Pregršt turističkih mogućnosti, ali neiskorištenih

Ceste koje vode kroz Gornji Mihaljevec, Gornju Dubravu, Vukanovec, Tupkovec, Železnu Goru i, na posljetku, Sveti Urban pravo su mi otkriće. Vozeći se njima, otkrila sam vidikovce od kojih zastaje dah! A ni vinograda prepunih grozdova nije nedostajalo. Gledam sve to – i ne mogu se prestati čuditi. U svakom vidikovcu koji je u meni izazvao potrebu da izgovorim “predivno!”, vidim neku turističku mogućnost. Koja nije iskorištena.
Razvijamo ovakav i onakav turizam, trudimo se graditi nove restorane, gledamo kako nam okolne zemlje zbog nižih cijena “otimaju” turiste, a ne vidimo da se pravo blago nalazi pred nama.
Zamislite osobu koja želi iskoristiti godišnji odmor, nema dovoljno novaca za sedmodnevno putovanje na more te želi mir u mjestu u kojem će biti smještena. Ili jednostavnija varijanta. Nije bitno iz kojih razloga, ali osoba želi otići na jednodnevni izlet u područje u kojem će moći uživati u prirodnim ljepotama, a istodobno na večeru svratiti u neki obližnji restoran koji je poznat po svojim kulinarskim delicijama ili se brčkati na obližnjim bazenima.
Svaki od ovih vidikovaca koji se nalaze u sjevernom dijelu Međimurja mogao bi nositi jednu aktivnost. Primjerice, na jednome degustacija vina, na drugome gledanje dalekozorima do neke krajnje točke i tako dalje. Sve to uz vožnju našim krajem te povremeno stajanje na zanimljivim točkama poput najsjevernije točka Međimurja. Za kraj, večera u restoranu – kojih barem imamo pregršt – ili kupanje u obližnjim toplicama. Cijene prihvatljive.
Nema smisla upuštati se u daljnju raspravu zašto se ovakve prilike ne iskorištavaju, ali teško mi je povjerovati da sam jedina koja vidi potencijal u svakom vidikovcu na koji smo kolega i ja naišli. Osobama koje žive u tom kraju možda više nije zanimljivo ono što vide, ali investitoru koji traži upravo takve stvari u koje bi mogao uložiti svoj novac postoji velika vjerojatnost da bi bile.
Gabrijela L.