Nemalo sam se iznenadio 17. siječnja kada se dovezla majka Marija Huzjaka g. Biserka. Tek što je izašla iz auta uputila je ljutiti pogled prema mojoj kući, uz bujicu prijetnji u stilu: “Ja ću mu pokazati kaj samo gledi kroz prozor...” i slično te niz drugih uvreda na moj račun. Baka koja je to čula ostala je zatečena, a ja sam mislio da se radi o nesporazumu. No kako je spomenula pisanje i novine prelistao sam list »Međimurje« i pronašao sam članak o Mariju Huzjaku i njegovoj obitelji.
Pismo je potpisano sa ČITATELJI iz Mačkovca, a ne ČITATELJ: Naglašavam da NISAM AUTOR toga pisma i da nemam veze s njime. Dva dana kasnije Biserkina snaha Martina dobacila mi je (s cigaretom u ustima) “Vidiš kak lepo vlečem ve bum si vužgala još jednoga, oćeš ti jednoga?” i slične izjave. Razgovarao sam s Marijem i rekao mu da nemam veze sa pismom u novinama, nadajući se da je stvar time riješena.
No u novom broju lista »Međimurje« osvanulo je pismo Biserke Pintarić u kojem se proziva čitatelja zbog blaćenja njene djece u kojem aludira na mene, što su mi ona i njena snaha pokazale svojim izjavama. Govori kako je taj čitatelj bolesnik i detektiv bez znanja.
Ako je ona detektivka sa “znanjem” mogla je prvo istražiti tko je autor pisma a ne prozivati bez veze i glumiti suca i porotu u isto vrijeme. Nisam autor prvog pisma, no u njemu nisam uočio toliko podmuklih neistina i laži kako Biserka tvrdi. Moglo bi se o tome još mnogo reći. Nije ta obitelj tako “naj” a baka i sama to zna, ali lakše je zatvoriti oči i kriviti druge. Pitam se samo zašto se nakon prvog pisma čitav tjedan kod Marija Huzjaka palilo smeće ako je sve tako uredno?
Nisam za takvu vrstu rasprave, više sam za razgovor u četiri oka i za moto pusti drugoga na miru dok on pušta tebe, ali ne želim da me bilo tko povezuje s onim s čime nemam veze. Ovo pismo namjerno potpisujem kao čitatelj jer znam da će obitelj Huzjak i njihova baka znati o kome se radi.
Za kraj samo još pitanje: zavidni susjedi? A na čemu to molim lijepo?
Čitatelj iz Mačkovca