Zar je potrebno premještati teniski centar Čakovec na drugu lokaciju?

Vrlo neugodno iznenadio me članak u dnevnim novinama pod naslovom: “Ne žele srušiti zgradu, ali nedaju ni novac za novi teniski centar”. To prvo tenisko igralište Grad Čakovec želi premjestiti s povijesnog mjesta s Punčecovog teniskog terena, gdje se ono i danas nalazi. I opet se želi, da grad Čakovec izgubi jedan od svojih i sportskih identiteta, svoje prepoznatljivosti.
Čakovec, pogotovo na njegovim rubnim dijelovima, ima dovoljno mjesta za njegovo širenje i gradnju stambenih i poslovnih zgrada. Zbog toga nas čudi da je ova lokacija na kojoj se nalazi tenisko igralište izgrađeno 1926. godine, prije 86 godina, toliko važno za gradnju stanova. Ono je proživjelo dvije Jugoslavije i mađarsku okupaciju i nikome do sada nije ono smetalo. Dapače, bilo je ponos grada. Sada kada imamo svoju hrvatsku, odjedanput je ono na krivom mjestu, te ju treba srušiti. I to sada, kada smo duboko u recesiji i kada bi se trebalo brinuti o gradnji proizvodnih zgrada i otvaranju novih radnih mjesta. Jer nismo toliko bogati, da rušimo i takve sportske objekte koji okupljaju velik broj mladih i koji imaju dugogodišnju sportsku tradiciju i koje igralište su izgradile nekadašnje čakovečke generacije.
To je prvo čakovečko i međimursko tenis-igralište i prvi tenis klub Franje Punčeca, najpoznatijeg svjetskog tenisača. Prošle godine trebalo je proslaviti 85. godišnjicu njegovog postojanja, no to se nije proslavilo. To igralište spada među najstarije sportske objekte Međimurja. Već tada postojala je Teniska sekcija ČŠK-a u kojoj su bili članovi bogati čakovečki tvorničari, trgovci, ali i obični građani. Najzaslužniji za gradnju tog igrališta bili su poznati i najaktivniji čakovečki sportski aktivisti Geza Legenstein, vlasnik kavane i dr. Jerko Franetović, odvjetnik. Izradili su predračun troškova gradnje, a lokacija je već bila određena, jer se na njoj već igrao tenis. Svakako, da je za tu izgradnju i lokaciju na kojoj je izgrađeno tenis igralište znalo Poglavarstvo trgovišne općine Čakovec. Igralište nakon izgradnje, bilo je ograđeno ogradom i na njemu su bila dva paralelna tenis igrališta i prostor za treće igralište. To je bila najpogodnija lokacija, koju nitko nije dirao ili osporavao sve do devedesetih godina prošlog stoljeća.
Na tom tenis-igralištu naučili su igrati tenis ne samo najbolji tenisači Čakovca, već tenisači svjetskog ranga. U prvom redu to je bio Franjo Punčec, najveći tenisač i sportaš Međimurja. Bio je dugogodišnji prvak (prve) Jugoslavije, koji je potkraj 20. stoljeća bio četvrti tenisač na rang listi svijeta. Zatim je na tom igralištu naučio igrati tenis i manje poznati, devet godina mlađi od Punčeca, tenisač Miška Branović, također Čakovčanac. Učitelj tenisa mu je bio Punčec. Nakon 2. svjetskog rata u (drugoj) Jugoslaviji Branović uz Mitića dijelio je prvo i drugo mjesto na rang listi najboljih tenisača Jugoslavije. Bilo je i drugih odličnih tenisača (Šarić, Legenštein, Arno Mesarić...). No takvih tenisača kao što je bio Punčec nije bilo u Međimurju, kojeg su priželjkivali mnogi veliki gradovi i zemlje i koje bi se ponosile njime. I naš grad bi za uspomenu na njega na tom teniskom igralištu trebao postaviti njegovo (Punčecovo) poprsje. Istina, jedna ulica nosi njegovo ime i prezime, ali to ipak nije adekvatno priznanje sportašu svjetskog ranga.
Vjerujem, da ne samo najstariji (autohtoni) građani, već i većina građana ovoga grada može postaviti pitanje nadležnima koji žele ovo preseljenje: zbog čega je toliko važno ovo premještanje tenis igrališta? Građani su davali primjedbe na urbanistički i prostorni plan grada, ali većina tih primjedbi nije uvažavana. Pa i ovaj članak koji nije samo moj članak, već i članak grupe građana, je također i primjedba na spomenute planove, koji se odnose na tenis-igralište.
Ovim člankom ne želim smanjiti zasluge Grada Čakovca i njegovih stručnih službi na uljepšavanju grada. Njihovom zaslugom i zaslugom građana, Grad Čakovec danas spada među najljepše i najuređenije gradove sjeverozapadne Hrvatske. Time se ponosimo kao građani Zrinskoga grada, a u sportskom pogledu i Punčecovog grada.
Na kraju želim samo naglasiti, da vrijeme u kojem živimo, nije vrijeme za rušenje postojećeg, već je vrijeme za gradnju novih proizvodnih objekata i stvaranje novih radnih mjesta za sve veći broj nezaposlenih građana.
Josip Črep, umirovljenik, Čakovec