Na šalterima i u školi potrgali mi živce

- Kao ratni vojni invalid, već dulje vrijeme ostvarujem pravo na besplatne školske udžbenike i svake godine prolazim sličan cirkus na šalterima, ali ove mi je godine prekipjelo. Moja kćerka krenula je u 4. razred u Ekonomskoj i trgovačkoj školi u Čakovcu te je za mene procedura završila, no, nadam se da ću ovim istupom u javnosti pomoći kolegama da ne prolaze isto. U školi sam na potvrdu o upisu čekao 48 minuta jer je djelatnica zadužena za taj dio posla s nekim razgovarala - o rukometu. Kad sam došao na red, upozorio sam je da na potvrdi ne piše da je dijete prvi put upisalo 4. razred, što je preduvjet za dobivanje besplatnih udžbenika. Odgovorila mi je da “ne može mijenjati obrazac potvrde”. Odlazim u Ured za obranu i čekam sat i pol na red, da bi mi službenica rekla da se moram vratiti u školu, kako bi mi dali novu potvrdu na kojoj će pisati da je dijete prvi put upisano u razred, te na policijski šalter po potvrdu o prebivalištu. E, tad mi je prekipjelo. Viknuo sam: “Najbolje je da nas sve pozovete i postrijeljate jer nas više ne trebate!” - svjedočio nam je vidno uznemiren Strahoninčanin Zvonimir Špiranec.
- Nekoliko dana prije ovog događaja obilazio sam šaltere, poštujući proceduru. Zbog izluđujuće i nepotrebne administracije, kao i zbog toga što neki ljudi ne rade dobro posao za koji su plaćeni, bio sam prisiljen uzimati pojačanu dozu tableta, kako ne bih dignuo ruku na sebe ili na nekog drugog. Odavno se borim s poslijetraumatskim stresnim poremećajem i nizom drugih “ratnih trofeja”, no, to ne znači da ću dopustiti da od mene prave budalu! U Uredu za obranu rekli su mi da su po svim međimurskim školama poslali upute u kojima jasno piše da je za ostvarenje ovog prava potrebno navesti da je učenik upisan prvi put. Očigledno su upute bile uzalud, barem u Ekonomskoj i trgovačkoj školi u Čakovcu – dodaje Z. Špiranec.
Ž. Drljić