Po skloništuza životinje "njuškala" krim-policija

Djelovanje nekolicine ljudi iz rukovodstva Udruge za zaštitu životinja Prijatelji iz Čakovca proteklih je dana pod lupom nadležnih, tj. pod istragom kriminalističke policije, a time i u žiži interesa javnosti zbog sumnje na zloupotrebu doniranog novca u privatne svrhe. Novac je pristizao sa svih strana za potrebe skloništa za napuštene pse u Čakovcu, kojim upravlja spomenuta udruga, a kriminalistička policija trenutno istražuje eventualne mutne radnje predsjednice Udruge Prijatelji Ljiljane Zebić Drvar i njezinog supruga Branka Antuna Drvara. U Policijskoj upravi međimurskoj potvrđuju nam da je istraga u tijeku te da će, po okončanju istražnih radnji, javnost upoznati s podizanjem eventualnih optužnih prijedloga.
Sumnja se da su Ljiljana i Branko dulje vrijeme lijepo živjeli od donacija namijenjih funkcioniranju skloništa za pse. Istraga treba pokazati je li točno da su navedeni ljudi zloupotrijebili donacije dane u gotovini, dakle novac koji nisu polagali na žiro-račun Udruge, kao i je li bilo zloupotrebe novca s računa Udruge.
JESU LI PSI PUŠAČI?
Iz upućenih izvora čujem da su Ljiljana i Branko raspolagali s lijepom godišnjom svotom: preko računa se godišnje okretalo više od 500.000 kuna, ali još barem 400.000 kuna padalo je direktno u ruke navedenih ljudi. Kako su dio donacija primali u gotovini, a nitko ih nije pitao za što su ih potrošili, s vremenom su se opustili, pa su u trgovinama ostavljali kolosalne svote, plaćene karticama. Na tim računima nije bilo ničeg za pse, osim, možda, cigareta - ako 240-injak pasa iz skloništa puši?! Istraga mora rasvijetliti i niz drugih zamagljenih domena poslovanja: od isplate plaća zaposlenima, potrošnje benzina itd. Riječ je o asocijaciji iz koje novinari nikad nisu pozivani na godišnje skupštine niti su ikad poslana izvješća prema javnosti. Predsjednica Udruge i njezin suprug članovima su se predstavljali kao ljudi potpuno predani zaštiti životinja, a taj su životni stil argumentirali volonterskim radom. Ljiljana je bila šefica - volonterka, a Antun Branko zaposlenik skloništa. Tvrdili su da žive od poslovanja svoje tvrtke registrirane “za trgovinu i usluge, ekologiju i zaštitu okoliša”. Na prvi pogled: pusta predanost i entuzijazam.
ZAKOPANA
“EKOLOGIJA”
Na drugi pogled, brzom “internet-intervencijom”, izlučuje se da navedena tvrtka ne posluje već godinama. Krim-policija ne “njuši” prvi put skloništem za životinje u Čakovcu. Bili su tamo i zbog opasnog, štetnog otpada zakopanog na parceli koju je Grad Čakovec ustupio za potrebe azila. Radilo se o uljnim filterima i različitom nauljenom otpadu koji je Branko Antun Drvar tamo zakopao. Policija i državni inspektorat otpad su “otkopali”, no, iz Udruge je plaćeno analiziranje uzoraka tla prema kojem je ispalo da tlo ni voda, koja se u blizini crpi za pse, nije zagađena. Još i danas je ostalo otvoreno pitanje jesu li uzorci za ispitivanje uzeti na pravom mjestu, no, zatvoreno je pitanje krivice: nadležni je sud Branka Antuna Drvara proglasio krivim za protuzakonito odlaganje štetnog otpada i odredio iznos kazne.
NOVAC I DALJE
NESTAJE?
Kad je istraga već započela, predsjednica Ljiljana Zebić Drvar podigla je nekoliko tisuća kuna s računa Udruge pravdajući da je novac uzela za plaće radnika zaposlenih u skloništu putem programa javnih radova. Izjava je nebulozna jer su radnici za lipanj primili plaće, a srpanj još traje?!
Ima i poslastica: Ljiljana je proglašena najvolonterkom za 2011. u našoj županiji u kojoj, izgleda, postaje pravilo - sačuvaj nas, Bože, nagrađenih!
