"Osakaćeno" međimursko kuglanje

Vjerojatno kao nikada do sada prelazni je rok u Međimurju donio zamjetno osiromašivanje kadrom te iz cjelokupnog „poslovanja“ naših klubova ne možemo izvući niti jedan jedini plus. Sve je krenulo već davno opjevanim raspadom KK „Čakovec“, koji se nakon preko četrdeset godina samostalnog uspješnog rada pod raznim sponzorskim imenima, formalno spojio sa KK „Zabok“, iako se zapravo de facto radi o gašenju Čakovca kao kluba te naprosto o pravnoj tehnici prepuštanja drugoligaške pozicije Zaboku koji do iste kroz više sezona nikako nije uspijevao doći na samim stazama. Nestanak jednog od stožernih klubova sa međimurske scene bio je i glavni poticaj brojnim migracijama, budući su igrači cijele momčadi postali svima dostupni što je u vremenu koje je prethodilo izazvalo brojne špekulacije i kombinacije. Iako su se na kraju razišli na sve strane svijeta, pretežiti dio ipak je polariziran između dva kluba, a sve sukladno našim točnim predviđanjima još iz svibnja. Tako su iz Čakovca put Zaboka otišle perjanice, Zlatko Tuk, Zvonimir Plevnjak i Rajmond Pokrivač, dok je najveći dio pomoćne radne snage odabrao ostanak u zavičaju te su se u čakovečkom Željezničaru skrasili Mladen Grašić, Nebojša Žnidarić i povratnik u klub Andrija Crnčec. Pitanje je u kolikoj će mjeri pristigli kuglači biti sposobni u Željezničaru nadomjestiti Bojana Plevnjaka koji je također otplovio u Zabok. Brojnoj međimurskoj koloniji u Zaboku se pridružio i još jedan bivši Željezničar, Igor Maček, s time da će se on nakon godine dana pauze morati prilično potruditi kako bi se nametnuo u novoj sredini. Možda će neke začuditi takva iznenadna privlačnost Zaboka, ali jedni u njima vide najozbiljnijeg kandidata za naslov, prolaz u kvalifikacije, a zatim i plasman među prvoligaše te stoga svoj odlazak pravdaju sportskim motivima, dok je drugima, koji su godinama minirali stvaranje jakog i stabilnog međimurskog prvoligaša upravo alibijem nedostatka ambicioznosti natjecanja na najvišem nivou, očito zamirisala mogućnost krpanja kućnog budžeta određenim manjim iznosima. Bit će zanimljivo vidjeti kakav će tretman imati „legionari“ u slučaju da požele trenirati na čakovečkoj kuglani. Nakon dvije sezone provedene s ove strane Drave, Mladen Kancijan vraća se u Varaždin te će nastupati za tamošnji Željezničar koji je novajlija u drugoj ligi, dok se Ivan Pigac vratio na mjesto najveće sreće, u Koprivnicu. Ovakvim raspletom najviše su ožalošćeni Lepoglava i Zanatlija Čakovec. Dok je Lepoglava imala na piku Turka i Plevnjake, Zanatlija je smatrao da će po inerciji dobiti svoje bivše igrače Grašića i Žnidarića, a umjesto njih tek kao podupirajući član im je pristupio dosadašnji alfa i omega Čakovca, Adolf Peršak. Trečeligaši Prosvjetar i Dubravčan ne samo da nisu bili uopće aktivni na tržištu, nego nemamo niti saznanja da bi pokazivali bilo kakav interes prema kojem od kuglača. No, Dubravčan je zato rješio druge brige. Iako on i dalje pripada Međimurskom kuglačkom savezu, od jeseni u Čakovcu će boraviti samo kao formalni gost budući da nisu uspjeli naći zajednički jezik sa GP „Ekom“ kao upraviteljem kuglane te su odlučili svoje domaćinske utakmice prebaciti u Koprivnicu gdje su za gotovo duplo manji cijenu uzeli i dva termina treninga tjedno što bi im trebalo pomoći u postizanju veće konkurentnosti u ligi. Uslijed svega navedenog, promet će se na Mladosti bitno prorijediti, a ako nešto pozitivnog iz toga možemo izvući onda je to jedino što će se osloboditi prostor u razumnijim terminima za trening mlađih uzrasta.
Uz gore iznesene, jedini zanimljivi prelasci na razini regije sjever zbili su se u Bjelovaru. Ovogodišnji prvak krajnjim je naporima uspio sačuvati kompletnu šampionsku momčad koju su zatim upotpunili sa dvojicom kvalitetnih igrača, Antunom Biondom i Zdravkom Vokšanom te bi tako komponirani Bjelovar trebao predstavljati glavnu konkurenciju Zaboku u utrci za naslov, dok će iz prikrajka svoju šansu tražiti Lepoglava i naš Željezničar.
Andrija Crnčec