Zaštićeni kormorani u pokolju pastrva!

Svake jače zime, godinama već, redom ribiči organizirani u sportska ribolovna društva Klen Sveta Marija i Glavatica Prelog, kada studen počne ledom okivati vode stajaćice, padaju u očaj: jata kormorana dolaze na vode koje još teku u Međimurju i obrušavaju se na riblji fond, posebno na ribu u drenažnom kanalu koji ide uz akumulaciju HE Dubrava od visine Otoka do mini hidroelektrane kraj Svete Marije.
A u drenažnom kanalu, u kojem je salmonidna voda, naseljena je kalifornijska i potočna pastrva koju u sportskom ribolovu dolaze loviti ribiči ne samo iz cijele Hrvatske, već i iz Austrije, Mađarske, Slovenije...
No, Mario Fundak, inače ribočuvar Klena, procjenjuje da iduće sezone neće imati što loviti:
MEĐIMURSKI BRAND
- Mi smo proteklih godina uspjeli na ovoj vodi razviti nešto što se u Hravtskoj može naći još samo na Gackoj eventualno, a zahvaljujući iznimnim karakteristikama vode, naporima ribiča u poribljavanju i čuvanju vode i ribljeg fonda – na našem se kanalu održava i Hrvatski špin-kup. Ali, svake jake zime mi doživljavamo jedno te isto: od 1. listopada do 1. ožujka je lovostaj i mi ribiči ne smijemo loviti ribu čak ni komercijalno uzgojenu i provodimo vrijeme u šetnjama uz drenažni kanal HE Dubrava u procjenjivanju broja i veličine pastrva u vodi. Veseli nas kad se golim okom vidi da se s jedne strane pastrva uspješno lani mrijestila, a i poribljavanje pridonosi što je voda krcata iznimno kvalitetnom ribom za natjecanja.
Ali samo do prvog ozbiljnijeg zahlađenja jer čim se zalede stajaćice, k nama navale gladni kormorani, prema ovoj našoj (u okolici jedinoj) vodi bogatoj ribom. I onda počinje pravi masakr. Mislim – kad se izdaleka pogleda jer se kormoranima blizu ne može prići – da kormorana ima i više nego ribe. No, tome nema lijeka, ne pomažu tehnička sredstva obrane – trake, mreže, pa čak niti plašenje jer se (na primjer, na plinske topove s kakvima plaše čvorke vinogradari) kormoran brzo na sve navikne, prokuži u čemu je stvar... Imamo velika ulaganja i brigu o toj ribičkoj stazi, a onda dođu zaštićeni kormorani i unište bar dvogodišnji trud. Meni bi bilo logično da, ako država zakonom štiti neku vrstu, onda mora preuzeti i odgovornost za štetu koju počini ta vrsta.
Znate da je naša pastrva među ribičima postala poznata kao brand – Međimurska pastrva! Zato što je iznimno žilava. Brzo raste, doseže iznimnu veličinu jer se hrani crvenim račićem kojim ova voda obiluje, a za ribiče je važno da je iznimno borbena, atraktivna za lov... Premda su većina onih koji dolaze na kanal ribiči nove kulture: ulov fotografiraju, izmjere i puste natrag u vodu...
ŠTETOČINE POD
ZAŠTITOM
Zoran Pfeifer, predsjednik SRD-a Glavatica Prelog i predsjednik međimurskog ribičkog saveza, sve je proučio ne bi li našao rješenje za taj problem, ali, kaže, svi su zakoni i i pravilnici na strani – kormorana štetočina:
- Pravilnikom o zaštićenim i strogo zaštićenim divljim svojtama Ministarstva kulture iz 2005. godine morski vranac, veliki i mali vranac, dakle kormoran, strogo je zaštićena ptica. Znači: kormorani su nedodirljivi. To ne znači da je država preuzela odgovornost za štetu koju čine jer postoji i pravilnik o postupanju u slučaju šteta koje naprave zaštićene svojte u kojem se jasno navodi (čl. 2. stavak 3) da se šteta nikome ne nadoknađuje! To je odlično postavljeno, zar ne?
