Kolumne 09.08.2012. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 11:19.

HOĆE LI U HRVATSKOJ MOĆNICI UKINUTI DEMOKRACIJU?!

Kao što rekoh u prošlome Pismu - demokracija je najveća manipulacija. Tim više što bi demokracija trebala značiti vladavinu naroda. U kojoj to državi vlada narod? Niti u jednoj. U Hrvatskoj se demokracija daje na kapaljku. Zapravo, poštuje se, s vremena na vrijeme – za parlamentarne, predsjedničke i lokalne izbore – jedno od pisanih prava građana. Pravo da izaberemo one koji će vladati. U čije ime? Već više od dva desetljeća vladaju (tobože) u ime naroda, a za račun elita, što političkih, što tajkunskih. No, i ovo malo demokracije krupni bi kapital želio suspendirati. Sve češće se u medijima spominje tzv. tehnička vlada, poput one u Italiji, kojoj je na čelo nedemokratske, dakle - neizabrane vlade stao gospodin Monti, poslušnik banaka i krupnoga kapitala. Koji su ciljevi tehničke vlade? Što vjernije služiti interesima financijskih moćnika. Tehnička je od naroda neizabrana vlada, to je postavljena vlada kojoj je zadaća u što kraće vrijeme, na leđima građana, dakle – naroda, glasača, poreznih obveznika, gurnuti u kandže nezasitnih kapitalista što više novca. Tehnička bi vlada, obmanjuju javnost ekonomski analitičari, pokrenula gospodarstvo, obavila bi nužne reforme i omogućila da vjerovnici budu što zadovoljniji, odnosno - sa što više profita. A što je s građanima? Što je s njihovim utjecajem? Što je s njihovim pravima?
Javnost mijese poput tijesta
Tako dugo dok ne zadovolje svoje nezasitne apetite, građani će pričekati na demokraciju. A utjecaj ionako imaju samo u trenutku glasanja na koje također utječe, i to većim dijelom, neprestanim pranjem mozga, mala, ali odabrana skupina moćnika. Uostalom, moćnici drže u rukama gotovo sve ključne medije. Moćnici svakodnevno građane kljukaju pomno odabranim, manipulativnim informacijama kojima se javnost mijesi poput tijesta. I kada na dan izbora zaokružite SVOJEGA favorita, budite svjesni da je on jednako vaš kao što je vaša i hrvatska država. Zašto bi vjerovnici – kojima smo već odavno samo kamatama vratili sve dugove (i nekoliko puta) – rado umjesto političke vidjeli tzv. tehničku vladu? Zato što se nezajažljivi. Žele naš novac kanalizirati samo na svoje račune. Žele sve napore usmjeriti samo na to da im profit raste u nebo. I nemaju ti zagovornici tehničkih vlada osjećaja za solidarnost, za opće dobro, osjećaje za potrebe 99 posto građana koji žive od svoga rada. Tim zagovornicima tehničke vlade svi su nameti za opće dobro preskupi. Preskupo im je javno zdravstvo. Upravo zato sve češće proturaju tezu da lijekove i liječenje treba platiti. Školstvo ne može biti – sve su glasniji zagovornici krupnoga kapitala i antidemokratskih, odnosno - tzv. tehničkih vlada – besplatno jer nema, sipaju iz rukava floskule, besplatnoga ručka. Sve košta.
U banana državi sve je moguće
Osim, naravno - rada. On je, za te obmanjivače, jeftin. Do bescjenja jeftin. Što bi i kako radila ta tehnička vlada? Pokrenula bi, kažu (i lažu) gospodarstvo. Provela bi sve reforme. Bi li provela i reformu pravosuđa? Bi. Kako? Tako da bude što efikasnije u zaštiti krupnoga kapitala. Tako da niti jednome radniku ne padne na pamet, nakon što ga kapitalist bezrazložno šutne na cestu, zatražiti zaštitu suda. U banana državi, kakva Hrvatska u biti jest, sva vlast mora biti koncentrirana u rukama Tedeschija, Mudrinića, Todorića, Prke… Barem dok oni ne pokrenu gospodarstvo i ne provedu reforme. U čiju korist? U korist famoznog rasta. Rasta njihovoga bankovnoga računa. Sjetite se da prije svakih izbora za parlament skupina tajkuna prijeti političarima, ali i narodu, kako će ući u utakmicu za Hrvatski sabor. Godinama su obmanjivali narod kako je najbolje da hrvatski premijer postane njihov pulen Željko Rohatinski. Zato što samo Rohatinski zna kako Hrvatsku izvući iz krize. Kako? Onako kako je gospodario Hrvatskom narodnom bankom. Koja vam je – uz sve dosadašnje Vlade, uključujući i ovu Milanovićevu – branila deviznu klauzulu kao zjenicu oka svoga. Usprkos tomu što je zavio u crno najmanje pola milijuna, dakle - gotovo četvrtinu građana Hrvatske, Rohatinski je godinama bio u vrhu popularnosti.