PRIJELOMAN
TRENUTAK
Prijave je nadležnima (Državnoj upravi, Općinskom državnom odvjetništvu te Policijskoj upravi međimurskoj) nakon neuspješnih pokušaja dovođenja u red poslovanja Udruge nedavno predala članica ove asocijacije Aleksandra Hampamer iz Mihovljana. Aleksandra vodi tvrtku Dvostruka duga i predsjednica je Udruge Umjetnost davanja, a od 2008. godine je predano radila i u Udruzi Prijatelji. Zahvaljujući Aleksandrinom ugledu i angažmanu, sklonište za životinje u Čakovcu je registrirano:
- Od 2008. godine sam u Nadzornom odboru Udruge Prijatelji i drugih ovlasti u asocijaciji nisam imala. Do ove godine nisam kontrolirala račune i poslovanje, no, sada sam to učinila zbog učestalih prigovora građana, donatora, volontera te radnika iz skloništa. Prigovori radnika odnosili su se na neprimjeren odnos nekolicine ljudi iz Udruge prema njima, na zahtjeve da rade dulje od 8 sati dnevno i sl., no, do mene su stizala i upozorenja o nehumanom odnosu prema životinjama zbrinutim u skloništu. U to sam se i sama uvjerila kad sam iz skloništa izvela kujicu staru 9 godina koju su drugi psi izgrizli. Nakon posjeta veterinaru, kujicu nisu ni okupali te joj se otvorena rana zagnojila. Donijela sam je kući te je, nakon izlječenja, uspjela udomiti. Mnogi psi iz boksova nisu prošetani godinu dana i više, i to zbog toga što je Udrugu napustio značajan broj volontera te nedostaje ljudi koji će brinuti za toliko životinja. Prema odluci Skupštine, ljudima se pri udomljavanju trebalo naplaćivati 250 kuna za troškove čipiranja i cijepljenja životinja, no, dobila sam prigovore da su im tražili i po 500 kuna. Nije sporno ako osoba želi dati toliko, ali se nikome ne smije uvjetovati. Jedinice lokalne samouprave Udruzi su plaćale za cijepljenje i čipiranje, no, ne i za kastraciju koja je najskuplja te smo ubiranjem tih 250 kuna namicali dio sredstava za te i druge veterinarske usluge. U svibnju sam zatražila uvid u dokumentaciju, što mi je Skupština odobrila te sam pregledala promet žiro-računa 720 dana unazad. Tad sam došla i do podatka koji sam ranije tražila, ali mi nije dan - koliko je donacija na račun Udruge stiglo od mojih čitatelja. Naime, svakom čitatelju naše nakladničke kuće Dvostruka duga sam s obavijesti o izlasku knjige slala i apel s uplatnicom za donaciju za sklonište s pozivom na broj na osnovi čega sam, po uvidu u dokumentaciju, utvrdila da je u 2011. i 2012. godini pristiglo 105.000 kuna od čitatelja. O ostalim iznosima, u cilju zaštite istrage koja je u tijeku, ovog trenutka ne mogu govoriti. Donacije jesu dolazile s raznih strana direktno na žiro-račun, ali značajnim dijelom su davane i u gotovini. Najviše je donacija stizalo iz Njemačke, iz organizacije Tierwald čije smo povjerenje uživali i nadam se da će, nakon postavljanja novog rukovodstva, tako i ostati. U nizu nepravilnosti koje je trebalo ispraviti, uvidjela sam i da je potrebno izvršiti i verifikciju članova (što godinama nije učinjeno) jer je to preduvjet da odluke donesene na skupštinama budu pravovaljane. Ljudi protiv kojih sam podnijela prijave kod mene još uvijek imaju jako puno kredita jer su od jutra do mraka boravili u tom skloništu i brinuli za životinje. Godinama sam ih branila pred svakim tko mi je rekao bilo što protiv njih. Zato sam prvo zatražila da se na izvanrednoj skupštini postavi novo rukovodstvo koje će ispitati eventualne nepravilnosti te ubuduće vršiti efikasnu kontrolu poslovanja koje mora postati transparentno. Za svaku kunu mora se jasno vidjeti u što je utrošena. Također smo predložili da Ljiljana Zebić Drvar ostane predsjednica. Na toj izvanrednoj skupštini sam ja imenovana dopredsjednicom. Tu smo skupštinu održali 17. lipnja, a već 3. srpnja održana je nova izvanredna skupština na koju su doveli ljude koje nikad prije nisam vidjela u azilu. Na toj su skupštini isključena 3 člana iz Udruge, među kojima i ja. Međutim, zbog činjenice da članovi nisu bili verificirani te da temeljem statuta Udruge isključenje ne može donijeti Skupština, nego Sud časti, odluke s obiju skupština nevažeće su. Kad sam vidjela u kojem je smjeru sve krenulo, odlučila sam podnijeti prijave, nakon čega je pokrenuta ova istraga. Na podnošenje prijava kao člana Nadzornog odbora obvezuje me i Statut Udruge. Cilj mi je sklonište postaviti na zdrave noge te osigurati bolje uvjete za životinje. Sigurna sam da će i odaziv donatora biti veći kad vide da je poslovanje transparentno. Podnošenjem prijava i od vlastitog sam života napravila pakao, no, nisam mogla samo okrenuti glavu: zato što znam da postoji potencijal među članovima Udruge koji žele raditi pošteno i predano, a u ovo sklonište uložila sam puno vlastitih sredstava, rada i vjere. Uz uređivanje i ažuriranje web i Facebook stranice Udruge na tri jezika te evidencije životinja, radila sam na udomljavanju životinja, prikupljanju donacija te pripremala dokumentaciju za jedinice lokalne samouprave. Sklonište ne bismo uspjeli registrirati da nisam prikupila i pripremila ogromnu dokumentaciju, ali i podigla dva kredita da uredimo prostor prema zahtjevima iz Ministarstva poljoprivrede. Ratu za jedan kredit pokriva mi Udruga, a drugi otplaćujem sama. Sada smo verificirali sve članove te možemo donositi pravovaljane odluke na novoj skupštini. Pozivamo javnost na podršku jer nam je cilj stvoriti sklonište za životinje koje će biti svijetao primjer - kaže Aleksandra Hampamer.
