Milanović gradi kult Čačićeve (s)ličnosti (s HDZ-om)

Apologeti, ama baš svake vlasti, točnije - kameleoni, nekritički slavljenici Ive Sanadera čak i u trenucima u kojima je već bilo bjelodano da je „pametniji od Isusa“ zapravo nesposobno, umišljeno, samodopadno pretvaralo, sklono – potvrđuju nam to prekobrojne otvorene i neotvorene financijske afere – bezobzirnoj pljački, smatraju da su napadi na Radimira Čačića politikantsko histeriziranje. Loše glumeći analitičar, sebeljubiviji čak i od komično zaljubljenih političara u vlastiti lik i (ne)djelo, jedan od mnogih falsifikatora hrvatske zbilje, pripadnik medijske služinčadi, pravda i Čačićevu amoralnost, ali i pomalo fanatičnu premijerovu obranu svoga prvog suradnika. Zašto? Zato što se amoralnosti nevjerojatno privlače. Čitao sam ovih dana najnevjerojatnije konstrukcije kojima se pokušava amnestirati Čačićeva odgovornost. Čak i za smrt dvoje mađarskih građana. U svim tim „analizama“ (čast izuzecima) pregršt je sućuti za prvog potpredsjednika hrvatske Vlade, ali ne i za žrtve. One su za „analitičare“ samo brojke. Čačić je – kažu - nakon nesreće postupio vrlo moralno, mudro i principijelno. Tek što se pribrao, hrvatskoj je javnosti poručio - odlazim iz politike ako me u Mađarskoj osude na bezuvjetnu zatvorsku kaznu. Budem li osuđen na uvjetnu kaznu – ostajem.
Lagao i o podjeli plijena
Nepravomoćno je proglašen krivim, ali je fasovao uvjetnu kaznu. I kako to da mu oni koji su ga jučer nagradili na izborima, znajući da nad njegovom sudbinom visi Damoklov mač, danas okreću leđa? Dobrog čovjeka nesreća oplemeni, a lošega učini još lošijim. Povjerovali su Čačićevoj iskrenom priznanju, povjerovali su da ga je nesreća promijenila. Na bolje. No, Čačić je nakon izbora postao još bahatiji, grublji i nepravedniji prema glasačima. Nije propustio niti jednu priliku barem nekoga uvrijediti. Čas vrijeđa radnike nazivajući ih lijenčinama, čas sve hrvatske građane spočitavajući im inertnost i glupost, čas one koji su ne svojom krivicom ostali bez posla, čas zaposlene u Dalmacijavinu, čas zaposlene u Diokiju, čas podčinjene suradnike koji se usude misliti ili, ne-daj-Bože, govoriti drukčije od njega. Uostalom, i prije nego što je postao prvi potpredsjednik, Čačić se počeo istresati na one novinare koji su se usudili pitati ga što je HNS dobio u podjeli plijena. „Pa, što vi mislite?!
Nismo mi HDZ. Nema nikakve podjele plijena. Ništa HNS neće dobiti...“ – lagao je javno Čačić. Jedino što mu je nakon izbora pošlo za rukom jest podjela plijena. U državnim službama na rukovodećim funkcijama zaposlio je sve HNS-ovce koji znaju pisati, čitati ili računati. Kukuriku koalicija nastavila je praksu HDZ-a. Za takvog Čačića birači nisu glasali.
Nepopularniji čak i od Sanadera
Umjesto da ponudi rješenja, Čačić je nakon izbora počeo s narcističkim orgijama. „Jedino HNS-ovci znaju. Bez HNS-a nema izlaska iz krize“ – pljucne s vremena na vrijeme prvi potpredsjednik Čačić po SDP-ovcima koji sve teže podnose sve fanatičniju ovisnost Zorana Milanovića o političaru koji je postao nepopularniji čak i od Ive Sanadera.
Ako stvarno sudbina Hrvatske ovisi o Čačiću, tada državu nismo zaslužili. Ako sudbina svih građana ovisi o političaru koji po treći put pomiče rokove za svoje fatazmagorične projekte, tada ćemo svi skupa otići k vragu. Jednako kao što su HDZ-ovci pripisivali nadnaravne sposobnosti Sanaderu, tako i Milanović u Čačiću vidi spasitelja. Nakon što ga je bezuspješno pokušala s nebeskih visina spustiti na zemlju, zbog čega je mogla i sama nastradati od Čačićeve neobuzdane naravi, Vesna Pusić svakoga dana ponavlja (valj-da za kaznu): „Bez Radimira nema preokreta!“ Neće ga ni biti jer se Kukuriku koalicija ponaša jednako kao i HDZ. Prvo im je na pameti – jednako kao i HDZ-ovcima u 18 godina vladavine – zbrinuti sebe i svoje. Zavladati sa što više državnih i javnih tvrtki kako bi one služile stranačkim, a ne interesima građana.
