DUNJKOVEC: U selo dovoze opasan ljevaonički otpad!

Vrlo iznerviran, ljut i zabrinut u uredništvo je u četvrtak, 19. travnja došao Željko Treska iz Dunjkovca i izgovorio u dahu:
- Molim vas, dođite vidjeti koji se materijal koristi u Dunjkovcu u gradnji kanalizacije... Voze nam u selo pijesak iz varaždinske ljevaonice i nasipavaju pod kanalizacijske cijevi kao posteljicu, a to je opasan otpad! Pa taj pijesak je radioaktivan, tu ima svega unutra, a deponiran je na dječjem igralištu na kraju Ulice Zrinskih u Dunjkovcu. Vjetar ga već danima raznosi po cijelom selu... To je kvarcni pijesak s industrijskim zagađenjem i ne znam tko se uopće usuđuje dovoziti takvo nešto u općinu u kojoj je vodozaštitna zona s vodocrpilištem?! Tko je izdao dozvolu za to? Ja sam radio s kvarcnim pijeskom, znam kakav je, znam gdje ga se sve koristi i znam da ovaj iz ljevaonice, iz kalupa, nije ni ne može biti neškodljiv...
S mjesta na kojem je pijesak deponiran i s kojeg ga se razvozi po trasi gradnje kanalizacije samo se na jedno mjesto moglo otići s pitanjem o kakvom se materijalu radi – k načelniku Općine Nedelišće Mladenu Horvatu.
Iznenađen pitanjem, a još više informacijom da se za posteljicu kanalizacijskih cijevi ugrađuje pijesak iz ljevaonice, reagirao je odmah:
- Sjećam se, pred dvadesetak godina iz neukosti se u Pušćinama zavažala jedna depresija s talioničkom šljakom i drugim materijalom, pa kad smo htjeli kasnije na tom terenu urediti igralište – stručnjaci su zabranili jer je deponirani materijal navodno, ne lovite me za riječ jer svi kažu to je pitanje struke – zračio!
Ja trenutno ne znam, niti mogu znati što se od materijala u kojem projektu koristi, ali dajte mi sat-dva, moram provjeriti o čemu se radi...
U idućem razgovoru s načelnikom M. Horvatom istog dana vidjelo se da je krenuo u temeljitu provjeru cijele priče o ljevaoničkom pijesku koji se ugrađuje u posteljicu kanalizacije u Dunjkovcu:
- Zatražio sam u Međimurskim vodama, koje su nositelj investicije, i u Međimurskoj hidrogradnji, koja je izvođač radova na kanalizaciji Dunjkovca, da mi smjesta dostave dokumentaciju iz koje je vidljivo kakav se materijal koristi u gradnji. Mi smo ipak općina koja ima iznimno visoke kriterije u zaštiti okoliša i odgovorni smo za čuvanje vjerojatno najdragocjenijeg međimurskog resursa – pitke vode. S našeg vodocrpilišta pije vodu 80% Međimurja...
Dokumentacija koja mi je dostavljena je nepotpuna premda me izvođači uvjeravaju da imaju sve papire da je materijal pogodan za tu namjenu, ali iz dokumentacije se to jasno ne vidi. Za pijesak o kojem je riječ u papirima koje su mi dostavili stoji zanimljiva rečenica. Piše da se taj pijesak ne smije koristiti u gradnji vodovoda, za posteljice vodovodnih cijevi, ali za kanalizaciju može?! Pa u čemu je razlika?! Pa to su vodovi koji leže jedni uz druge, a ne radi se samo o fizičkoj zaštiti cijevi, već i o mogućem emitiranju štetnih tvari iz materijala kojim se izvodi posteljica cijevi (ako ih u materijalu ima) u podzemne vode!
Zato sam od direktora Međimurske hidrogradnje Ivice Jalšovca zatražio (odmah telefonom, a upućujemo upravo i službeni dopis) da se trenutno obustavi ugradnja pijeska iz ljevaonice u posteljicu kanalizacije, dok se na vjerodostojan način ne utvrdi je li to materijal koji je dopustiv za takvu ugradnju, je li u odnosu na okoliš inertan, ima li štetnih tvari, teških metala, kemikalija... S tim se ne možemo igrati i ne zanimaju me uopće certifikati i potrvrde isporučitelja materijala ili fotokopirani, istrgnuti iz konteksta, tablični dijelovi izvješća o svojstvima materijala bez napisanih i potpisanih nalaza stručnjaka ovlaštenih institucija... Tu ću priču raščistiti do kraja. Ja nisam stručan za to pitanje, evo, i sam sam se uvjerio da se taj pijesak raznosi vjetrom po okolnim kućama i dječjem igralištu, a pod rukom se osjeća da se radi o čudnom materijalu, mokar je, ima čudan miris...
Ljudi koji su upozorili na to u pravu su, a ja pokrećem sve što je meni dostupno, kako bi se do kraja provjerilo o čemu je riječ... (MB)