Gdje je nestao "čovjek"?

Pod statusom nacionalnih manjina stoje i naši dobro poznati Romi s kojima obično nismo u dobrim odnosima. Situacija bi mogla biti bolja no nažalost nije. S narodom koji je naučen preživljavati uz pomoć socijalne pomoći i dodatnih sredstava (čitaj - život na državnim prsima) nemam zajedničkih tema za raspravu koje su neposredno saveznik razlici razmišljanja te same filozofije i prioritetu života. S takvim kontrastom se ljudi susreću svakodnevno u ostalim državama gdje su Romi naseljeni.
Mi želimo jednakopravnost, no zbog općenitog statusa Roma jako teško popuštamo, a Romi su opet drugačija zajednica koji žele biti prihvaćeni, no opet jako su osjetljivi na bilokakve predrasude. Takav odnos je začaran krug koji se polako, ali sigurno sužava što znači da je napetost
između Hrvata i Roma sve veća. Prije par dana, prelazili smo granični prijelaz Ormož i na putu prema Čakovcu, sreli smo grupu Roma, vjerojatno maloljetnika koji su stajali na polovici ceste i kad smo prošli s autom, čuo se udarac kamenja po autu kojeg su Romi pobacali. Pozvali smo policiju u selo Otok Virje u kontrolu. Romi su se razbježali, a mi smo s oštećenim autom otišli za Čakovec. E sad, Vi meni recite, zaslužuje li takvo ponašanje pošteni građanin, s čijeg poreza su izgrađene romske kuće, s čijih davanja su plaćeni socialni doprinosi?! Ne! Ne mislimo to trpjeti i molim Vas, dragi Međimurci, ne dozvolite si nepotreban strah zbog nekulturnih ispada nego poduzmite nešto, točnije nazovite policiju koja će riješiti svaku prijavu koja može biti samo sramota Romima. Ovo je samo jedna od priča koje bi mogle popuniti par stranica. No bitno je da shvaćate da je naše lijepo Međimurje - naš dom i od toga ne smijemo biježati! Možda će i jednog dana život ovdje biti tmuran pun straha i nezadovoljstva kao u Americi, Meksiku.. no ne i u Međimurju! Ne sutra i ne sljedećih 20 godina dokle god znamo gdje je ta granica poštovanja, morala i kulture koje stvaraju ugodnu atmosferu koju je uvijek lijepo sresti. (Vanja Vrbanec)