Način na koji je Čačić želio u Fond za zaštitu okoliša uhljebiti nekompetentnog HNS-ovca, stanovitog Jambrača, svjedoči da se u Hrvatskoj dolaskom Kukuriku koalicije nije ništa promijenilo.
Ne misli, već slušaj!
Negativna selekcija doživljava novi procvat. Do jučer je najbolja preporuka za posao bila HDZ-ova iskaznica, a danas je to HNS-ova ili SDP-ova. Nije, naravno, važna stručnost, nije važan talent, nije važna adekvatna diploma, važno je da ste prijatelj, rođak ili stranački drug kojemu Čačić vjeruje. Ako mu vjeruje Čačić, zašto mu ne bi vjerovao Milanović koji štreberski ponavlja nevjerojatnu floskulu: „Neću dopustiti da Čačić padne zbog gruboga stila. Važan je sadržaj.“ A što je to Čačić u šest mjeseci pokazao od sadržaja? Ništa. Svi koji mu se usude suprotstaviti mišljenjem – stradaju. Stručnjak za zaštitu okoliša, dojučerašnji pomoćnik dojučerašnje ministrice Mirele Holy dr. Davor Škrlec svjedoči da ga je spasitelj Hrvatske, zato što nije htio zaposliti nestručnog HNS-ovca, nagradio drekom: „Znaš li tko sam ja?! Ja sam prvi potpredsjednik Vlade! Nisi ti tu da misliš, nego da slušaš moje naredbe!“
Osoba koja na taj način ističe funkciju ima ozbiljan problem s identitetom. Po reakcijama koje bi trebali napokon početi analizirati i psihijatri, stječe se dojam da Čačić gubi autoritet. I to ne bez razloga. Gubi autoritet jer se ponaša kao što se ponašao Sanader čiji su Buljubašići preplavili državna poduzeća, državnu upravu, javne institucije i lokalnu samoupravu.
HDZ-ovo srozavanje kriterija
Za duboku krizu koja nas je snašla SDP i ostatak koalicijskih partnera samo su manjim dijelom odgovorni (zbog nečinjenja), a lavovski dio teško rješivih problema naslijeđe je HDZ-ove vladavine koju su obilježili višestruki i raznorodni kriminal te nesposobnost čije su maskote Sanader i Jadranka Kosor.
Posljedice krize sežu, naravno, u devedesete, bremenite pljačkaškom pretvorbom. Sanaderovih pet i pol godina srozavanja svih kriterija, pljačke, uništavanja gospodarstva i uhljebljivanja poslušnika nastavak su pustošenja Hrvatske koju je prema ekonomskome dnu uspješno strmoglavljivala i J. Kosor, slučajna, oktroirana premijerka, živi dokaz da se u Hrvatskoj bez talenta i znanja može popeti na sam vrh. SDP i HNS (u Kukuriku koaliciji su i IDS i HSU doista tek privjesci) u prvih su šest mjeseci vladavine učinili toliko kardinalnih pogrešaka da je i još uvijek grogiranom HDZ-u, sa sadržajno i verbalno neartikuliranim Tomislavom Karamarkom, stranci s jednim od najcrnjih tragova u poslijeratnoj Europi počela rasti popularnost.
Nakon Čačićevih bezobrazluka i Milanovićevih štreberskih i iritantnih, u biti besadržajnih fraza, čak je i notorni Sanader simpatičniji od spasitelja koji prezire i kolege u vlasti i čitav narod.
Teško njemu s
glupanima
Teško je pametnom Čačiću s glupanima. A tko su glupani? Svi koji nisu u milosti Čačića. Svi koji spasitelja slijepo ne slijede. Svi nepobornici Čačićeva kulta. No, ne baštini samo HNS HDZ-ovo kadroviranje. U tome je HDZ-u sve sličniji i SDP. Plijen je podijeljen između dva jaka partnera i oni mogu, tumači Milanović, raditi – kada je već riječ o političkom dogovoru – što im ili tko im padne na pamet. HRT će podijeliti bratski - svakom poneka upravljačka i urednička funkcija, a javnosti, onoj koja plaća bezobrazno kadroviranje na Prisavlju, friška figa. Iako (glavni) ravnatelj ne smije utjecati na uređivačku politiku (javne) televizije, Kukuriku koalicija minirala je europske standarde. Oni žele da jedan, i to – naravno – njihov čovjek drži sve konce u rukama. Prošli je petak stupio na snagu najrigidniji Zakon o HRT-u, istovjetan onom iz devedesetih, iz vremena kada je i upravljačke i uredničke poluge u svojim rukama držao Antun Vrdoljak. Varaju se oni koji misle da će se kukurikavci zadovoljiti uhljebljivanjem svojih podobnih kadrova u HEP-u, HRT-u, Hrvatskim autocestama, Hrvatskim vodama, Janafu... Žele na svim mjestima ljude od povjerenja. Žele nagraditi marljive partijce, bez obzira ima li u tvrtkama i institucijama boljih, sposobnijih, poštenijih i stručnijih.
