POMOĆNIK MINISTRA PODUZETNIŠTVA I OBRTA STJEPAN KORAJ (SDP) IZ ČAKOVCA

Dugoprugaš na stazi uzleta obrtništva i poduzetništva

Za nedavnog poslovnog susreta s predstavnicima Obrtničke komore Bavarske, pomoćniku ministra za poduzetništvo i obrt Stjepanu Koraju komplimentiralo se na pristupu poslu koji je počeo raditi prije mjesec dana. Čakovčaninu iz redova SDP-a, koji je imenovan u vodeću vrstu onih za koje vjerujemo da će promijeniti trendove u hrvatskom poduzetništvu i obrtništvu, njemačke su kolege rekle da udovoljava tri temeljna uvjeta za uspješno liderstvo - obrazovan je, poduzetnik je i sa strašću radi svaki posao za koji se opredijeli. Strast je ta koja ljude može podići na jednu višu razinu.
Nakon mjesec dana uhodavanja u dužnosti pomoćnika ministra, Stjepan Koraj za Međimurje govori o stanju zatečenom u Ministarstvu, viziji svog i rada kolega, komentira sliku poduzetništva u Hrvatskoj, priča o atletici kojom se bavi već 35 godina... Na “rad u Zagreb” otišao je iz tvrtke Linea Cod u kojoj je suvlasnik, pa smo uvodno razgovarali o njegovim poduzetničkim počecima.
- Prije osnivanja vlastite tvrtke, radio sam u Trgocentru kao komercijalist, također na opremanju objekata, čime se bavi i Linea Cod. Otišao sam vodeći se intuicijom, no, u životu ne možete ništa postići ako nemate i malo petlje. To mi se potvrđuje i sada kad mi ljudi dolaze u Ministarstvo. Išli bi u poduzetnike uz uvjet da im se nešto garantira, a upravo je preuzimanje rizika ishodište poduzetništva.
Kada ste osnovali Lineu Cod?
- Tvrtku sam osnovao 1989. godine i imao partnere, kao što ih imam i sada, no, neki su od njih otišli.
Diplomirali ste ekonomiju na varaždinskom FOI-ju. Recite nam nešto o svojim studentskim danima.
- Inače sam upisao Ekonomski fakultet u Zagrebu, no, tada je potpuno istovjetan program otvoren na novoosnovanom Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu. Polazio sam organizaciju tržišnog poslovanja, dakle marketing. S obzirom da sam dolazio iz obitelji koja mi nije mogla pomoći u školovanju, uzeo sam studentski kredit. Jedna od klauzula ugovora govorila je - ako diplomiram u prvom ispitnom roku, kredit se pretvara u stipendiju. Počeo sam odmah raditi preko Student servisa jer sam naprosto morao, ali sam žurio i studirati kako bih završio u roku.
Na 3. godini sve sam redovito polagao, pa sam zatražio da mi se odobri slušanje i polaganje nekih ispita s 4. godine. Tako sam dobio na vremenu i u konačnici diplomirao 15. lipnja, dok je još trajala akademska godina, nakon tri godine i osam mjeseci studiranja, oslobodivši se time vraćanja studentskog kredita.
Šira slika poduzetništva
Ušli ste u SDP u vrijeme u kojem to baš i nije bilo “dobitnički”.
- To je apsolutna istina. U mom je habitusu da budem na strani slabijih i ušao sam u SDP u godinama u kojima je to bilo sve, samo ne popularno. U razgovoru sa županom i predsjednikom SDP-a MŽ Ivicom Perhočom, koji je i moj školski kolega, odlučio sam pomoći koliko je to u mojoj moći. Možemo govoriti što hoćemo, ali ljudi koji su tada bili u SDP-u ili na njegovoj strani imali su petlju. Već na prvim sljedećim lokalnim izborima ušao sam u Županijsku skupštinu, tada kao oporba. Na lokalnim izborima 2009. ponovo sam u Županijskoj skupštini, no, ovaj put na strani onih koji obnašaju vlast. Radom u stranci prošao sam sve lokalne razine i trenutno sam član Glavnog odbora SDP-a Hrvatske.
Koji su Vaši motivi prelaska u Vladu?
- Uvodno, u odgovoru na ovo pitanje, moram reći da mi status člana sam po sebi ne bi pomogao da se nisam konkretno angažirao i korektno radio svih ovih godina postavljene zadatke. Moji prvi kontakti s Gordanom Marasom, koji mi je danas izravno nadređen ministar, datiraju iz vremena lokalnih izbora. Bio sam zadužen za određene projekte u kampanjama i Maras me tada, kao poslovni direktor SDP-a, pohvalio i rekao da sam sam napravio više nego cijela južna Hrvatska zajedno. To je zasigurno bio jedan od čimbenika koje je očito uzimao u obzir pri odabiru najbližih suradnika nakon što je imenovan na ministarsku funkciju.
