Još 73 radnika Međimurje graditeljstva dobiva otkaz!

Ukupno 73 radnika Međimurje graditeljstva ovih će dana, nakon što je Hrvatski zavod za zapošljavanje dao zeleno svjetlo na program zbrinjavanja, dobiti otkaze. Veći dio njih je strana radna snaga iz Bosne i Hercegovine. Dio radnika ima uvjete za prijevremenu mirovinu, dio njih ima ugovore na određeno vrijeme, a dobar dio je, na žalost, zdravo tkivo tvrtke. Ljudi rade otkazni rok, a predsjednik Uprave Goran Knežević, s kojim smo tim povodom razgovarali, još uvijek gaji nekakvu nadu da će se barem za dio ljudi stvari promijeniti do kraja otkaznog roka i da će moći povući, ili barem prolongirati, dio rješenja o otkazu. Tako će ovo trgovačko društvo, ako se otpusti sva 73 zaposlena - koliko je planirano, ostati na 180 ljudi.
- I to će možda biti previše, zabrinut je Knežević, jer se u velikim problemima našla i zagrebačka INGRA koja nam je bila dosta velik naručitelj, a budući da joj je račun trenutno blokiran, čekamo rasplet situacije oko njihovih ugovora jer o tome uvelike ovisi i naš posao. Pokušali smo izaći na vanjska tržišta - Kosovo, Libiju, ali poznati događaji promijenili su dinamiku.
Mi u Libiji imamo ljude koji čekaju da počne nekakav investicijski ciklus, da budu na licu mjesta, ali već duže od godinu dana tamo se ništa ne događa. Međutim, pojavljuje se novi problem. Ako i nađemo posao u Libiji, ili negdje drugdje u inozem-stvu, ostaje problem dobiva-nja garancije banaka za dobro odrađen posao i zaista sumnjam da će nam banke dati garancije u ovim uvjetima. Iza nas bi netko trebao stati - država, HBOR, nekakva agencija... jer bi se moglo dogoditi da na kraju cijeli taj posao ne možemo početi raditi jer nećemo imati garanciju. S druge strane, svi viču – idite van, idite van... Upozoravao sam na to i prvog potpredsjednika Radimira Čačića i druge ministre. Činjenica je da ozbiljnijih investicija ove godine, ali niti za iduću godinu, nema ni neće biti. Načelno nešto u Vladi dogovaraju i pregovaraju, ali ništa nije pripremljeno...
Propast pred
vratima
Upitan o budućnosti graditeljstva u Međimurju, Knežević otvoreno kaže kako bi ove godine moglo doći do sloma.
- Mogao bi nam se dogoditi “slovenski sindrom”. Tamo su praktički sve građevinske firme propale. Bojim se da će se upravo to dogoditi i nama i da će u Hrvatskoj opstati tek pokoja tvrtka. Sve je teže poslovati, pad prihoda upravo je nenormalan. Cijelu proteklu godinu ugovorili smo 35 milijuna kuna posla...Toliko je nekad bio jedan ugovor. U banke uopće ne možemo ići pitati za kredit, kako bih eventualno isplatio plaće i zadržao ljude. Ne dolazi u obzir jer nemamo priljeva. Koliko god smo do sada bili uredni prema bankama, dobavljačima, državi..., sada su banke sumnjičave jer čime će se krediti vraćati kad nema priljeva. I sindikati su, čini mi se, shvatili ozbiljnost situacije, ali i to da u većini slučajeva više nije problem u lošim upravama i direktorima. Stvar je mnogo ozbiljnija, mi građevinari smo usluga. Kad imate gotov proizvod, možda ga možete nekome i prodati, ali uslugu možemo prodati iaključivo na ovom užem podučju. Ima nas oko 100 tisuća građevinara u Hrvatskoj, a na prste jedne ruke mogu se nabrojati ozbiljniji projekti koji se trenutno rade. Bara je sve manja, a krokodila sve više - neće biti dobro.
Svi pokušavaju preživjeti tako da poslove uzi-maju pošto-poto, pa su cijene pale i do pedeset posto, a izli-citiranim cijenama niti teoret-ski se ne mogu pokriti troškovi projekta, međutim, svejedno se suludo ide u posao. To je prokletstvo pokušaja da se ostane na životu. Međutim, na taj način još dodatno za sobom povlačiš druge tvrtke, dobavljače, jer će se dubioza koju ostali ne vide akumulirati dok ne ispliva na površinu...
Ništa od velikih projekata
- Građevinarstvo je već tri godine prepušteno samo sebi. Protekle dvije godine praktički nikakvih investicija nije bilo, a sada je već sigurno da ih niti ove godine neće biti. 2011. godinu pokušali smo preživjeti tako da smo sve svoje zarade iz prijašnjih godina aktivirali za održavanje i broja ljudi i cijele tvrtke, da se ničega ne odreknemo – i napravili smo pogrešku. Sve što smo zaradili potrošili smo na hladan pogon, u nadi da će se nešto pokrenuti jer je nova vlast najavljivala projekte. Čekali smo taj famozni lipanj za koji su rekli da će “sijevati” lopate – kraj je šestog mjeseca, nema ni lopata, kamoli da bi nešto “sijevalo”. Realno, ne može se u šest mjeseci, godinu dana promijeniti prokletsvo protekle dvije-tri godine, kada se dopuštalo sve i svašta, pa su i one dobre firme morale raditi s lošima, a sad su i one dobre došle u vrlo lošu poziciju. Novih projekata nema, a i ovo što prvi potpredsjednik Čačić najavljuje oko javno-privatnog partnerstva, također mislim da neće proći – jer banke nisu zainteresirane za taj model, rekao nam je Knežević.
V.Trstenjak