Nitko nas neće
ucjenjivati
A što je s bolnicama? Pa ne mislite valjda da će njima upravljati SDP-ovci, ili, ne daj Bože, simpatizeri SDP-a koji nisu prijatelji Milanovića, ministra Ostojića ili, kažu, Milanovićeve supruge. KBC Dubrava i KBC Rebro eklatantni su primjeri negativne selekcije. Na Rebru je umjesto dr. Josipa Paladina u ravnateljsku fotelju uskočio dr. Zlatko Giljević. Na šefovsko mjesto u bolnici Dubrava, nekadašnjoj – vojnoj, smjestili su umjesto HDZ-ovca Kujundžića kojega je – ruku na srce – odavno trebalo smijeniti zbog lošega, isprivatiziranog upravljanja, dr. Dragana Koroliju. Korolijin protukandidat je bio dr. Marko Banić. I Banić i Paladino su, u odnosu na Giljevića i Koroliju kao – tvrde liječnici iz obje bolnice - mercedesi prema istočnonjemačkim trabantima. Giljević, kućni prijatelj Milanovićevih, dobio je pet do 12 docenturu kako bi mogao postati ravnatelj umjesto uglednog i zaslužnog Paladina koji su godinama mobingirali HDZ-ovci. I nakon što su 2004. izborni plijen dijelili HDZ-ovci, skočio sam u obranu s nepravom smijenjenih dr. Paladina i dr. Mirana Martinca. Tada su SDP-ovci tu smjenu – s pravom – tretirali političkom. Ravnateljska mjesta u bolnicama o kojima skrbi država SDP dijeli ili političkim aparatčicima ili prijateljima od povjerenja. Čak nemaju volje izabrati najbolje među svojim redovima. Zašto? Zato što bi radili bez dodvoravanja ministru i partiji.
I jučer s HDZ-om, i danas s Kukuriku koalicijom, na djelu su slični vrijednosni sustavi. Različiti od zapadnoeuropske ili skandinavske prakse. Vrijednosni sustavi Čačića i Milanovića nepomirljivi su s vrijednosnim sustavom pristojne, ali odveć šutljive građanske manjine.
Ostatku zapuštenog dijela naroda neobuzdani karakteri poput Čačićevog konveniraju. Da je netko od njih na vlasti, ponašao bi se poput Čačića koji niti u jednoj iole uređenijoj, demokratskijoj i uljuđenijoj državi ne bi opstao ni tri dana. Ma kakav god lumen bio. I nakon što se mediji glasno usprotive bahatom ponašanju političara iz Kukuriku vlasti, nakon što se dokaže da vlast na stručna mjesta, naravno - bez natječaja - postavlja nekvalificirane ljude kojima je jedina preporuka povjerenje ili Čačića ili Milanovića ili Rajka Ostojića, javnost još jednom za nos vuče prvi potpredsjednik koji je napravio gafova za stotinu mandata: „Mene, a ni Zorana Milanovića, nitko ne može ucjenjivati!“ Ali zato čitav narod može biti Čačićev, a sve više i talac Milanovićevih krivih prosudbi, nečinjenja i neuplitanja u ono u što se i te kako mora uplitati.

P.S. I dvije naoko nepolitičke kadrovske promjene svjedoče kako su u Hrvatskoj niski demokratski standardi. Nakon što je Milanović telefonom smijenio sada već bivšeg guvernera Rohatinskog i na imanju tajkuna Tedeschija dogovorio s Borisom Vujčićem da preuzme Hrvatsku narodnu banku, vlast u Saboru Vujčića je – snagom mišića – izabrala za guvernera, bez da Vujčić kaže makar i jednu rečenicu o tome kako će upravljati HNB-om. Iako je predlagano da se guverner predstavi te da odgovara na pitanja zastupnika, bahati su kukurikavci to s gnušanjem odbili. Najbolje da još dopuste demokratsku raspravu?! Ma što god narod mislio, ma što god opozicija mislila, vlast će napraviti ono što želi. Pa makar to bilo štetno i glupo. Još je licemjerniji odnos vlasti prema drugoj kadrovskoj promjeni. Napokon je – gotovo u tišini – s čelnog mjesta Hrvatskog nogometnog saveza otišao neotesanac i primitivac Vlatko Marković s kojim je ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović vodio medijski rat. I Markoviću i njegovom gazdi Zdravku Mamiću ministar je poručio: „Pogledajte se u ogledalo i pljunite na ono što vidite!“ Bezobrazno poput Mamića koji je, preko noći, postao miljenik vlasti. Naime, nakon što je za predsjednika HNS-a izabran Davor Šuker, a za selektora Igor Štimac – ni jedan ni drugi ne bi prošao bez da je to amenovao Mamić – pomoćnik ministra Petar Skansi izjavio je: „HNS je perjanica hrvatskoga sporta. Samo tako nastavite...“ S Mamićem i Štimcem, dvojicom razbojnika (kako su se sami častili u javnim pljuvanjima), koji su podijelili plijen. A plijen je velik, bogat. I podijeljen uz blagoslov vlasti. Svaka čast.