Moj motiv prihvaćanja nove dužnosti je namjera da se poduzetništvu stvore bolja baza i uvjeti rada. Dolazim iz poduzetništva, znam probleme i oni se moraju rješavati sustavno. To su složeni procesi koji iziskuju studiozan pristup i nešto vremena jer se manifestiraju na tisuće poslovnih subjekata, a ne samo na jednom. I da zaključim, u Zagrebu je na pozicijama na kojima se donose odluke do sada bilo oko 80 posto kadrova s juga i 20 posto sa sjevera zemlje. Poduzetnički doprinos skoro je obrnut. Zato mi je drago što se angažira naše ljude iz Međimurja. Osim mene, tu su Matija Derk koji je otišao u Ministarstvo za regionalni razvoj i Ivan Crnčec koji je u Ministarstvu pravosuđa. Mi iz Međimurja dajemo i primjer da na imenovanja nismo gledali isključivo politički, kroz “SDP-ove naočale”, s obzirom da sam, od nas trojice, jedini stranački čovjek.
Dobili ste veliko područje rada. Mjesec dana po preuzimanju dužnosti, kakav je Vaš dojam o stanju stvari? Imate li viziju što i kako želite ostvariti?
- Oko 97 posto svih poslovnih subjekata, s 820 tisuća zaposlenika u zemlji, spada u moju upravu. Kad shvatite da ste vi sami najviša instanca, onda spoznate da svojim angažmanom direktno utječete na budućnost Hrvatske. Bude li se poduzetništvo razvijalo u pouzdanim uvjetima, i segment preraspodjele lakše će ispunjavati zadane ciljeve. Nakon mjesec dana, vidim da imamo potencijala i mogućnosti, ali promjena će biti budemo li na njih spremni. Nisu me u Ministarstvu impresionirali postojeći zakonski okviri, neprimjereni načini rada i međusobnog komuniciranja na vertiklanoj i horizontalnoj razini, kao ni nekoordinacija dosadašnjeg rada ministarstava i nadležnih državnih institucija, jer sam uvjeren da je upravo naš cilj promijeniti ih ukoliko smatramo da su oni zapreka razvoju poduzetništva. Uvidio sam da elementarne podatke ne mogu dobiti od osoba za to zaduženih. Skratio sam put i počeo direktnim kontaktom stvarati bazu za hrvatski poduzetnički registar. Od Državnog Zavoda za statistiku, Hrvatske obrtničke komore, Hrvatske gospodarske komore i Ministarstva financija direktnim kontaktom dobio sam sve potrebne podatke i smatram to prednošću svoje pozicije jer sama činjenica da se i osobno znam sa skoro 60% članova Vlade umnogome olakšava rješavanje problema. U svakom slučaju, veselim se svakom novom radnom danu jer donosi izazov, u što ubrajam i stalno upoznavanje novih ljudi.
Jeste li već zacrtali prve konkretne korake?
- Oni su diktirani radom samog Ministarstva na donošenju ustroja, proračuna, kadrovske politike, Strateškog plana razvoja poduzetništva za 2013. do 2020., inventarizacije zakona iz nadležnosti Ministarstva, kao i snimanje poduzetničke klime.
Od županijskih do
bankovnih terena
Većina nas posvjedočila se da birokratski aparat ne funkcionira onako kako građani očekuju. Dojam je da i u ministarstvima postoji vojska ljudi koji nisu u stvarnoj funkciji servisa državi i njenim građanima.
- Radimo inventuru zatečenog stanja i priznajem da neke tražene informacije nisam mogao dobiti. Ima ljudi koji su radili pod navodnicima, ali je situacija takva da su kao državni službenici zaštićeni. Radili smo ankete među zaposlenicima i svi smatraju da bi trebali biti na boljim mjestima od onih na kojima već jesu. Zatekli smo i odjele u kojima radi samo jedna osoba, što je neshvatljivo. Jasno nam je zašto je to tako funkcioniralo, ali to treba mijenjati i posložiti kako valja. Smatram da znatan broj državnih službenika zapravo koči sustav rada, ali isto tako ima onih koje bi trebalo nagraditi. Tijekom petnaestak dana planiramo ustrojiti svoje timove kako bismo mogli normalno raditi.
Hoćete li raditi na terenu?
- Normalno. Čim budem imao svoj tim, obići ću sve županije. Moramo čuti kako funkcioniraju županijske razine te kako možemo pomoći mi njima kao i oni nama. Sad imamo usvojen proračun kojim ćemo s nizom projekata poticati razvoj poduzetništva i to želim prezentirati na nižoj razini.
Možemo Vas očekivati i u Čakovcu?
