Međimurski povrćari na meti kradljivaca - uglavnom Roma!

Zanimljivu je informaciju županu Ivici Perhoču iznio u nedjelju, 13. svibnja na radno-informativnom sastanku predstavnika poljoprivredničkih udruga Igor Rešetar iz Kuršanca, predsjednik Udruge proizvođača mlijeka Međimurja:
- Dok mi tek počinjemo razgovarati kako sustav navodnjavanja u Gornjem Kuršancu staviti u punu funkciju i na korist poljoprivrednicima koji imaju zemlju na tih 250 hektara pod sustavom, ljudi se ustručavaju sijati ili saditi one kulture zbog koji se sustav primarno i položio, povrtlarske, jer se boje poljskih krađa i uništavanja imovine, opreme i strojeva zato što im nije osigurana nikakva zaštita...
Krađe za berbu dozrelog povrća, naročito na području uz akumulaciju HE Čakovec, gdje je u Kuršancu, Gornjem Kuršancu, Totovcu, Šandorovcu, Novom Selu na Dravi (dijelom i u Pušćinama) veći broj poljoprivrednika orijentiranih na povrtlarske kulture, postale su njihovom svakodnevicom u prošlih nekoliko godina. Iskusili su ih mnogi opet ovog proljeća, ali otvoreno o tom problemu za novine ne govore svi.
Nisam rasist, ali nisam ni slijep
Strah se uvukao među ljude. Sugovornik koji je želio ostati pod svaku cijenu anoniman kaže:
- Ako jasno kažem da se većinom radi o nekim Romima koji su od krađe povrća napravili profesiju, optužit će me netko da sam rasist, da imam predrasuda, a uopće nije tako. Nisam slijep kod zdravih očiju, ali ne koristi mi ako prijavim krađu i tko je kradljivac imenom i prezimenom (jer sam ga vidio i poznam ga) jer posljedica (osim po mene) nema nikavih! Odnosno – ja se onda izlažem opasnosti (a nisam jednom doživio prijetnje) da mi se zato što sam ustao u obranu svoje imovine i truda uništava namjerno što je moje... Traktor koji je pokretao sustav za zalijevanje pronašao sam gotovo rastavljen, počupanih žica, probušenih guma... Ne mogu pod stražom držati stroj koji satima mora raditi na polju jer imam i previše posla.
Zbog takve situacije malo će se koristiti sustav za navodnjavanje jer, osim što nemamo nikakvu zaštitu od krađe, pri gradnji sustava nije se napravilo najvažnije: trebalo je urediti zemljište, složiti gdje se koje kulture sade ili siju jer sad ratari ili stočari pokraj kukuruza ili djetelinsko-travnih smjesa imaju sustav, a povrćari ga nemaju tamo gdje treba. Nismo to presložili prije nego se sustav gradio. Nije bilo pravog plana, a što se krađa tiče – ljudi stvarno razmišljaju isplati li se uopće više raditi! Za koga? Za kradljivce od kojih nemamo zaštite?
A pravo
na sigurnost?
Da se ljudi ustručavaju uopće više i planirati nekakvu skuplju proizvodnju te stalno upropaštavanje truda i muke potvrđuje Danica Mojzeš iz Kuršanca čija je obitelj lani na svojoj njivi iskusila tešku krađu četiri tone luka odjednom:
- Mi se više ništa ne usuđujemo planirati jer od krađa na polju nemamo nikakve zaštite. Evo, sad čekamo, uskoro bi trebalo vaditi mladi krumpir, ali ne znamo koliko ćemo ga pobrati mi, a koliko naši susjedi uz polje. Nama su tu iza kuće kradljivci došli noću brati grah! Imali smo (samo radi graha) kukuruz, sve smo ručno obrađivali, bez tretiranja kemikalijama, da bismo mogli uzgojiti grah u nasadu, a krali su nam ga noću uz baterijske lampe. Nismo se usudili ni izaći... Iskusili smo već i nasilje i prijetnje. Ja to ne razumijem: zar mi koji želimo raditi nemamo pravo na mir, sigurnost, imovinsku sigurnost? Što će za nas učiniti Županija, država? Je li sigurnost i mir moje ljudsko pravo?