INSPEKTOR IDE U NADZOR
- Sklonište za životinje u Čakovcu ima odobrenje za rad nadležnog ministarstva, što znači da je pod mojim nadzorom, redovno dva puta godišnje te prema prijavama. Uskoro ću u skloništu obaviti nadzor po nedavno pristigloj prijavi. U postizanju cilja da Međimurska županija dobije registrirano sklonište za životinje, veliku ulogu odigrao je Grad Čakovec - kako novčano, tako i putem pomoći u drugim segmentima, te entuzijastični pojedinci. Azil je nužan i kao državni inspektor sam sretan što takvo sklonište postoji, naravno pod uvjetom da posluje po propisima Republike Hrvatske. Kapacitet od 300 pasa je dovoljan, a sljedeći zadatak koji nas čeka je rješavanje problema pasa lutalica u romskim naseljima - kaže viši državni inspektor za veterinu Ljubomir Kolarek, dr. vet. med.
KOD “PRIJATELJA”
Početkom prošlog tjedna imali smo dogovor za susret s rukovodstvom Udruge za zaštitu životinja Prijatelji ponudivši im prostor za iznošenje stavova. Tad su od izjave odustali, pa se predomislili i u petak sazvali konferenciju za novinare. Predsjednica Udruge Ljiljana Zebić Drvar bila je vidno uznemirena, a na novinarska pitanja odgovarala je nesuvislo. Pripremila je i pisanu dokumentaciju te govor u kojem nabraja brojne žrtve koje je sa suprugom podnijela da bi sklonište zaživjelo i radilo. Požalila se na blokadu računa te nemogućnost hranjenja životinja. Tvrdi da joj nije jasno zašto Aleksandra Hampamer i dopredsjednica Udruge Ljiljana Maljković mute čistu vodu i kleveću poštene ljude. Na moje pitanje koliko je novca godišnje prošlo putem računa Udruge, koliko je primljeno u gotovini (od donacija) te koliki su godišnji troškovi azila, Lj. Zebić Drvar odgovara:
- Ne znam. Poslovanje su vodile članice koje nas optužuju. Ja s poslovanjem nisam imala ništa, samo sam voljela ove životinje i radila s njima.
Lj. Zebić Drvar očito nije bila svjesna što govori te da nikog ne može uvjeriti da kao predsjednica (7 godina na čelu Udruge!) nema pojma s koliko novca raspolaže. Svako daljnje pitanje, nakon ovakvog odgovora, je - suvišno.
ZBOG JEDNE ŠNICLE ZAKLATI KRAVU?
Situaciju oko Udruge Prijatelji komentirao nam je gradonačelnik Čakovca Branko Šalamon:
- Smatram da se Grad ne treba miješati u sukobe članova bilo koje udruge, tako ni ove. Jasno je da smo zainteresirani za transparentnost puta novca, no, s naše strane - sve uplate idu na žiro-račun ili na račune davatelja usluga, dobavljača, izvođača i sl. Naš interes je i praćenju stanja zbrinjavanja životinja u skloništu koje se nalazi na našem prostoru. Do sada je u tom segmentu, prema našim saznanjima, bilo sve u redu, a ovih sam dana poslao kolege iz društvenog sektora da ponovo provjere u kakvom su stanju životinje. Nikako ne bismo željeli da se odigra neki crni scenarij, odnosno da se funkcioniranje skloništa dovede u pitanje jer ono je put kojim jedinice lokalne samouprave u Međimurju zadovoljavaju zakonske okvire u zbrinjavanju životinja. Zamislite da tih 300-tinjak pasa luta Čakovcem!
Mislim da je ovo sklonište jedno od boljih u Hrvatskoj, a treba uzeti u obzir i činjenicu da taj pogon košta puno više od onog koliko jedinice lokalne samouprave mogu izdvojiti. Stoga mislim da zbog jedne šnicle ne treba zaklati kravu. Ljudi koji brinu za životinje emocionalno su angažirani, što je, svakako, dio ljudskosti, no, katkad im je osjećaj prejak te ne žele ni čuti činjenicu da životinje u azilu ne možemo zbrinjavati unedogled te da će se neke morati eutanazirati. Na gradskom prostoru na kojem djeluje sklonište za životinje svojevremeno smo imali problem s odlaganjem uljnih filtera, što je učinio gospodin Drvar, no, to je riješeno, a naš komunalni redar vodi brigu da se situacija ne ponovi - kaže gradonačelnik. Grad je tijekom 2011. godine Bioinstitutu za veterinarske usluge platio oko 7.000 kuna, a 15.000 kuna uplaćeno je Udruzi Prijatelji za održavanje skloništa. U ovoj je godini iz Čakovca Udruzi isplaćeno 11.000 kuna, uz dodatne 3.374 kune koje su uplaćene dobavljaču opreme.
Željka Drljić