Živa zemlja 18.04.2012. 00:00. Zadnja izmjena: 18.04.2016. 12:26.

Međimurski vinari

Franjo Lebar, vinski vitez iz Železne Gore

Ove godine nagradu Međimurske županije "Zrinski" dobio je i Franjo Lebar (87) iz Železne Gore za doprinos razvoju vinogradarstva, vinarstva i lovstva u našem kraju. U obrazloženju kandidature dožupan Matija Posavec istaknuo je da je Franjo Lebar bio prvi proizvođač vina s kontroliranim porijeklom i prvi vinar u našoj županiji koji je počeo buteljirati, a sa svojim sauvignonom, šiponom i graševinom vinar Lebar na izložbama u Sloveniji pojavljuje se od 50-ih godina.

Na svom je putu Franjo Lebar primio pregršt priznanja, među kojima i odlikovanje Udruženja vinara Hrvatske Vinum Croaticum za poseban doprinos razvoju vinogradarstva u zemlji, a godinama je i punopravni član Europskih vinskih vitezova, institucije koja slijedi i nastavlja tradiciju zapadnjačko-kršćanskih viteških redova. Franjo Lebar 60-ak je godina i član Lovačkog društva Fazan iz Štrigove koje je i osnovao.

Iz loze Julijane i Franje Lebara izrasle su i dvije nove, danas respektabilne, vinarske obitelji - Židov i Belović. Iskusni vinar zaljubljen u svoje trsove, usprkos zreloj životnoj dobi, zadržao je hektar i pol vinograda koji još uvijek sam obrađuje i njeguje, a grozdove pretvara u zlatnu kap. Kad čovjek jednom zagrli zemlju, više se od nje ne može odvojiti:

"Još sjednem u trakor i odem u vinograd i bez toga ne mogu. Iako je moj sauvignon tijekom proteklih desetljeća osvojio najviše medalja, najradije popijem šipon s mineralnom vodom. Ništa tako dobro ne utaži žeđ težaka kao gemišt.", kaže Franjo Lebar.
Godine 1948. Franjo Lebar zaposlio se u tadašnjoj mjesnoj zajednici u kojoj je kao tajnik radio 7 godina.

"Jedan agronom iz Vukanovca još mi je 1950. godine predložio da posadimo vinograd. Tako je počelo... posadio sam svoj prvi hektar i svake godine povećao nasade te došao do 9 hektara. Ispočetka smo supruga i ja, uz vinogradarstvo, hranili i bikove, a kad smo proširili nasade, potpuno smo se posvetili vinarstvu. Prvo smo uzgajali šipon i graševinu, a 1951. godine iz Kutjeva sam nabavio sadnice sauvignona i uveo ga kao nešto posve novo u ove naše brege. Bilo je to mirišljavo vino kojem su se ispočetka čudili, a onda se sorta počela širiti našim vinogorjem. I tada sam uvjeravao ljude koji su bili sumnjičavi prema novoj sorti da je sauvignon sjajno vino, osobito za žene - jer od njega postaju vruće. Trebalo je vremena da se naši vinogradari naviknu na nove sorte pa je sličnu priču imao i muškat žuti za koji su nekada agronomi tvrdili da neće dobro uspijevati u našem podneblju, pa se ispostavilo da su u krivu. Krajem pedestih godina počeo sam svoja vina predstavljati na izložbama u Sloveniji, a 1960. godine prvi sam u Međimurju počeo buteljirati. Znatno kasnije, uz podršku Bolte Jalšovca, Karlovčec, Jakopić i ja krenuli smo u proceduru dobivanja zaštićenog geografskog porijekla. To je i tada bilo bitno jer bez te etikete više nismo mogli prodavati vina u Sloveniji, a upravo mi je Prekmurje, krajem osamdesetih, bilo glavno tržište. Za mojim primjerom polako su krenuli i drugi vinari i danas sam sretan što su kvalitetna međimurska vina prepoznata, ne samo u Hrvatskoj, nego i šire. U vremenu o kojem pričam mnogi su dolazili k meni po savjet i učio sam mlade generacije podrumarstvu, međutim, tehnologija je toliko otišla naprijed da danas ja učim od njih.", priča Franjo Lebar.

VINARE GUŠE DUGOVANJA
Sva stara vremena, pa i vinarska, imaju bolju stranu, ne samo zbog nostalgije za proteklim danima:

"Nova generacija međimurskih vinara susreće se s puno više problema nego je to bilo u vrijeme u kojem sam ja počinjao. Kvaliteta vina raste, ali ga je sve teže prodati. U moje doba nikamo nisam morao voziti vino, već su ga ljudi kupovali na mom kućnom pragu, a imali su i peneze. Danas je najteže vino naplatiti. I sam imam dugovanja za vino od 1998. godine i nikome ne mogu ništa, niti mogu utjerati dug. Koliko je situacija na tržištu teška, vidljivo je i po razlici između otkupne cijene u odnosu na onu po kojoj ugostitelji prodaju vino u svojim lokalima. Nekada nije bila tolika razlika u cijeni.", smatra Franjo.

U KRIVOLOV IZ STRASTI
Franjo Lebar oduvijek je volio ljude i druženja, a u ranoj mladosti zavolio je i - lov:

"Bio sam još dječak kad sam promatrao lovce kako odlaze u šumu. Oduvijek me to jako privlačilo, pa sam s pajdašima 1945. znao “zalutati” i u krivolov jer je strast bila jača od straha pred zakonom. Godine 1948. okupio sam desetak ljudi s kojima sam dijelio ljubav prema lovu i osnovao Lovačko društvo Fazan Štrigova koje danas broji 40-ak lovaca. I danas, koliko mi vrijeme dopusti, odem u lov i na naša druženja. Zato mi je posebno drago priznanje Hrvatskog lovačkog saveza koje sam primio za 60 godina lovačkog staža.", dodaje naš sugovornik kojeg među vinskim vitezovima ističe vizionarstvo koje je pronosio još u doba u kojem je u podrumima svašta vrelo i kad su tek rijetki jasno vidjeli put pročišćene kapljice.

Izvor: 2973