI?
● Župan Ivica Perhoč u jednoj je postizbornoj izjavi ocijenio da će Međimurje sada lakše ostvarivati svoje potrebe u odnosu na središnju vlast, sada politički sukladnu županijskoj...
- Ne znam što ga je navelo na tu ocjenu, no, prihvaćam to kao obećanje da u Županiji neće biti samo testiranja i natječaja za popunu pročelničkih mjesta, već da imaju ozbiljnih programa koje će sad u Zagrebu imati tko čitati. Ako treba, osobno ću ih s cugom nositi u Zagreb. Ali... Bio sam osobno u izvršnoj vlasti kad je bila u Međimurju ne nesukladna, nego skoro pa neprijateljska u odnosu na središnju, oporbena i HDZ-u i SDP-u, pa se radilo... Puno toga: bolnica, škole, ambulante, dvorane... Ma, znate u čemu je problem? Podanički mentalitet u Međimurju ubija me u pojam! Zašto mi nemamo dozu drskosti da stanemo u obranu svog interesa, prava, da zahtijevamo i inzistiramo... Ako računamo na političku sukladnost vlasti, županijske i središnje, onda znači ne vjerujemo u svoje programe, nego dalje u stranačku distribuciju novca!? Pa sad su naši gore?! Naši-vaši?! Dečki, tak više ne bu išlo!!!
ZOR NA KLIMAVOM TEMELJU
● Hrvatski laburisti – Stranka rada ipak su na ključnoj temi – radno pravni položaj zaposlenih, radno ovisnih ljudi...
- Mi imamo Zakon o radu (ZOR) koji svijet rada regulira na pogrešnim pretpostavkamka. Pretpostavka je da postoje kolektivni ugovori i da je njima pokriveno 90% radnika! A to nije točno. Zakon s druge strane dopušta vrlo proizvoljno tumačenje jer minimalna prava neprecizno regulira! Na primjer – za prekovremeni rad plaća mora biti uvećana. A koliko? 0,05%, 5% ili 50%? A mi bismo sve – i prekovremeni rad i rad nedjeljom i praznikom i što je manje moguće slobodnih dana – jer tobože imamo malo radnih dana... Ništa ne treba zabranjivati, ali – ako tvrtka ima potrebe za prekovremenim radom, za radom nedjeljom, praznikom, onda to može organizirati samo ako ima – kolektivni ugovor! To je ideja i ključ zaštite radničkih prava. Ako nema ugovora – ne može! Jednostavno?
INSTITUCIJA ZA
POREZNU PRIJEVARU
- Međutim, znate li tko je najveći poslodavac u Hrvatskoj? Agencija za iznajmljivanje radnika! Institucija za poreznu (organiziranu) prijevaru! Na primjer: T-com ima 7.000 stalno zaposlenih i još četiri tisuće iznajmljenih radnika od agencije na minimalnim pravima koje si – knjiži u trošak! S jedne strane, na njihov se rad ne plaća primjerene doprinose, niti su oni plaćeni korektno, s druge strane – još ih se prikazuje kao trošak i smanjuje porezna osnovica! To je nešto što treba odmah eliminirati s tržišta rada. Dakle – mi moramo ili zakonski nametnuti u kojim okolnostima se nešto može, pod uvjetom da je kolektivni ugovor instrument regulacije, ili minimalna prava i zaštitu radnika izrijekom zapisati i utvrditi u ZOR-u. Tako bismo suzbili nnoge štetne pojave – od rada na crno, dampinga na tržištu radne snage, otvorili nova radna mjesta, jer ne bi mogle žene raditi po 230 sati mjesečno... Da, da, to je podatak! Samo, u statistici ga nema jer 80% prekovremenog rada nije ni evidentirano!
O EU LJUDI NE
ZNAJU...
● O još jednoj temi moramo: pridruživanje Europskoj uniji. Referendum je tu, za praktično koji dan...
- Cijela Hrvatska trebala bi doživjeti ulazak u EU kao nešto svoje, željeno, očekivano... Međutim, ljudi o ulasku u EU ne znaju ništa! Na referendum idemo jer po Ustavu mora biti, premda bi našim političkim elitama pasalo da su mogli izmigoljiti toj obvezi. I čemu žurba kada će se stići ljudima – izvan marketinših poruka koje pumpaju navijačku atmosferu - objasniti, razložno, jasno, jednostavno – kamo mi to idemo? Je li to dobro, je li loše, što je plus, što minus... Vesna Pusić, ministrica vanjskih i europskih poslova, najavljivala je referendum za kraj veljače ili ožujak. Bilo bi do tada dosta vremena za sve što treba. Nove odredbe o referendumu praktično garantiraju njegov uspjeh, no, savjest mi nalaže reći: politička elita neće dobiti puni legitimitet za ulazak u EU ako odaziv na referendumu bude ispod 50% birača. Zasada o toj temi ne bih više govorio.
UVIJEK DOSTUPAN
● Osim zastupničke dužnosti, sad je još jedna tu, predsjednička u Laburistima, pa hoće li zastupnik Lesar biti i dalje dostupan građanima?
- Dnevno komuniciram s građanima putem 100 do 150 e-mailova, moj je telefon u imeniku, moj mobitel je na web stranici Laburista, tu sam, dostupan sam. Zato što želim biti dostupan. I jedinicama lokalne samouprave sam barem tri puta do sada slao poruke: ne zovite me na fešte i proščenja, zovite me na radnu sjednicu kad vam treba nešto pomoći, ozbiljno sjesti nad nekim problemom. U stanju sam otvoriti svaka vrata u Zagrebu i osigurati da se sasluša načelnika, predstavnika općine, grada... To je moj posao, spreman sam ga raditi punim kapacitetom. Ne ovisi o meni ako kapacitet ostane – neiskorišten.
Piše
Marijan Belčić