BACAMO NOVAC U VODU
- Po tim pravilnicima, mi svoj novac možemo bacati doslovce u vodu jer od svake se ribolovnice izdvaja 120 do 140 kuna samo za poribljavanja, a onda nam kormorani (neometani i zaštićeni) unište riblji fond. Niti djelomičnu zaštitu se ne može ostvariti premda smo pisali resornim ministarstvima (mi ribiči smo u poljoprivredi u slatkovodnom ribarstvu, kormorani su u kulturi), slali nalaze inspekcija... Što je najgore, tko je uopće u nas prebrojio kormorane, napravio istraživanje koliko ih je, odakle dolaze, je li veličina populacije opasna već za naš okoliš... Pogledajte na mjestima na kojima se zimi skupljaju u kolonije - vodu po vodu opustoše, tamo gdje se stacioniraju - drveće i bilje je spaljeno od njihova izmeta... To je problem kojim se znanost mora početi baviti i koji se mora zakonski drugačije urediti jer inače ćemo mi i dalje bacati 350 do 385 tisuća kuna godišnje u vjetar, a ne u poribljavanje... Ljudi su ogorčeni, posebno ignoriranjem problema koji se javlja godinama u nizu, a s visokih adresa nema nikakvog odaziva.
OPUSTJELA POTKOVA
Stjepan Slaviček, predsjednik, i Antun Kedmenec, tajnik SRD-a Klen Sveta Marija, u povremenoj šetnji uz potkovu – kako se naziva dio drenažnog kanala koji se u širokom luku odmiče prije nailaska na turbinu mini hidroelektrane od objekata HE Dubrava - ovih dana više ne mogu brojiti pastrve. Što je bilo, poklali su kormorani, dio pojeli, a prevelike ostavili svuda naokolo kaže A. Kedmenec:
- Mislim da nije manje od tri tone ribe stradalo. Prošle godine pustili smo skoro pola tone mlađa. Ta je riba trebala biti atraktivna za ribolov u ovoj godini, a primijetili smo da je i mrijest bio iznimno dobar, da je puno ribe u kanalu... No, vidite, kad je hladno vrijeme, riba seli ovamo u najdublji dio kanla, na potkovu, a tu je onda kormoranima kao na švedskom stolu: voda je čista, bistra, prozirna do dna, riba nema šanse ni sakriti se. Ja sam tu skladištar na HE Dubrava, svakodnevno sam kraj vode, pa samo nemoćno mogu izdaleka gledati što se događa. Dok ja priđem, da bih ih poplašio, oni su već svoje napravili.
ŠTETOČINE SU UVOZNE
S. Slaviček siguran je da se u slučaju kormorana štetočina ne radi o domicilnoj populaciji ptica:
- Ma znate, to i mala djeca mogu shvatiti. Kormorani dolaze s Balatona i s velikih voda iz šire okolice, kad te vode stisne led. To nije domicilna populacija ptica, pa ne znam što mi zapravo štitimo. Zbog prevelikih zaštita, te su se ptice prenamnožile i sad izazivaju neravnotežu u drugim vrstama u prirodi, u našem slučaju uništenje ribljeg fonda. Nije ugrožen samo naš kanal s pastvrom, tu su i drugi prirodni vodotoci koji kasnije smrznu od sjevernijih u Mađarskoj. Svud kormorani pustoše, a zapravo bi trebalo dopustiti sanitarni ograničen odstrel. Samo, kome to objasniti? Kome objasniti kolika šteta nastaje kad ono što smo pripremali za natjecateljsku sezonu tijekom dan-dva odnesu štetočine koje se po našim zakonima ne smije dirati?! Mi smo kandidati za svjetsko prvenstvo u lovu ribe udicom na plovak na odvodnom kanalu HE Dubrava 2014. godine. A i tamo kormorani pustoše. Dođite i vidite: sve je tu – od labudova, divljih patki, liski i kormorana na tim vodama koje još nisu zaleđene. Zar je baš sve moguće držati (bez ikakvih smislenih istraživanja) pod zaštitom o kojoj se ne smije ništa ni pitati?!
Marijan Belčić