Od starine se nije zamjeralo ako je tko uzeo struk salate, koju glavicu luka, ali sad u krađe dolaze lopovi s kombijima, s organiziranim ekipama! I imaju dogovoren plasman na placu u Varaždinu s piljaricama, voze naše povrće u Zagreb... Pa zar se to s kontrolom (tu na mostu) ne može spriječiti?! Ja velim – tko treba, a nema novce, nek si dođe nabrati, a što ponese, nek odradi. Ima uvijek posla. Samo, lakše je očigledno (nekažnjeno) krasti. I sad, znate što se događa? Na području na kojem je navodnjavanje i najbolji uvjeti za povrtlarstvo – ljudi se vraćaju ratarskim, neisplativim, a kradljivcima nezanimljivim kulturama, kako bi imali bar nešto...
Krumpir se krade od mladog do zrelog
Zvonimr Partlić iz Belice, na drugom kraju Međimurja dakle, također je ovih dana pokraden. Pričinjena mu je ozbiljna šteta:
- Imam na polju Krče, između Belice i Držimurca, nasad krumpira, rani, koji sam planirao brati kao mladi krumpir. Ali evo, u četvrtak - već je netko bio u berbi. Na stotinjak četvornih hvati redovi su razrovani, krumpir počupan, premda još nije dospio za berbu. Tu je trebalo (na tom uništenom dijelu) biti 500 do 600 kilograma mladog krumpira, da se sve normalno odvijalo. Šteta je između 2.500 i 3.000 kuna... Ne znam jesu li kradljvci uspjeli nabrati bar sto kila... Svake mi godine kradu... Vidite ovo polje, koliko je zapuštenih njiva, jedna je kraj moje. Znate zašto? Pa godinama nas kradu, ljudi to više ne mogu podnositi. Obično najviše kad krene berba, u jesen, jer računaju da se onda manje primijeti, ali mi jako dobro vidimo da se krade i vidimo ponekad i tko krade, ali ne smijemo ništa reći jer bivamo proglašeni rasistima ili tko zna kakvima još. Lani mi je (počinitelja su ulovili) u šumi Dobrava kraj Sivice ukradeno 37 velikih akacija, ne mogu naplatiti štetu. Bolje da ne govorim tko je krao, ali bi dobro bilo da onaj Žarko Puhovski dođe k nama na razgovor da kao ljudi porazgovaramo i da mu objasnimo čemu smo izloženi i koga on i njemu slični uzimaju u zaštitu...
Uz elementarne nepogode, krađe uroda na poljima i oštećivanje opreme i strojeva, povrćari su izloženi još jednoj, kaže Sandra Horvat, predsjednica Udruge povrćara Međimurja Zeleni vrt, specifičnoj šteti:
- Imala sam nasad kristalke koji su mi velikim dijelom uništile srne. U polju od divljači nema zaštite, ali zato postoji odgovornost lovačkog društva čije je lovište, pa sam štetu prijavila. Došli su predstavnici lovačkog društva, konstatirali da šteta postoji, napravili zapisnik, ali osiguranje nije platilo štetu, nego je tražilo – vještačenje. Onda sam tri tjedna čekala da dođe taj vještak iz Virovitice, pa opet zapisnik, pa opet zahtjev osiguranju. Iz kojeg je došlo da je zahtjev neosnovan jer je nastupila – zastara! Slično je bilo kad su mi zečevi uništili grah - tu su došli i filozofirali da zec voli grah, ili su to ptice, voluharice ili nešto sasvim deseto... Mislim da bismo mi sve naše probleme sa štetama u poljima mogli brzo riješiti: za svaku krađu koju počini nepoznati počinitelj (a nepoznati su onda i kad su poznati), divljač, bilo tko – nek država odmah plati obeštećenje! Da vidite kako bi se onda odmah krenulo rješavati sustav sigurnosti. Ovako, kad smo samo mi u problemu – prepušteni sami sebi u elementarnim nepogodama, krađama, štetama koje napravi divljač.... Ma koga uopće briga?
Marijan Belčić