MTČ TVORNICA RUBLJA: JOŠ 100 LJUDI NA ULICU!

U MTČ Tvornici rublja, nad kojom je 13. listopada 2009. godine pokrenut stečajni postupak, u trenutku otvaranja stečaja bilo je zaposleno 425 radnika, godinu dana kasnije taj je broj pao na 292, a prije Nove godine na burzi je završilo još stotinjak proizvodnih radnika, tako da ih u tvrtki u stečaju trenutno radi još 180. Međutim, njih 90 dobilo je ugovore o radu tek do 15. veljače, pa će i oni nakon toga završiti na ulici.
Odnos proizvodnih radnika i “režije” (rukovodstvo, financije, vatrogasci, trgovine) u ovom trenutku je 1:1. U ovom trenutku na određeno vrijeme zaposleno je ukupno 180 ljudi, od čega 90 u proizvodnji, a 90 u “režiji” (rukovodstvo, financije, skladište, vatrogasci trgovine)..., a najvjerojatnije će kompletna proizvodnja s 15. veljače biti ugašena. Naime, stečajni upravitelj Zlatko Kosec, nakon što je krajem godine na burzu poslao stotinjak radnika, sada će to učiniti i s još njih 90. To je na noge diglo sindikat čiji su predstavnici proteklog četvrtka stečajnog upravitelja otvoreno oprtužili za nanošnje štete tvrtki i radnicima.
Potpredsjednik Sindikata TOKG-a Nenad Leček, regionalni koordinator Savo Šmitran i predsjednica Odbora vjerovnika i sindikata MTČ Tvornice rublja Jadranka Sermek smatraju da je ovo kraj Tvornice rublja, a da je za to najviše “zaslužan” upravo stečajni upravitelj. Predstavnica radnika Jadranka Sermek rekla je da su, umjesto očekivanog oporavka i proširivanja proizvodnje te revitalizacije modnog brenda MTČ by Enigma, radnici završili na pakiranju vijaka za Pevec i ostale tvrtke s kojima je stečajni upravitelj bio u nekakvim poslovnim vezama. Potvrdila je da je stečajni upravitelj kao odgovorna osoba u tvrtki od početka otvaranja stečaja u Tvornici boravio ukupno 290 puta, u trajanju od oko 600 sati, dok su radnici u isto vrijeme imali fond sati od 4.750.
Izvlačenje novca iz tvrtke
Tih 600 sati premalo je za vođenje takve tvrtke, ali je zato itekako moguće da je za to isto vrijeme na ime naknada i plaće stečajni upravitelj uprihodovao 670 tisuća kuna. U istom periodu isplaćena je i plaća rukovoditelju općih i kadrovskih poslova također u iznosu od 670 tisuća kuna i putni mjesečni troškovi do Varaždina. Tu je još i pomoćnik stečajnog upravitelja kojemu je isplaćeno 160 tisuća kuna. To me podsjeća na PIF-ove (privatizacijsko-investicijski fondovi) koji su svoje intelektualne usluge MTČ-u naplaćivali 50 DEM-a po satu i na taj način izvlačili novac iz tvornice, naglasila je Sermek, spomenuvši i primjer otvaranja dućana u Splitu (za vrijeme godišnjih odmora), što je koštalo 85 tisuća kuna, a od tog su iznosa na ime putnih naloga i stimulacija isplaćene 22 tisuće kuna. Promet dućana ne pokriva niti fiksne troškove... Kada je u pitanje došla isplata neto plaća za radnike (svi režijski radnici još od kolovoza primaju plaću u iznosu od 3 tisuće neto – osim rukovoditelja pravnih, općih i kadrovskih poslova čija je plaća 12 tisuća kuna neto), stečajni je otpustio 100 proizvodnih radnika, umjesto da “sreže” režiju, tako da je trenutni omjer 1 radnik u proizvodnji i jedan u režiji. To ne može voditi nastavku proizvodnje, a siguran pokazatelj tome su početkom mjeseca ponuđeni ugovori o radu na rok od samo 15 dana. Zbog nesavjesnog i neurednog poslovanja stečajnog upravitelja, kao odgovorne osobe koja je pogoršala poziciju tvrtke time što su stvorena nova dugovanja prema državi i dobavljačima, stečajni upravitelj nanio je štetu radnicima, tvrdi Jadranka Sermek.
