KAKO SE ISISAVAO NOVAC IZ MEPLASTA: Optužnica protiv šestorke

Protiv Pavla Kralja iz Čakovca, Stjepana Hrešća iz Preloga, Marijana Topličanca iz Čakovca, Vladimira Matjačića iz Varaždina, Dragutina Lončarića iz Čakovca i Đure Smiljanića iz Savske Vesi Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu 10. kolovoza 2011. godine podiglo je optužnicu zbog kaznenih djela u gospodarskom poslovanju.
U devet točaka optužnice, na ukupno 33 stranice, kronološki su poredana kaznena djela koja su okrivljenici, prema rezultatima opsežne istrage, počinili u vremenskom razdoblju od 1997. godine do kraja 2001. godine, i to uglavnom na štetu trgovačkih društava Meplast d.d. Čakovec i Trgocentar d.d. Čakovec, a (uglavnom) u korist tvrtki Interking Čakovec (u kojoj su svi okrivljeni osim šestookrivljenog Đure Smiljanića bili suvlasnici sa po 20 posto), Spintex Čakovec, Adria Energie Invest Čakovec i Metex Prelog.
Prvookrivljenog Pavla Kralja optužnica tereti za kaznena djela zloporabe u gospodarskom poslovanju po točkama 1, 2 i 3 optužnice, drugookrivljenog Stjepana Hrešća tereti se za zloporabu ovlasti u gospodarskom poslovanju po točki 1 optužnice.
Trećeokrivljenog Marijana Topličanca Općinsko državno odvjetništvo tereti za isto djelo po točkama 1, 4, 5, 6 i 7. Četvrtookrivljenog Vladimira Matjačića za zloporabu ovlasti u gospodarskom poslovanju pod točkom 1 optužnice, petookrivljenog Dragutina Lončarića zbog zloporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju pod točkama 1 i 7 optužnice, dok je šestookrivljeni Đuro Smiljanić optužen za zloporabu ovlasti u gospodarskom poslovanju pod točkama 8 i 9 optužnice.
Sve za Interking u suvlasništvu petorke
Pavao Kralj bio je direktor Meplasta, ali ujedno i osnivač i vlasnik knjigovodstvenog servisa Interking d.o.o. Čakovec, ali je 1977. godine svoje poslovne udjele prenio na Stjepana Hrešća, Marijana Topličanca, Vladimira Matjačića i Dragutina Lončarića, tako da je ostao suvlasnik s udjelom od 20 posto. Čini se da je ovaj “ortakluk” bio početak isisavanja novca iz Meplasta tako da su se kreditnim aranžmanima, ugovorima o komisionim plasmanima i na druge načine na račun Meplasta višemilijunski iznosi “transferirali” Interkingu, a Interking je tim istim plasmanima kupovao dionice Meplasta, čime je stekao 47,81 posto udjela u temeljnom kapitalu Meplasta i tako postao većinski vlasnik. Ukupno je, prema optužnici, iznos plasiranih i do tada nevraćenih “pozajmica” prešao 7,5 milijuna kuna. Osim Interkingu, u ime Meplasta pozajmice su se davale i trgovačkim društvima Metex Prelog, Adria Energie Invest Čakovec i Spintex Čakovec. Svim tim društvima direktor je bio trećeokrivljeni Marijan Topličanec. U isto to vrijeme, dok je nepotrebno višemilijunske iznose “donirao” tvrtkama prema kojima nije, osim što su čelni ljudi svih tvrtki bili interesno povezani, imao nikakve obveze, Meplast se zaduživao kod poslovnih banaka uz kamatu od 12 i 18 posto. Naime, osim što je bio direktor niza tvrtki, Marijan Topličanec bio je i član NO-a Meplasta, ali i član uprave Trgocentra, a stvari su, prema optužnici, u jednom trenutku otišle toliko daleko da je trećeokrivljeni Topličanec milijunski kredit koji je Meplast uzeo od Čakovečke banke ugovorom o cesiji prenio Spintexu (prikazujući da Meplast ima obvezu prema Spintexu) i sam ovjerio ugovor o cesiji i u ime Meplasta i u ime Spintexa. Ugovorom o cesiji također je milijunski kredit koji je podigao u ime Meplasta, umjesto na Meplastov račun (koji je bio u blokadi), prenio na račun Trgocentra. Topličanec je jedno vrijeme bio i prokurist u Meplastu, a u to vrijeme Meplast je prodao dionice Međimurske banke za oko 3,5 milijuna kuna, ali je Topličanec novac prijebojem “prebacio” na Interking koji je tim istim novcem podmirio svoju raniju obvezu prema Međimurskoj banci. Topličanec je u izjavi o prijeboju naznačio kako Meplast duguje Interkingu iako je zapravo Interking imao obveze prema Meplastu koje su već dosegnule blizu 16 milijuna kuna. Petookrivljeni Dragutin Lončarić bio je direktor Trgocentra, član Nadzornog odbora Meplasta i suvlasnik u Interkingu.
Sredinom srpnja 2001. Topličanec i Lončarić sklopili su ugovor po kojem je Trgocentar od Interkinga kupio 2.500 redovnih dionica Meplasta za iznos od 9,2 milijuna kuna, i to tako da su potraživanja s osnove kupoprodaje dionica bila zatvorena višestrukom kompenzacijom između Interkinga, Meplasta i Trgocentra. Iz kompenzacije proizlazi kako Interking duguje Meplastu po osnovi pozajmice, da Meplast duguje Trgocentru po osnovi ugovora o robnom kreditu, a da Trgocentar duguje Interkingu po osnovi ugovora o kupoprodaji i prijenosu dionica. Trgocentar je tako bespotrebno kupio dionice Meplasta, a Interking je njihovom prodajom “kasirao” 6,3 milijuna kuna
Šestookrivljeni Đuro Smiljanić bio je direktor Meplasta, a umjesto da polaže novac na žiro-račun Meplasta koji je u to vrijeme bio u blokadi, s Topličancem, koji je tada bio direktor Interkinga, Metexa, Adria Energie Investa i Spintexa, sklopio je četiri pojedinačna ugovora o kreditiranju, bez osiguravanja povrata kredita i beskamatno. Drugookrivljenom Stjepanu Hrešću (zaposlenom u Hespo d.o.o.-u Prelog), kao tadašnjem predsjedniku Nadzornog odbora Meplasta, koji je s Kraljem, Topličancem (direktorom Interkinga), Matjačićem i Lončarićem imao 20-postotni udjel u Interkingu, a ovi su ujedno bili i članovi NO-a Meplasta, na dušu se stavlja da je zajedno s ekipom donio odluku o isplati dividende iako NO nije bio ovlašten donijeti takvu odluku. Iako je Skupština donijela drugačiju odluku, NO je odlučio da se isplati dividenda za 1996. i 1997. godinu svom trgovačkom društvu Interking, i to u iznosu od 2,9 milijuna kuna. Kralju je tako trebalo pripasti 450 tisuća, Topličancu 630 tisuća, Matjačiću 118 tisuća, s odredbom da se dividenda odmah isplati trgovačkom društvu Interking kompenzacijskim poslom, što je i učinjeno. Također su odredili i isplatu predujma dividende za 1998. godinu, a da se ostalim dioničarima i Hrvatskom fondu za privatizaciju dividenda isplati “kada bude likvidnih sredstava”. Ukupno je Intrekingu s te osnove odobreno više od 5,5 milijuna kuna, a isplata je odrađena prijebojem između Interkinga, Heplasta i Čakovečke banke, čime je zatvoreno potraživanje Čakovečke banke s osnove ugovora o komisionim plasmanima koje je Meplast 1997. godine odobrio preloškom Heplastu.
V.Trstenjak