- U Čakovec sam planirao prvo doći, no, s obzirom da ovih dana planira doći ministar, vidjet ćemo kako će izgledati raspored. Međimurje će sigurno biti među prvima.
Komentirajte tržište kapitala u svrsi poduzetništva.
- Imam puno kontakata s financijskim institucijama i stekao sam dojam da kapitala ima dovoljno. Isto tako, postoje ljudi kojima on treba, ali veza ovih dviju strana nije dobro riješena. Nije racionalno i nema smisla posjedovati višak kapitala na tržištu na kojem ima potencijala, a da sam novac nitko ne može dobiti jer ne ispunjava uvjete. Treba “olabaviti” davanje jamstava. Jasno je da se banke žele osigurati, ali ne tako da jamstva višestruko premašuju realne zahtjeve i mogućnosti. U protivnom, taj kapital nikome ne bi ni trebao. Impresioniram sam izuzetno kvalitetnim projektima koje tržištu nude potencijalni i postojeći poduzetnici. Međutim, oni često ne nailaze na razumijevanje onih koji im trebaju pomoći. To moramo promijeniti.
Dužnosti u Međimurju
Do prije nekoliko dana bili ste član Županijske skupštine, predsjednik ste Upravnog vijeća Bolnice. Ostavljate ovo posljednje do isteka mandata?
- Dužnosti u Skupštini i Ministarstvu su mi nespojive, pa sam zamrznuo mandat i zamijenio me Boris Valpatić. Iz Županijske skupštine bih otišao i kad me zakon na to ne bi primoravao jer smatram da se na lokalnoj političkoj sceni trebaju etablirati novi ljudi, odnosno protiv sam toga da se kumulira previše funkcija u jednoj osobi. U UV-u Bolnice ostat ću do konca mandata, kako bismo održali kontinuitet praćenja stanja u ustanovi. Svaki mjesec imamo sjednicu i to mi neće biti problem odrađivati.
Jeste li prenijeli vlasnička prava u Linea Codu?
- Naravno. Prenio sam prava na odvjetnički ured.
Kako ta tvrtka brodi u recesijskom moru?
- Prvih 18 godina imali smo kontinuiran uzlazni trend u poslovanju, da bi se 2008. počeo spuštati zajedno s nadolazećom recesijom. Pa ipak, lani se u našoj tvrtki amplituda poslovnih kretanja okrenula prema gore. Tvrtka ima dugoročne ugovore za neke poslove i opstojnost tvrtke ne bi smjela biti upitna u sljedećih nekoliko godina.
Koliko ljudi zapošljavate, investirate li u poslovni proces?
- Linea Cod ima 60 ljudi, to je trgovačko društvo na granici malih i srednjih poduzetnika. Lani smo ušli u novi investicijski ciklus uloživši 2,5 milijuna kuna u nove tehnologije. Kupili smo nove strojeve kako bismo podigli kvalitetu proizvodnje na višu razinu. Investirali smo i u energetsku učinkovitost kako bismo smanjili troškove energenata i radili u službi zaštite okoliša. I treći segment investiranja išao je prema usvajanju novih tehnologija.
Još moram raditi na sebi
Preko tjedna ste u Zagrebu?
- Zagreb je danas nadohvat ruke te sam mogao putovati svaki dan, međutim, vožnju u Zagreb i natrag gledam preko komponente novčanog troška i gubitka vremena. Tri sata putovanja dnevno, odnosno 15 sati tjedno, i izlaganje riziku - nepotrebno je. Radije ću taj fond sati preraspodijeliti na dodatnu edukaciju, na sport, kulturu i zabavu, jer vidim da moram još raditi na sebi.
Na što mislite kad kažete da trebate još raditi na sebi?
- Iz generacije sam koja je učila ruski, a engleski i njemački učio sam kasnije, pa je tečnost upitna. Dosad nisam bio u prilici koristiti jezike u poslovne svrhe, već samo na razini dnevne komunikacije. Iako imam suradnike koji su u poslovnom engleskom dobri, želim i ja biti u poziciji da razgovaram bez mogućih krivih interpretacija. Cjeloživotno obrazovanje je nužnost i ne treba od toga bježati, osobito ako vam predstavlja izazov i veselje.
Bavite se atletikom već 35 godina. Hoćete li sada imati vremena za sport?
- Uvijek ga se nađe, ali trenutno sam pretežno na raspolaganju poslu, dok ne vidim što i kako. Koliki je moj trenutni angažman u Zagrebu pokazuje i podatak da sam prošle godine u siječnju počeo pripreme za atletsku sezonu i samim time izgubio 1 kilogram težine, a sada sam na minimumu treninga, a izgubio sam dva kilograma u mjesec dana. Održavam minimalni nivo treniranosti. Već su me moje sportske kolege iz Zagreba kontaktirale. To su ljudi s kojima sam se susretao na utrkama i oni bi voljeli da treniramo zajedno s obzirom da su na samim utrkama najčešće ostajali iza leđa. To je sportski i prijateljski.
