ZA ANTIPODUZETNIČKU KLIMU KRIVI SU - PODUZETNICI

Na Weekend media festivalu u Rovinju – uglavnom; tajkunskom pogledu na zauzdavanje hrvatskih, ali i regionalnih medija - kapitalist Emil Tedeschi je ustvrdio da nema neke (velike) razlike između HDZ-a i SDP-a, između vladavine desnih i lijevih. Zapravo, nema desnog i lijevog. Sve je isto. Teško je ne složiti se. Svi se oni, i HDZ-ovci, i SDP-ovci, utrkuju u prostiranju pod noge raznih tedeschija, todorića, mudrinića, pavića... te su, u suštini, u odnosu kapitala i rada, sve njihove vlade jednako (ne)moralne. Biserko Čačić ili, kako reče u Večernjaku profesorica Mirjana Kasapović, prazna puška Vlade Zorana Milanovića, na osebujan je način tumačio otpor Hrvata prema investitorima: - Pa normalno je da investitor želi samo zaraditi. Profit je legitiman i poželjan, a proći će deset do dvadeset godina da dođe do svijesti naših ljudi, koji su 45 godina socijalizma naučeni da je sve njihovo. Sada će Čačić i njemu slični – mudrinići, tedeschiji, radići ili todorići – 10 do 20 idućih godina Hrvatima ispirati mozak kako je normalno da sve bude njihovo, Čačićevo i Čačićevih ortaka. Kao da su sve oni sami stvorili. Sve treba podrediti kapitalu, profitu, kapitalistima i profiterima. Kapital se ne smije – poručuje Čačić – ničim obuzdati. Pa ni onda kada leti u nebo.
Tko nosi najveći teret?
No, kada su kapitalisti i menadžeri neuspješni, kada bankari i korporacije zbog bahatosti i vlastite gramzivosti potonu, trebaju ih izvlačiti iz ponora – građani. Tko je u Hrvatskoj sanirao banke? Građani, ili, kako zbori Čačić, Hrvati. Tko je u SAD sanirao automobilsku industriju? Građani, odnosno, Amerikanci. Tko danas u Hrvatskoj nosi na leđima najveći teret krize? Hrvati, a ne mudrinići, čačići, todorići, tedeschiji, radići... Oni misle da je jedini smisao bavljenja poduzetništvom profit. Njihov profit. I da su za taj profit jedino oni zaslužni, da su sve sami izgradili i zaradili, posijali i žnjeli. Ideologija je to neoliberalnog kapitalizma kojemu služe kukurikavci. Sve su im druge ideologije odbojne. Zato je Tedeschi u pravu; ma kakvi ljevičari. Sve je to jedna te ista služinčad koju treba, s vremena na vrijeme, povući za uho. Da se slučajno ne opuste i da im slučajno ne padne kakva neprilična, socijaldemokratska ujdurma. Profit je za neoliberalnu ekonomsku ideologiju – bog. I nemaj drugih bogova osim profita. Međutim, u kolijevci kapitalizma, u SAD, prvi čovjek, Obama, ima – zamislite – potpuno drukčije teze od Čačićevih, Todorićevih, Mudrinićevih, Ferdeljijevih, Tedeschijevih...
Što je to Radić
stvorio?!
