JOŠ O STROSSMAYEROVOJ, AUTOMOBILIMA I DJEČJEM IGRALIŠTU U DVORIŠTU

Poštovani Toni A. Lesinger. Čitajudi Vaš odgovor, moram replicirati. Odmah primjećujem da u vašem odgovoru nema odgovora na moje pitanje odakle Vam pravo pomisliti na to da biste nekome oduzeli i taj mali dio zelenila i igrališta koje je igralište brojne djece koja ovdje stanuju (ali i njihovih prijatelja koji se nakon nastave ovdje dolaze igrati). Ne vidim ni odgovor da li biste Vi dali vaše privatno dvorište da se Vam ispred prozora naprave parkirališta? Umjesto odgovora na ova pitanja Vi u priču uplidete Komitet i Socijalistički savez, prošlost i sadašnjost, odlazak u školu sa pločicom i spužvom što je (pomalo) smiješno. Moram Vas razočarati jer u ono vrijeme kad sam se ja igrao na spornom igralištu, gradom nisu drmali Komitet i Socijalistički savez kako Vi to navodite, nismo u školu odlazili sa pločicom i spužvom kako Vi navodite tako da nikako ne miješam prošlost i sadašnjost, ili kako je Vama draže, kruške i jabuke. Uskoro ću navršiti 26 godina, tako da nemam ni djecu, a ni unuke kako Vi navodite. Dakle, pokušali ste iznijeti neke podatke o meni, ali kao što je vidljivo par redaka iznad, sve je netočno i samim time Vam cijeli odgovor na moju reakciju pada u vodu. Jer ja ne miješam prošlost i sadašnjost, nisam se tamo igrao za vrijeme Komiteta i Socijalističkog saveza (kao Vi), igrao sam se pred 15-ak godina u slobodnoj nam Hrvatskoj. Tako da su moja sjedanja i uspomene na igralište i dvorište friška, nisu to sjedanja nekog 70 godišnjaka kako ste Vi mislili.
Nadalje ne shvaćam Vaše rečenice “tako da nismo ni razmišljali da bi pored škole, učenja i treniranja, bilo dosadno” te “treba li vama, djeci ili unucima igara, danas imate na izbor desetak udruga koja se bave sportskim i drugim, pametnijim igrama i zabavama.” Prema Vašim riječima, nitko od djece ne smije biti na igralištu jer bi to značilo da mu je dosadno? Djeca ne smiju biti vani i družiti se? Pričati na klupici, ljuljati se na ljuljačkama, smijati dogodovštinama iz škole? Roditelji ne smiju biti vani na čašici razgovora sa drugim roditeljima, i krajičkom oka paziti na svoje najmlađe članove obitelji? Umirovljenici ne smiju, nakon što su stigli sa kruhom i povrćem s placa, sjesti i predahnuti te usput malo popričati sa susjedima? Moram Vam priznati da u 21. stoljeću još nisam čuo za mišljenje poput Vašeg. A znate zašto sam postavio ovoliko pitanja u rečenicama prije? Zato jer sam to sve vidio samo tokom današnjeg dana jer sam 3-4 puta prošao po igralištu. Nadalje, sami sebi upadate u usta. Vaša ideja je da se ruši košarkaško igralište i napravi parkiralište. A tada napišete, citiram, “djeca...nemaju volje, a niti vremena da nabijaju loptu po asfaltu “na žalost” stanara uz igralište”. Dakle, Vi smatrate da zvuk košarkaške lopte smeta okolnim stanarima, ali po Vašem mišljenju zvuk paljenja automobila i vožnje ispred samih prozora stanarima nebi smetao. Ne znam za Vas, ali meni je zvuk paljenja automobila puno glasniji od košarkaške igre. I, samo da Vas demantiram i u tome da djeca nemaju vremena ni volje nabijati loptu, upravo ih slušam kako bacaju po košu. Uz to, živio sam dosta vremena u tim zgradama, i to u stanu koji ne gleda u dvorište te je 3 metra od prozora parkiralište. Tako da dobro znam kako je to kad cijelo vrijeme slušate automobile kako parkiraju “ispod prozora” i ne bih to “zadovoljstvo” poželio i ostalim susjedima. U vašem odgovoru spominjete dvije jednosmjerne ulice koje, na Vašu žalost, ne postoje. Štoviše, od Kvaternikovog trga prema rotoru ne vodi samo normalna dvosmjerna ulica nego dvosmjerna ulica sa po dvije trake u obje strane. Dok Park Rudolfa Kropeka (to ste vjerojatno smatrali drugom jednosmjernom ulicom) sam po sebi ne služi kao ulica kojom se redovno prometuje već kao parkiralište koje se naplaćuje, a ulica kojom se obilazi “veliko dvorište” je Otokara Keršovanija, dakle u rotoru se skrene desno. Jedino u čemu se mogu složiti sa Vama je otklanjanje kanti sa smećem iz podrumskih prostorija. Nekada je i postojao kontejner, ali sada je to mjesto gdje se prije nalazio privatno vlasništo i ograđeno. I na kraju, moram Vas razočarati. Tijekom jučerašnjeg i današnjeg dana ovdje su bili djelatnici Čakoma te pokosili travu, ofarbali klupice i dječje igralište i malo ga uljepšali. A Vi bi to sve rušili, i napravili parkiralište. Nebu išlo.
Andrija Potočnjak