Kome smetaju dječja igrališta u srcu Čakovca?

Ovim putem želim reagirati na članak u vašem listu, pod naslovom „Lice i naličje središta Čakovca“.
Na samom početku želim izraziti žaljenje što je ovakav članak uopde ugledao svjetlo dana i bio prezentiran široj javnosti.
Rado bih krenuo po redu sa ispravljanjem netočnosti koje se nalaze u članku, ali emocije me vuku da krenem na ono najvažnije. Odakle autoru članka pravo?? Odakle mu pravo na ove stvari koje je iznio, u kojima spominje, citiram, „bezvezno košarkaško igralište, dječje igralište koje je malo, blatnjavo i prašnjavo“?? Živi li on, ili je barem živio dio života u ovim zgradama? Da li se igrao na ovom igralištu? Je li sa društvom ovdje igrao košarku i provodio dobar dio dana, i to svakodnevno u ljetnim mjesecima? Da li je svakodnevno poslije škole kao osnovnoškolac bacio torbu na klupicu i sa prijateljima sjeo na ljuljačke, igrao lovice, prepričavao zgode iz školskih klupa? Ako on nije, ja jesam. Ja jesam i mnogi drugi jesu i još uvijek to čine. I vjerujem da je svima ovo „bezvezno košarkaško igralište te malo, blatnjavo i prašnjavo igralište“ ostalo u najboljem sjedanju i priraslo srcu, jer su ovdje proveli najljepše dane mladosti. Ali ne samo oni. I umirovljenici koji žive u zgradama, roditelji čija se djeca igraju na „blatnjavom igralištu“, svi oni sjednu na klupice i uživaju u suncu, cvrkutu ptica, gledaju dječicu kako odrastaju.
Pokušavam shvatiti kako je autor teksta uopde došao na ideju da bi se to sve lijepo izravnalo i napravilo parkiralište. Sa bilo kime da sam pričao o ovom tekstu, svi imaju istu reakciju, negodovanje. Negodovanje i pitanje „kome je to opče palo na pamet?“
Ali kao da to nije dovoljno, u članku se i izruguje gradskim vlastima što su se, citiram, „odlučili ne samo za izgradnju dviju peterokatnica, ved i za prostor između dviju zgrada koji de služiti za rekreaciju i dječje igralište na oko 90 m2“. Sad se ved pitam jesam li ja lud?! To što su se odlučili na izgradnju toga je za svaku pohvalu, a ne izrugivanje. Svugdje u svijetu se cijeni i želi čim više zelenila u gradovima, jedino se autoru našeg članka to čini glupim.
To bi zasad bilo to što se tiče tog dijela članka, a sada bih imao par primjedbi i ispravaka netočnosti. U samom početku članka se spominju 24 privatne kude, dvije peterokatnice i dvokatnica. Ne znam gdje je autor pronašao 24 privatne kude, a ni kako nije vidio trokatnicu. Na području gdje se nalaze sporna igrališta, postoje dvije peterokatnice, trokatnica, jedna dvokatnica te doslovno par privatnih posjeda (ni blizu 24), koje ni ne možemo nazvati kudama jer su sve praktički spojene kao zgrade. Nadalje, kod spominjanja dvije peterokatnice, u članku je navedeno, citiram, „Jedna se vodi pod Štrosmajerovu ulicu 7-A, a druga, preko puta nje, pod Kvaternikov trg, makar na njoj piše da pripada Štrosmajerovoj“. Točna informacija bi glasila da je jedna Štrosmajerova 7A, a druga Štrosmajerova 7B, a ne Kvaternikov trg kako je navedeno u članku. Sljedede što ne shvadam u ovom tekstu je ova rečenica, citiram, „Svojevremeno, dok nisu zabranili izlaz iz Štrosmajerove ulice, s obveznim skretanjem ulijevo, prema Međimurskoj banci, i odmah se uključili u promet, nije bilo, a sada to nije mogude jer je izlaz zatvoren, a sredina ulice gotovo cijelom dužinom zauzeta stolovima i stolcima nekoliko kafida“. Pročitao sam je nekoliko puta, ali još ne shvadam što je pisac ovime htio redi. Sljededa netočnost je ta da radnici Čakoma iz podruma moraju izvudi preko 120 kanti za smede samo iz te dvije peterokatnice. Svaka od njih ima 2 ulaza, dakle četiri ulaza ukupno, a za svaki ulaz je predviđeno 8 kanti. Jednostavnom matematikom, kojom se autor toliko služi, dolazimo do brojke od 32 kante, što je daleko manje od 120. Uz to, djelatnici Čakoma ne moraju izvlačiti kante iz podruma jer ih ved počekaju vani te ih je samo potrebno isprazniti. I zadnje što ostaje sporno je ovaj dio, „S obzirom da postoji samo jedan ulaz-izlaz, primorani smo krenuti do Kvaternikova trga koji je jednosmjeran, s dvije vozne trake u jednoj od najprometnijih ulica u Čakovcu. Pitamo se – kako se uključiti u promet jer moramo skrenuti desno.“ Pa da odgovorim kako se uključiti, dati desni žmigavac i uključiti se. Vrlo jednostavno i efikasno. A ako želite krenuti lijevo prema Raiffeisen banci ponovite proceduru, dakle desni žmigavac i uključite se u promet, a zatim u kružnom toku na koji naiđete za par sekundi, izađete na četvrti izlaz i evo vas kod Raiffeisen banke. Dakle upravo onako kako je i sada reguliran promet i nitko nema nikakvih problema, osim našeg autora članka.
I za kraj, imam i ja jednu ideju. Lijepo bih zamolio autora članka da, ukoliko posjeduje kudu sa dvorištem, ustupi svoje dvorište da se asfaltira te da se na taj njegov „revolucionaran način“ dođe do toliko potrebnog mjesta za parkiranje.
S poštovanjem,
Andrija Potočnjak