Arhiva 25.04.2012. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 11:18.

Vrhovni sud RH donio rješenje u korist Visokogradnje!

Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je rješenje o reviziji presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu koji je u drugom stupnju poništio presudu Trgovačkog suda u Varaždinu donijetu u korist Visokogradnje u sporu protiv zagrebačke Ingre. Spor je vrijedan 6,186.328,69 američkih dolara i o njemu smo već više puta pisali.
Podsjetimo, Međimurje Visokogradnja i Ingra Zagreb, uz još nekoliko tvrtki, 24. travnja 1985. godine sklopili su, kako se to tada zvalo, Samoupravni sporazum o međusobnim pravima, obvezama i odgovornostima između radne zajednice i poslovne zajednice Ingra, što je zapravo bio logičan nastavak ranije sklopljenog sporazum o udruživanju organizacija udruženog rada u poslovnu zajednicu Ingra. Naime, Ingra je dobro kotirala na stranim tržištima, pa je u srpnju 1985. sklopljen sporazum o uvjetima komercijalno-tehničke obrade investicijskih radova u inozemstvu, a Ingra je u prosincu iste godine sa Sekretarijatom narodnog komiteta za Općinu Tripoli sklopila ugovor o izgradnji 2.870 stambenih jedinica. Uglavnom, Visokogradnja je, naravno uz još niz potpisanih sporazuma i ugovora, kao kooperant ušla u posao u Libiji, sa svojom opremom vrijednom 3,3 milijuna američkih dolara koja je zauvijek ostala u Libiji. Odradili su posao, a libijska strana otkazala je ugovor i nije platila vrijednost izvršenih radova, na što je Ingra podigla tužbu pred libijskim državnim sudovima koji su presudili u njezinu korist, a presuda je postala pravomoćna u ožujku 2002. Međutim, Ingra pred hrvatskim sudovima u sporu s Visokogradnjom nije ponudila nikakve dokaze da je pokušala prisilnu naplatu iznosa iz presude libijskog suda niti je potraživanje ustupila Visokogradnji. Vrhovni sud RH, vraćajući predmet Visokom trgovačkom sudu na ponovno odlučivanje, upozorava upravo na tu činjenicu, pa će CVTS ponovo odlučivati glede tražbine koja se odnosi na izvršene, a neisporučene radove u iznosu od 2,8 milijuna USA dolara, s pipadajućim zateznim kamatama.
Zanimljivo je također da Ingra, unatoč obvezi koja proizlazi iz Sporazuma o izgradnji, nije, kao nositelj posla, osigurala Viokogradnjinu opremu, a sud drugog stupnja obrazložio je kako tužitelj (Visokogradnja) nije dokazao da je za štetu bila odgovorna Ingra. Međutim, Vrhovni sud utvrdio je da zbog pogrešnog pravnog pristupa sve utvrđene činjenice nisu pravilno ocijenjene, pa je u dijelu u kojem Visokogradnja potražuje 3,36 milijuna USD za opremu predmet vraćen na ponovno suđenje. Pošto ugovorna obveza o osiguranju opreme nije poštivana, u postupku je valja ocijeniti i zbog toga došlo do štete na strani tužitelja (Visokogradnje).
Kako bilo, rješenje Vrhovnog suda o reviziji postupka stvari vraća na početak, a vjerojatno hrvatski rekord po dužini trajanja spora - produžit će se za još neodređeno vrijeme. Za to vrijeme devetstotinjak bivših radnika Visokogradnje očekuje naplatu svojih potraživanja
V.Trstenjak

Izvor: 2974