Past ćemo kao zrela kruška
Zašto je Rohatinski bio ili još jest omiljen u narodu? Zato što su mediji stvorili sliku da on ZNA. Što zna? Kako onima koji imaju mnogo dati još više. Rohatinski je svih 12 godina radio u interesu banaka i raznih todorića, tako da mu je jedan od njih, na kraju, i kupio kuću. Rohatinski i bankarski moćnici, oni izvan Hrvatske i u Hrvatskoj, činili su sve da što više hrvatskih građana gurnu u dužničko ropstvo. U kojem se našla i hrvatska država. No, Milanovićeva Vlada ima rješenje. Stvarno?! Privatizirat će sve što kapitalisti žele vidjeti u svome vlasništvu. Ceste nitko ne može odnijeti iz Hrvatske i zato ćemo ih dati u koncesiju. Ili, točnije - prodati na pedesetak godina. Kome? Vjerovnicima. Zašto? Kako bismo im vratili lovu za kamate. Oni će, dakle, ceste dobiti badava. Hrvatska će biti i dalje dužna više od 47 milijardi eura i neće imati ceste. Neće imati Croatia osiguranje. Neće imati Hrvatsku poštansku banku. A što će onda uopće imati? Sređene financije. Za jedno ili dva ljeta. Imat će zadovoljne vjerovnike koji će, naravno, vrlo rado odriješiti kesu za autoceste. Zato što će na njihovoj eksploataciji i te kako zaraditi. No, bankari i korporacije Hrvatsku će tako dugo iznurivati dok ne padne na koljena, odnosno - dok ne bude zrela za tehničku vladu. Tako dugo dok se ne suspendira demokracija. Tako dugo dok narod sam ne pristane da ni o čemu ne odlučuje.
Tko će trljati ruke?
I u tom trenutku, kada manipulatori narod pritisnu uz zid, stupit će na scenu, kao spasonosno rješenje, tehnička vlada. Tko će ju izabrati? Bankari i ostatak kapitalista. A tko bi bio hrvatski Monti? Razmislite malo. Da, da - Željko Rohatinski. Uostalom, što bi se on prljao nekakvim izborima, nekakvim kampanjama, iznuđenim obećanjima, što bi se Rohatinski nadmetao, što bi Rohatinski pisao programe, što bi Rohatinski uvjeravao narod da on zna najbolje?! Već duže od desetljeća tajkuni za Rohatinskog odrađuju predizbornu kampanju. I narod će na Rohatinskog, kada za to dođe vrijeme, pasti kao zrela kruška. A on će se, vidjet ćete, nećkati kao uvrijeđena mlada. Na kraju će ipak pristati. Kako bi nas spasio. Ruke će zadovoljno trljati jedino gazde Rohatinskog, one izvan i one u Hrvatskoj. To što je Rohatinskom kupio kuću, Todoriću će se isplatiti stostruko. Stostruko na entu. I svi će biti, na kraju, sretni. Zato što će misliti da drugoga rješenja nije bilo. Tajkuni će znati da ga je bilo, ali će upravo oni učinit sve kako nitko o njemu ne bi u najutjecajnijim medijima ni zucnuo. A ova, jedna od najnesposobnijih vlada, čini sve da pripremi teren tzv. tehničkoj vladi. No, tehnička vlada neće biti potrebna ako se krupnome kapitalu predaju ceste, jedina hrvatska banka, Croatia osiguranje, ostatak Ine i još poneka vrijedna tvrtka.
Čačić je podvalio
Novinića
Kada se privatizira sve što je vrijedno, tada će vlada biti prisiljena donositi zakone koji konveniraju jedino krupnome kapitalu. Tada će i Hrvatska radiotelevizija pasti u kandže tajkunskih puzavaca koji će javni servis ustrojiti tako kako odgovara upravo bankama, todorićima, tedeschijima ili mudrinićima. Tada će prvi čovjek Prisavlja postati neki svat poput Damira Novinića, kvazi stručnjaka koji je imao zadatak što više devastirati javni servis. Usprkos tome što je policija nekoliko puta upala na HRT, usprkos tome što sve govori da se na Prisavlju otimao novac pretplatnika, Novinića je za glavnog ravnatelja gurao – kako bi drukčije nego na silu – Radimir Čačić. Nije mu smetalo to što je Novinić dio ekipe koja je HRT dovela na dno dna. Čačiću se fućka za dvjesto ili tristo milijuna koji godišnje ispare na Prisavlju. Važno je da je Novinić po Čačićevu nakaradnome ukusu. Nisu važni rezultati. Nije važno poštenje. Nije važan javni servis. Važan je interes Čačića i krupnoga kapitala. A Čačić jest igrač krupnoga kapitala. Po toj je logici i Milanović – s Čačićem povezan pupčanom vrpcom – igrač krupnoga kapitala. Koji, s vremena na vrijeme, ipak mora zadovoljiti i poneki mali interes javnosti. Zato i jest proskribiranoga Novinića, koji je u međuvremenu dobio posao u Čačićevoj Agenciji za investicije i konkurentnost – pobijedio mladi i još neuprljani Domagoj Novokmet.