Velika pljačka
Nenad Leček podsjetio je na privatizacijsku priču oko nekad jedinstvenog MTČ-a čiji je početak kraja započeo 2000. godine, kada su PIF-ovi ušli u MTČ.
- Već tada smo upozoravali i molili, dokumentaciju koju smo imali slali svim državnim institucijama. Ono što se MTČ-u događalo bila je valika pljačka, prvo PIF-ova, a zatim i svih vlasnika za koje nikome nije bilo jasno na koji su način dolazili do vlasništva. Moram priznati, jednu “krađu” počinili su i naši radnički predstavnici kad smo pokušavali ukrasti dokumente koji su dokazivali kako se izvlačio novac iz MTČ-a. “Ukrali” smo neke račune i dostavili ih državnim institucijama. Na žalost, nitko nije reagirao, nitko nije napravio barem nešto da se spasi ono što se još dalo spasiti. Nitko nije reagirao, nitko nas nije htio slušati, osim županijske vlasti koja je od REDEE naručila izradu programa restrukturiranja s rješenjima koja stečajni upravitelj očito ne prihvaća. Uvijek su na kraju radnici ostali izigrani, pa i 2009. godine, kada smo potegnuli pitanje stečaja, a od sudbene vlasti očekivali smo samo da rade svoj posao... Samo ove godine sindikat je stečajnom upravitelju uputio 8 pisanih dopisa s identifikacijom problema i prijedlogom mjera za poboljšanje - ništa od toga.
Savo Šmitran, na pitanje zašto se nije oštrije reagiralo u trenutku nedavnog otpuštanja stotinjak ljudi, odgovorio je da je jedan od razloga taj što je sa stečajnim upraviteljem bilo dogovoreno da će se dio radnika zbrinuti tako da se otvori nova tvrtka unutar tvrtke u kojoj bi se radili isključivo lohn poslovi, tako da bi dio ljudi bio zadržan na poslu.
- Drugi dio je taj što nam je stečajni upravitelj obećao, odnosno garantirao da se radi samo o privremenoj mjeri i da će se radnici prema potrebi zvati na posao. Međutim, kada smo saznali da se ugovori o radu proizvodnim radnicima potpisuju samo do 15. veljače, to je bio znak za uzbunu. Svaki put kad ukazujemo na nepravilnosti i argumentirano pokušavamo dati prijedloge, nailazimo na nerazumijevanje, ponavlja nam se “sindrom Čaraparija”, tako da se sindikalnim predstavnicima jednostavno ne produži ugovor o radu i eliminira ih se iz tvrtke, zaključio je Šmitran.
V.Trstenjak

Lakše je prodavati
U 2,5 godina, koliko je tvrtka radila u stečaju, napravljena je određena zaliha proizvoda čija je vrijednost s 8-9 milijuna podignuta na oko 16 milijuna kuna konkurentne robe. Zašto da se stečajni brine oko proizvodnje kad si može ostaviti desetak ljudi i polako prodavati robu i pokupiti vrhnje jer stečajnom upravitelju pripada određeni postotak od prodane nekretnine. (vt)

Bivši vlasnici vode igru?
Sindikalci sumnjaju da se opet javljaju bivši vlasnici kako bi uzeli ono što je još ostalo, ali nitko zapravo ne zna tko su stvarni igrači iz sjene. Prvo su bili PIF-ovi, a zatim razni Berniki, Sušeci, Težaci, Farkaši... Svi sve znaju, a mi možemo samo sumnjati jer čvrstih dokaza nemamo. Na Poreznoj su nam rekli da to nije naša briga, na Državnom odvjetništvu i Trgovačkom sudu isto tako..., a novac se polako izvlačio, sve na štetu radnika. (vt)