KLIKNITE I ČITAJTE INTERNETSKO IZDANJE NOVINA   |   PREDAJTE MALE OGLASE   |   PREDAJTE ZAHVALE I SJEĆANJA

FRANJO LEBAR, vinski vitez iz Železne Gore


Ove godine nagradu Međimurske županije Zrinski dobio je i Franjo Lebar (87) iz Železne Gore za doprinos razvoju vinogradarstva, vinarstva i lovstva u našem kraju. U obrazloženju kandidature dožupan Matija Posavec istaknuo je da je Franjo Lebar bio prvi proizvođač vina s kontroliranim porijeklom i prvi vinar u našoj županiji koji je počeo buteljirati, a sa svojim sauvignonom, šiponom i graševinom vinar Lebar na izložbama u Sloveniji pojavljuje se od 50-ih godina.
Na svom je putu Franjo Lebar primio pregršt priznanja, među kojima i odlikovanje Udruženja vinara Hrvatske Vinum Croatica za poseban doprinos razvoju vinogradarstva u zemlji, a godinama je i punopravni član Europskih vinskih vitezova, institucije koja slijedi i nastavlja tradiciju zapadnjačko-kršćanskih viteških redova. Franjo Lebar 60-ak je godina i član Lovačkog društva Fazan iz Štrigove koje je i osnovao.
Iz loze Julijane i Franje Lebara izrasle su i dvije nove, danas respektabilne, vinarske obitelji - Židov i Belović. Iskusni vinar zaljubljen u svoje trsove, usprkos zreloj životnoj dobi, zadržao je hektar i pol vinograda koji još uvijek sam obrađuje i njeguje, a grozdove pretvara u zlatnu kap. Kad čovjek jednom zagrli zemlju, više se od nje ne može odvojiti:

- Još sjednem u trakor i odem u vinograd i bez toga ne mogu. Iako je moj sauvignon tijekom proteklih desetljeća osvojio najviše medalja, najradije popijem šipon s mineralnom vodom. Ništa tako dobro ne utaži žeđ težaka kao gemišt - kaže Franjo Lebar.
Godine 1948. Franjo Lebar zaposlio se u tadašnjoj mjesnoj zajednici u kojoj je kao tajnik radio 7 godina.
- Jedan agromnom iz Vukanovca još mi je 1950. godine predložio da posadimo vinograd. Tako je počelo... posadio sam svoj prvi hektar i svake godine povećao nasade te došao do 9 hektara. Ispočetka smo supruga i ja, uz vinogradarstvo, hranili i bikove, a kad smo proširili nasade, potpuno smo se posvetili vinarstvu. Prvo smo uzgajali šipon i graševinu, a 1951. godine iz Kutjeva sam nabavio sadnice sauvignona i uveo ga kao nešto posve novo u ove naše brege. Bilo je to mirišljavo vino kojem su se ispočetka čudili, a onda se sorta počela širiti našim vinogorjem. I tada sam uvjeravao ljude koji su bili sumnjičavi prema novoj sorti da je sauvignon sjajno vino, osobito za žene - jer od njega postaju vruće. Trebalo je vremena da se naši vinogradari naviknu na nove sorte, pa je sličnu priču imao i muškat žuti za koji su nekada agronomi tvrdili da neće dobro uspijevati u našem podneblju, pa se ispostavilo da su u krivu. Krajem pedestih godina počeo sam svoja vina predstavljati na izložbama u Sloveniji, a 1960. godine prvi sam u Međimurju počeo buteljirati. Znatno kasnije, uz podršku Bolte Jalšovca, Karlovčec, Jakopić i ja krenuli smo u proceduru dobivanja zaštićenog geografskog porijekla. To je i tada bilo bitno jer bez te etikete više nismo mogli prodavati vina u Sloveniji, a upravo mi je Prekmurje, krajem osamdesetih, bilo glavno tržište. Za mojim primjerom polako su krenuli i drugi vinari i danas sam sretan što su kvalitetna međimurska vina prepoznata, ne samo u Hrvatskoj, nego i šire. U vremenu o kojem pričam mnogi su dolazili k meni po savjet i učio sam mlade generacije podrumarstvu, međutim, tehnologija je toliko otišla naprijed da danas ja učim od njih - priča Franjo Lebar.
VINARE GUŠE DUGOVANJA
Sva stara vremena, pa i vinarska, imaju bolju stranu, ne samo zbog nostalgije za proteklim danima:
- Nova generacija međimurskih vinara susreće se s puno više problema nego je to bilo u vrijeme u kojem sam ja počinjao. Kvaliteta vina raste, ali ga je sve teže prodati. U moje doba nikamo nisam morao voziti vino, već su ga ljudi kupovali na mom kućnom pragu, a imali su i peneze. Danas je najteže vino naplatiti. I sam imam dugovanja za vino od 1998. godine i nikome ne mogu ništa, niti mogu utjerati dug. Koliko je situacija na tržištu teška, vidljivo je i po razlici između otkupne cijene u odnosu na onu po kojoj ugostitelji prodaju vino u svojim lokalima. Nekada nije bila tolika razlika u cijeni - smatra Franjo Lovrec.
U KRIVOLOV IZ STRASTI
Franjo Lebar oduvijek je volio ljude i druženja, a u ranoj mladosti zavolio je i - lov:
- Bio sam još dječak kad sam promatrao lovce kako odlaze u šumu. Oduvijek me to jako privlačilo, pa sam s pajdašima 1945. znao “zalutati” i u krivolov jer je strast bila jača od straha pred zakonom. Godine 1948. okupio sam desetak ljudi s kojima sam dijelio ljubav prema lovu i osnovao Lovačko društvo Fazan Štrigova koje danas broji 40-ak lovaca. I danas, koliko mi vrijeme dopusti, odem u lov i na naša druženja. Zato mi je posebno drago prizanje Hrvatskog lovačkog saveza koje sam primio za 60 godina lovačkog staža - dodaje naš sugovornik kojeg među vinskim vitezovima ističe vizionarstvo koje je pronosio još u doba u kojem je u podrumima svašta vrelo i kad su tek rijetki jasno vidjeli put pročišćene kapljice.
Željka Drljić
Snimio D. Lesar

Autor članka: 
Ž. Drljić
17.04.2012

Stranice