Veteranski ste prvak države na 5 kilometara.
- U svim sam dugoprugaškim disciplinama među prva tri u državi. Ispunio sam sve uvjete da nastupam za Hrvatsku na prvenstvu Balkana u Izmiru u Turskoj ove godine, kao i na prvenstvu Europe za veterane, a kao i neki krajnji cilj, i na Olimpijadi 2013. u Torinu. Prvobitan mi je plan bio smanjiti fond sati rada u firmi te se predanije posvetiti treninzima s klupskim kolegama Zvonkom, Anđelkom i Ivekom. Međutim, postao sam pomoćnik ministra (osmijeh).
Gdje stanujete?
- U Zagrebu stanujem u kćerkinom stanu. Prva tri mjeseca bit ću kod nje, pa ću potom odlučiti što i kako s obzirom da kao državni dužnosnik imam pravo na stan. U suradnji s Agencijom za upravljanje državnom imovinom, rješavat ću pitanje svog statusa glede smještaja kad za to dođe vrijeme.
Bavite se i planinarenjem.
- To je bitan dio mog života. Imao sam period od desetak godina u kojem sam s prijateljima iz Planinarskog kluba Extrem bio izuzetno aktivan. Popeli smo se na Triglav, Monte Rosso, Atlas i Kilimanjaro, Mont Blanc, Grose Glockner. Prošli smo sve značajnije planinarske destinacije, proputovali sve kontinente. Ostala nam je Himalaja, ali smo zaključili da smo prestari za taj izazov. Bez ičije inicijative, bez ikakvog povoda, očito smo shvatili da smo došli do vrha i razišli se. Odradio sam i nekoliko izvedbi olimpijskog triatlona, i to vrlo uspješno. U međuvremenu, pošto trčim na duge pruge, kolega Anđelko nagovorio me da mu se priključim u Hrvatskoj treking ligi. Kretanje na velikim udaljenostima po planinama fizički je izuzetno zahtjevno, ali usprkos tome, zaljubljenici u to uvijek mu se iznova vraćaju. Natjecao sam se tri sezone i uvijek bio među prvih 5 u svojoj kategoriji. Prošao sam sve hrvatske planine, a kad budem u mirovini, hodat ću po međimurskim brdima i dragoj nam najbližoj Ivančici.
Aleksandra Ličanin

Nisam statičar
Stjepan Koraj: Pitali su me zašto nisam išao na listu za Sabor? U godinama sam kad imam riješen poslovni i privatni status, realizirao sam se i sad mogu pomagati zajednici onako kako najbolje znam. Po vokaciji sam najbliži prosječnom članu američkog kongresa (godine, materijalni status, obrazovanje). Posao saborskog zastupnika je statično zanimanje, u odnosu na posao u Vladi. Možda nekad kasnije.

Prva kritika
Stjepan Koraj: Kad puno radi, čovjek mora negdje i pogriješiti. Ne znam zato kako ću podnijeti prvu javnu kritiku kad se procijeni da nešto nisam dobro odradio. Dakle, to je nešto s čime ću se sigurno morati suočiti, ali ne možete se unaprijed naviknuti da se mirite s time. Nadam se samo da će biti više zadovoljnih nego nezadovoljnih. Prve kritike očekujem već kad zaposlenici Ministarstva vide gdje su smješteni u novim shemama. (l)

Najlakše je komentirati s distance
Što mislite o “krivom medijskom koraku” smijenjenog Vladimira Ferdeljija koji je u Ministarstvu prometa bio na poziciji poput Vaše?
Stjepan Koraj: Često me ljudi pitaju za mišljenje o Ferdeljiju. Stava sam da ako je netko član Vlade i u svakodnevnom kontaktu može komunicirati s ministrom i premijerom, onda nema potrebe da s njima raspravlja putem medija i javnosti. Mislim da se trebao usredotočiti na izravne kontakte razlučujući bitno od nebitnog i uzeti aktivnu ulogu u procesima tako da brani svoje stavove. Ali kad si jednom član nekog orkestra, pa ne možeš ti svoje dionice svirati onako kako ti smatraš da je to najbolje. U tom slučaju trebao bi postati solist, a tu je i najlakše komentirati s distance. (l)

Ministarstva
otvorenih vrata
Stjepan Koraj: Prvo moramo otkloniti prepreke koje poduzetnicima nameću probleme vezane uz zakonodavstvo, administraciju i drugo. Da bismo to mogli realizirati, između ministarstava treba uspostaviti bolju koordinaciju. Dosad je praksa bila da se svako ministarstvo zatvara u sebe, a država na taj način naprosto ne može biti efikasna za svoje građane. (l)