U jednom svom predizbornom govoru, u Roanokeu, Barack Obama je rekao: - Postoji puno bogatih Amerikanaca koji se slažu sa mnom, jer oni žele dati nešto natrag svojoj zemlji. Oni su svjesni toga da, ako su uspješni, taj uspjeh nisu postigli sami. Uvijek me iznova zaprepaste ljudi koji misle; mora da sam uspio jer sam tako pametan. Ili su uvjereni da su uspjeli jer su radili teže nego svi ostali. No, ako ste bili uspješni, netko vam je, tijekom vašeg uspona, pružio neku pomoć. Negdje u vašem životu postojao je veliki učitelj. Netko je pomogao stvoriti ovaj nevjerojatni američki sustav koji imamo, koji vam je dopustio napredovati. Netko je uložio u ceste i mostove. Ako danas imate svoj biznis, niste ga vi izgradili. Netko drugi je zaslužan da se to dogodilo...“ I s tim drugim, molim lijepo, podijelite profit. Nije, naravno, problem u profitu, kao što to misli Čačić. Ne opiru se Hrvati investitorima zato što žele stvoriti profit već zato što im je jedino na pameti profit. Opiru se Hrvati kapitalistima zato što u njih, s pravom, nemaju povjerenja. Opiru se Hrvati čačizmu jer je on uperen protiv Hrvata, točnije; protiv većine građana a u korist šačice profitera. I ne umišljaju Hrvati da sve to što ima Čačić pripada njima, samo njima, a ne i Čačiću, a ne i Radiću, tajkunu koji nije ni lipu stvorio, a da iza njega nije stajala država.
Tko stoji iza nas?
A tko stoji iza Hrvata? Tko stoji iza radnika? Čačić?! Mudrinić?! Svat koji je u Hrvatsku donio jedan jedini patent; zatvarač ili, hrvatski, ciferšlus na hlačama, no svejedno se – jer je bio dio vladajuće, ni po kakvim vrijednostima, već jedino po pripadnosti stranci i vođi nasumce odabrani dio klike, u mnogo čemu razbojničke – jako, prejako obogatio. Taj Mudrinić za nagradu što guli Hrvatima kožu zarađuje dnevno jednu hrvatsku prosječnu plaću. Tko stoji iza Hrvata? Vlada?! Vlada čiji prvi potpredsjednik javno govori kako će se odsad sastajati samo s najvećim tajkunima i s njima, a ne više i sa predstavnicima lijenih hrvatskih radnika, smišljati put u bolji život. Naravno, bolji, što profitabilniji život tajkuna, a ne naroda koji je, koje li ironije, izabrao ovu neoliberalnu Vladu. Postoje li u Hrvatskoj tajkuni koji žele vratiti nešto Hrvatskoj, Hrvatima, hrvatskim građanima? Malo ih je. Nisam čuo još niti jednog tajkuna da traži, poput mudraca iz Omaha, Warrena Buffetta, jednog od najbogatijih ljudi na svijetu:- Oporezujte me, imam previše. Svi naši prije spomenuti tajkuni i menadžeri imaju, obzirom na uloženo, znano i urađeno, previše. Usprkos tomu žele uzeti još. Nastoje od Vlade ishoditi Zakon o radu koji će im omogućiti da radnika bace na cestu kad god im se prohtije.
Čačić je učio učitelja
Za razliku od Obame, američkog predsjednika koji je u nevjerojatnom nesrazmjeru između obećanja i ostvarenog (a što sam predvidio na ovome mjestu samo dva dana nakon njegove pobjede), moju malenkost više ne mogu zaprepastiti hrvatski tajkuni i menadžeri koji misle da su uspjeli samo zato što su jako pametni. Većina ih tako misli. Većina niti ne krije da tako misli. Je li njima, kao i američkim kapitalistima, pomogao sustav, ovaj kilavi, hrvatski sustav? Je, pomogao im je, ali ne uređenošću već neuređenošću, ne poštivanjem zakona već nepoštivanjem zakona, ne poštivanjem zakonitosti tobože slobodnog tržišta, već neredom na hrvatskome tržištu, ne podizanjem proizvodnje već uništavanjem proizvodnje... Mnogim su hrvatskim tajkunima, naročito onima koji su dio uvozničkog i uslužnog sektora, pomogli tako što su Hrvate gurali u bijedu, u dužničko ropstvo, koje je, dakako, patentirano u suradnji britanskih i američkih kapitalista, o čemu postoji milijun ukoričenih svjedočanstava. Tko bi, dovraga, pomogao Čačiću?! Sve je on učinio sam. I pošteno. Crni repovi u njegovoj karijeru su čista izmišljotina. Ne postoji, gospodine Obama, u Čačićevu slučaju veliki učitelj. Kod njega je sve bilo obratno; Čačić je učio učitelja.