TAJNI UGOVOR

ODO Čakovec u veljači 2008. godine podigao je optužnicu protiv Dragutina Lončarića i Marijana Topličanca, a prvookrivljenom Lončariću i drugookrivljenom Topličancu na dušu se stavlja “isisavanje” novca iz Trgocentra u korist Spinteksa - u kojem su Lončarić i Topličanec bili suvlasnici, a Topličanec direktor Spintexa te član uprave Trgocentra, kasnije i direktor Trgocentra, ali i direktor Adria Energie Investa i Interkinga. Ta se trgovačka društva, uz Heplast Pipe Prelog, također spominju u opužnici. Između ostalog, tereti ih se da su još 1977. godine sklopili tajni ugovor po kojem se Trgocentar obvezao da će za Spintex organizirati i provesti kupnju dionica Trgocentra koje su bile u vlasništvu malih dioničara, odnosno od njih otkupljene i prenesene u portfelj Trgocentra.
To je i učinjeno, ali bez znanja NO-a Trgocentra koji je Lončarić “zaboravio” obavijestiti da se dionice zapravo kupuju za Spintex, a ne kako bi se spriječilo “neprijateljsko peuzimanje”, kako je tvrdio Lončarić. U dva su mjeseca na Spintex tako prenesene 134.303 dionice Trgocentra, pa Spintex postaje većinski vlasnik Trgocentra, a već plaćene otplaćene dionice Spintex nije platio.
Stjecanjem vlasničkih prava i instaliranjem u NO i upravu Trgocentra, Lončarić i Topličanec na račun Trgocentra putem kredita i zajmova plasiraju sredstva Spintexu (oko 12,7 milijuna kuna) iako je Trgocentar već tada “plivao” na granici likvidnosti, pa je došlo do potkapitalizacije Društva. Optužnica se bavi i radnjama koje su okrivljeni počinili do druge polovice 2004. godine. U istrazi se Lončarić branio šutnjom, ali je kasnije u obrani potvrdio da se uglavnom bavio poslovima organizacije poslovanja, a da je financijske poslove i komercijalu odrađivao Marijan Topličanec. I Topličanec se najprije branio šutnjom, da bi se kasnije ipak referirao kako smatra da nije počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, odnosno da je sve bilo u okviru zakona...(vt)

Krivnju svaljivali na Topličanca

Pred istražnim su sucem Pavao Kralj i Dragutin Lončarić tvrdili da su sve radili prema Zakonu i Statutu, da su u skladu sa svojim funkcijama u Meplastu brinuli o svom segmentu posla. Kralj se kao direktor ogradio od financijskog poslovanja Društva te tvrdio da je on sve ugovore samo parafirao, a da je o tom dijelu brinuo Topličanec. Hrešć i Smiljanić svoje su obrane priložili u pisanom obliku, a u njima tvrde da su donosili odluke koje nisu bile protivne propisima. Smiljanić tvrdi da je brinuo samo o proizvodnji, a direktor bio samo na papiru te da je dokumentaciju potpisivao po pozivu Topličanca. (vt)