Arhiva 02.08.2012. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 11:19.

Apsurd: Zbog radnog staža, ne može naći posao u struci

Zoran Janković, nezaposleni magistar ekonomije iz Pribislavca, na vlastitoj je koži iskusio sav apsurd hrvatskog radnog zakonodavstva. Nakon što je 2008. godine magistrirao ekonomiju, danas 28-godišnjak, prijavio se u Zavod za zapošljavanje u nadi da će dobiti nekakav posao. Usput je i sam tražio bilo što što bi mogao raditi, pa je tako saznao da Turistička zajednica traži jednog pripravnika preko „javnih radova“. Međutim, u Zavodu za zapošljavanje objasnili su mu kako, da bi se zaposlio na taj način, na burzi rada mora biti prijavljen najmanje tri godine. Bilo je to prvo iznenađenje za Zorana koji se otada susreće s nepremostivim preprekama. Naime, da bi ga zaposlili u struci, poslodavci traže radno iskustvo koje Zoran nema, a po svoj prilici ga neće tako skoro niti imati.
- Bilo je to moje prvo razočaranje s kojim sam se relativno brzo pomirio - ispričao nam je Zoran.
- Bio sam mlad, visokoobrazovan i nadao sam se da ću ipak naći posao sukladan mojim kvalifikacijama. U međuvremenu sam se zaposlio u jednom trgovačkom centru kao prodavač, kasnije sam radio kao konobar. To mi je bilo upisano u radnu knjižicu, što se kasnije pokazalo kao nerješiv problem i prepreka za posao u struci. Nisam znao koliko će me koštati to što sam htio raditi bilo što, samo da radim.
Velika, šarena laža
U Centru za socijalni rad tražili su pripravnika iz razvikanog programa stručnog usavršavanja Ministarstva rada i mirovinskog sustava, za plaću od 1.600 kuna. Očekivao sam taj posao, ali su mi u Zavodu za zapošljavanje i opet objasnili da nema šanse da uđem u taj program zato što imam radni staž. Svi moji pokušaji ukazivanja na činjenicu da moj dotadašnji radni staž nema nikakve veze s mojom strukom nisu urodili plodom. Želim odraditi pripravnički staž, položiti državni ispit, ali sustav mi ne da. Pisao sam ravanateljici Zavoda za zapošljavanje, ali odgovor je da moraju postupati po zakonu. Poslije fakulteta, što zbog socijalnih prilika, što zbog stvarne želje da radim, bio sam spreman prihvatiti svaki posao, a sada mi se to obija o glavu. U nekoj ludoj ideji da će me netko zaposliti i bez radnog iskustva, pomirio sam se s činjenicom da su stvari takve kakve jesu, a u međuvremenu sam i dalje tražio posao. Ove godine, negdje u travnju saznao sam da, budući da sam mlađi od 29 godina, ipak mogu odraditi pripravnički, bez obzira na dotadašnji radni staž. U Srednjoj školi Prelog izmolio sam obećanje da ću od 1. rujna moći početi odrađivati pripravnički staž za 1.600 kuna. Međutim, moja sreća i zadovoljstvo trajali su samo do prvog redovitog javljanja u Zavod za zapošljavanje u koejm me obavještavaju kako je i taj zakon izmijenjen 31. svibnja. Objasnili su mi da se zakon odnosi na one koji imaju najviše do godinu dana radnoga staža. Ja imam 5 mjeseci staža previše, od toga niti dana u struci. Kako ću se zaposliti u svom zanimanju kad mi država ne da da steknem radno iskustvo u struci? Sve je to uzalud, ja razumijem službenike koji rade, dužni su držati se zakona, ali mnogo mladih ljudi zbog toga će nastradati kao i ja. Nisam htio biti doma na teret roditeljima, državi, želio sam raditi bilo što, a sad mi se to obija o glavu. Oženio sam se, za tjedan-dva rodit će nam se dijete, a ja ni uz sav trud ne mogu naći posao.
Zavod za zapošljavanje, ili sprečavanje
zpošljavanja?
Ali niti to nije sve. Prije tjedan-dva jedna je tvrtka tražila administrativnog djelatnika. Predao sam molbu i životopis i vrlo brzo pozvali su me na razgovor, bili izuzetno zadovoljni i obećali posao. Poslali su me u Zavod za zapošljavanje da se raspitam spadam li u grupu za edukativno usavršavanje, odnosno za odrađivanje pripravničkog staža. U Zavodu su i opet saslušali moju žalopojku kako već četvrti put gubim već siguran posao, upravo radi njih i nebuloznih pravila. Pitam se je li to ustanova za zapošljavanje ili za sprečavanje zapošljavanja. Savjetovali su me da pišem ministru Mirandu Mrsiću. Ne samo da sam mu pisao, zvao sam nekoliko puta, ali je do njega nemoguće doći. Najdalje sam došao do pomoćnika pomoćnice ministra, valjda. Svi se oni pozivaju na zakon, a to što je zakon loš u jednom dijelu očito nikoga ne brine. Kažnjen sam time što sam radio, privređivao, plaćao porez ovoj državi.
Neka mi netko da nekakvo rješenje jer obećanja kako će se 2013. godine nešto promijeniti s ulaskom u EU meni ništa ne znače - tada ću navršiti 29 godina i opet sam nigdje. A bez radnog iskustva zaista me nitko ne želi zaposliti u struci. Vrtim se u krugu, borim koliko mogu, ali što mi preostaje? Prijaviti se u centar za socijalnu skrb i živjeti od socijalne pomoći kad mi već država ne da raditi čak niti posao koji si sam nađem.
V.Trstenjak

Izvor: 2988