Nije prodan, već je predan
Prema Čačiću su, poručuje nam to on svakoga dana, svi mali, ništavni, jadni, lijeni, jednom riječju – ništkoristi. Ako hrvatski tajkuni imaju biznis, tko ga je izgradio? Oni sami ili oni uz pomoć, primjerice radnika, sustava, projektanata, profesora? Oni sami. Todorić je od cvjećara postao najbogatiji Hrvat zahvaljujući samo svojoj genijalnosti, a ne državi i političarima koji su mu bili 22 godine 24 sata na usluzi. Mudrinić je fantastičan proboj na ljestvici najplaćenijih menadžera postigao sam. Čime? Time što je Hrvatski telekom ne prodan nego predan Nijemcima u ruke. Time što je telefonija u Hrvatskoj noćna mora ali ima najveće tarife u Europi. Naši tajkuni su, izgleda, izgradili sve sami. Nije im nitko pogodovao. Nitko nije pogodovao Sklad-gradnjama, IGH-ima... Sjetite se kako je Nevenka Jurak osorno bacala javnosti laži u lice kada su joj novinari podastrli prve dokaze o nesrazmjeru značaja njezine Fimi-medije i bajoslovnog profita?! I ta je nestručnjakinja tvrdila, besramno vrijeđajući pamet svih stručnjaka, da je sav novac stekla sama, zahvaljujući svojoj genijalnosti. A krala je od poreznih obveznika. Krali su i mnogi i tada i sada ugledni stupovi društva.
Normalno je da ne žele golf
I danas, kao i u vrijeme HDZ-a, stvaraju se novi mitovi o novim uspješnim menadžerima a riječ je, zapravo, o stranačkim poslušnicima, često i moralnim ništicama. Držeći – normalno – Čačiću ljestve, Ivica Mudrinić, hvaleći Vladu (jer mu ona ide niz dlaku, jer ga Čačić bez ikakvoga kriterija svrstava u preporoditelje gospodarstva), također ironizira odnos Hrvata prema investitorima, lovcima na visoki profit: - Kako reagirati kada netko u lokalnoj samoupravi ustvrdi da ne žele golf jer će netko na golfu zaraditi?!“ Pa normalno je da ne žele golf zato što će ih taj „netko“ opljačkati i pljačkom sebi priskrbiti enorman profit. Normalno je da ne žele golf jer im za zemljište daju besramnu nisku cijenu, jer im ne jamče dobro, pošteno plaćen posao, jer ih varaju s planovima, jer se žele obogatiti na njihovoj muci. U Hrvatskoj ne postoji antipoduzetnička već antiradnička klima. Ako pak i postoji antipoduzetnička klima, nju su stvorili upravo „poduzetnici“, oni koji su umislili da moraju odmah, na račun svih nas, zgrnuti brdo novca i ništa ne vratiti ni Hrvatima ni državi ni bilo kome drugome.

P.S. Da je u podjeli političkoga plijena u HDZ-u i SDP-u, te (poglavito) HNS-u sve isto, potvrđuje i najnoviji slučaj vezan uz lik koji se odaziva na ime Zdenko Antešić. On je, kažu, prijatelj i osoba od povjerenja Zorana Milanovića. Zato je i postao zamjenik ministra pomorstva, prometa i infrastrukture. Zanimljivo je da je Antešić u vrijeme dok je još debelo bio gradonačelnik Raba otišao u mirovinu. Na jedan dan. Drugi se dan opet (samo)zaposlio. Pogađate; otišao je u saborsku mirovinu. Kada su njegovog šefa Hajdaša Dončića zamolili da prokomentira ovaj salto morale, ministar je rekao: - Pravno je Antešićev čin u redu, ali je etički i politički upitan. Ne da je upitan, riječ je o moralnom ništavilu, o prostituciji, o gramzivosti, o grabeži... I o, naravno, nemoralnim zakonima koji to dopuštaju.