Voli služiti krupnom kapitalu
Po čemu je Novinić, donedavni ravnatelj Hrvatske televizije, zaslužio postati ravnatelj Agencije za investicije? Po tome što je kao dio ekipe uništavatelja javnoga servisa doveo HRT na najniže moguće grane?! Po tome što je iz Zagrebačkog holdinga otišao jer tamo nisu pristali na njegove ucjene? Zbog toga što je umislio da svojim poslom oduševljava? Novinić je postao ravnatelj Agencije za investicije jer je tako htio Čačić. Ni zbog čega drugog. On je, dakle, još jedan umišljeni gastropod koji je s HRT-a otišao ne zato što je htio već zato što je dobio pakrački dekret. Je li SDP Novinića pročitao? Ne radi se o tome. SDP još uvijek lavira između sramotnog služenja krupnom kapitalu i svojih negdašnjih socijaldemokratskih proklamacija. Uostalom, oni s malo dužim pamćenjem sjećaju se da je nakon izgubljenih izbora 2003. godine, na konvenciji u parku Bundek, Ivica Račan jasno i glasno priznao da je SDP iznevjerio hrvatsku radničku klasu. Vraćamo se radnicima, poručio je tadašnji šef SDP-a. Današnji je stranku od radnika udaljio nekoliko svjetlosnih godina. S Novinićima u raznim agencijama krči put takozvanoj tehničkoj vladi. Ostvari li se dosadašnje stidljive najave (probni baloni) o suspenziji demokracije i uvođenju prinudne uprave nad Hrvatskom, pokazat će se da je smjena Rohatinskog s čelnog mjesta HNB-a bila još jedna loše izrežirana farsa. I sve dok međunarodna zajednica ne postavi tehničku vladu, Rohatinski će se vratiti starome jatu, Agrokoru te i dalje raditi, kao što je to, uostalom, činio punih 12 godina za svoga gazdu Todorića. Ali, kaže Todorić, zovu ga i iz Goldman Sachsa. I to je sve? Zašto ga se – kad je već spasitelj Hrvatske – ne postavi na čelo 3. maja? Zašto mu se ne pruži šansa da spasi Sisačku željezaru?! Zato što Rohatinskog nikada nije stalo ni do građana Hrvatske, ni do hrvatskih radnika, a ni do općega dobra. On naprosto voli služiti krupnomu kapitalu. Čovjek voli ispunjavati jasne zadatke moćnika koji zasad još uvijek ne gube. Zasad.

P.S. Dvije su teme u posljednjih nekoliko dana zaposjele naslovne stranice i prve minute vijesti u elektroničkim medijima. Prva su granice Hrvatske sa susjedima. Posebno ona s Bosnom i Hercegovinom. Dopustit ćemo vam gradnju Pelješkog mosta, kažu BiH drugovi, ali samo pod uvjetom da ratificirate sporazum iz 1999. koji su potpisali predsjednici Tuđman i Izetbegović. Po tom sporazumu, Veliki i Mali Školj te vrh poluotoka Kleka pripadaju BiH. Nakon 13 godina, sporazum bi trebali ratificirati parlamenti obiju država. Po čijoj želji ili nalogu? Po našoj želji, kaže Milanović. No, novinarka Nove TV Ivana Petrović dokazala je da premijer ne govori istinu. EU nas je privela i naredila da se sporovi oko granica s BiH riješe prije ulaska Hrvatske u EU. Odmah nakon što su nas susjedi iz BiH nekoliko puta pošteno odalamili, javili su se i Srbijanci. I oni bi rješavali sporne točke na granici s Hrvatskom. Na račun, naravno, Hrvatske. Slovenci nas odavno reketare. I zbog granice i zbog Ljubljanske banke. A što čine naša diplomacija i državni vrh? Pokorno trpe pljuske. Jednom vazali, uvijek vazali. Druga – ispada – manje važna tema je lista neplatiša poreza. Na njoj su se našli i poznati estradnjaci koji su zbog toga digli pravu dreku. Svi su, vidi vraga, pošteni. Svi plaćaju porez. I svi će tužiti državu. Istina je drukčija. Svi oni – uz poneku časnu iznimku – veliku su većinu novca dobili na ruke, plaćali su ih solarno. Dakle, estradnjaci nisu plaćali porez i njihova je imovina nekoliko puta veća od legalne zarade. I sada se još usude glumiti poštenjake.

Izvor: 2989