Glas javnosti 14.06.2012. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 11:18.

Kome smetaju dječja igrališta u srcu Čakovca (2.)

Na reagiranje čitatelja A. Potočnjaka na moj članak “Kome smetaju dječja igrališta u srcu Čakovca”, namjera mi je da čitaoce “Međimurja” uputim da posjetom tog “velikog dvorišta”, i sami se uvjere u ispravnost i istinitost mog članka. Stoga, ne želim s njime polemizirati na tu temu, jer, kao rođeni Čakovčanin, punih 66 godina, već kao dječarac, jako dobro pamtim i pratim sve promjene u Međimurju, a posebno u Čakovcu.
Andrija Potočnjak piše da mu je igralište “priraslo” srcu, dok je meni, od sedme godine (što dobro pamtim), prirasla srcu gimnastika, jahanje, momčadske organizirane sportske igre, kuglanje, nogomet (junior i senior čakovečkog “Jedinstva”), tako da nismo ni razmišljali da bi pored škole, učenja i treniranja, bilo dosadno. Andrija, zaboravljate da u ono vrijeme, kada ste se vi igrali na tom prostoru, vladali i drmali gradom Komitet i Socijalistički savez, i zato nemojte miješati kruške i jabuke, prošlost i sadašnjost. Radi lakšeg shvaćanja članka, čitaoci trebaju znati da četiri ulice: Franjevački trg, pješačka zona, Kvaternikov trg, jednosmjerna ulica (prema rotoru), Park R. Kropeka, jednosmjerna ulica i Štrosmajerova ulica, pješačka zona, čine gradski četverokut s dvije jednosmjerne ulice i dvije u pješačkoj zoni, a ulaz u “veliko dvorište” tog četverokuta za pješake je samo iz Štrosmajerove ulice kroz dva haustora te jednim pješačkim ulazom iz Kvaternikovog trga, za motorizirane stanare i ostale kolni je samo jedan ulaz a ujedno i izlaz. Dakle, koliko točno kuća, odnosno kućhih brojeva imaju te četiri ulice, prema pisanju Potočnjaka, samo nekoliko kuća u svakoj ulici.
Neću ići u detalje napisa A. Potočnjaka, jer zaboravlja da (barem mi) živimo u 21. stoljeću, trećem tisućljeću, a on kao da je još uvijek u godinama kada se u školu išlo s pločicom i spužvom. Siguran sam da vaša djeca, koja vjerojatno imaju već i svoju djecu, uz svu tehnologiju, internet, TV, mobitele i sl., nemaju ni volje a niti vremena da nabijaju loptu po asfaltu “na žalost” stanara uz igralište. Treba li vama, djeci ili unucima igara, danas imate na izbor desetak udruga koja se bave sportskim i drugim, pametnijim igrama i zabavama. Predlamež Andriji Potočnjaku da još tri puta pročita moj članak, jer, izgleda da je neke pojmove i poruke pobrkao.
Svrha mog napisa bila je da se riješi problem: 1. Samo jednog ulaza a ujedno i izlaza za motorna vozila, 2. Otklanjanje kanti sa smećem iz podrumskih prostora i postavljanje kontejnera, 3. Proširenje parkinga na mjestu “košarkaške arene”, jer automobila je svakim danom sve više i više. Vjerujem da će nadležne gradske strukture razmotriti ove probleme i riješiti iz za dobrobit stanara.
Toni A. Lesinger

Izvor: 2981