Zdravstvo 03.10.2012. 00:00. Zadnja izmjena: 27.09.2016. 22:37.

DRUŠTVO MULTIPLE SKLEROZE: Ostaju li bez neophodne pomoći?

Društvo multiple skleroze u našoj županiji putem programa Ministarstva socijalne politike i mladih trenutno zapošljava 3 osobna asistenta te 4 gerontodomaćice koji skrbe za 13 članova asocijacije, čineći im svakodnevicu lakšom i vedrijom. Uz Dan osoba oboljelih od multiple skleroze, u udruzi naglašavaju važnost nastavka provedbe programa. Još uvijek ne znaju hoće li biti novca iz državnog proračuna za nastavak programa u godinama koje slijede, što bi za oboljele i nemoćne značilo gašenje nade.
SLAVIČINA PRIČA
U domu Slavice Zrne (57) u Belici uživo upoznajem atmosferu podrške i povjerenja. Slavici je 2002. godine dijagnosticirana multipla skleroza, a od srpnja prošle godine svakodnevno joj, po nekoliko sati, pomaže gerontodomaćica Ivana Mavrek (33) iz Pribislavca. Između dviju žena razvio se dubok odnos povjerenja:
- Ivana je moja snaga, moje ruke i noge, moja vedrina. Otkada je uz mene, lakše se nosim s bolešću ne samo na fizičkom, nego i na psihičkom planu. Ne povlačim se više u sebe i nisam depresivna – kaže Slavica.
Slavica je živjela život ispunjen napornim radom, ali i vjerom da joj upravo taj rad donosi životnu sigurnost i osnov za podizanje troje djece. Zdravstvene probleme počela je osjećati još 1997. godine, no, liječnicima je dugo trebalo da posumnjaju, a potom i shvate da nije riječ o problemima s kralježnicom (što je vrlo česta sudbina oboljelih od multiple skleroze).
- Umalo sam završila na operacijskom stolu, no, tad je dio liječnika u Zagrebu shvatio da je posrijedi nešto drugo. Kad sam prvi put čula da bolujem od multiple skleroze, zapravo nisam ni znala o kakvoj se bolesti radi. Čak sam u prvi mah pomislila: “Dobro. Otkrili su što mi je, sad slijedi liječenje.” Kćerka mi je medicinska sestra te sam uskoro saznala da je riječ o bolesti za koju suvremena medicina nema lijek. Pomirenje s tom činjenicom bilo je mukotrpan i dug put. Bilo je bolnih, depresivnih faza, a i problema u obitelji koji su uslijedili. Raspao mi se brak. Danas mi se čini da mi je, ipak, najteže bilo prihvatiti činjenicu da ne mogu više raditi. Živjeli smo od poljoprivrede i bila sam naviknuta na teške fizičke poslove. S radošću sam išla na polje jer sam znala da time stvaram sigurnost svojoj djeci. Nakon obolijevanja, još sam godinama pokušavala skuhati ručak, počistiti i sl., a moja su djeca po povratku kući, po tragovima hrane prosute po podu, znali da sam ponovo pokušavala raditi. Bilo je uzaludno. Sve mi je ispadalo iz ruku i na kraju sam morala leći – priča Slavica. Svjetlost u beznađe unijelo je učlanjenje u Društvo multiple skleroze:
- Na prijedlog doktora Marčeca, učlanila sam se u udrugu i vrlo brzo osjetila olakšanje. Druženje s ljudima koji dijele moju sudbinu otvorilo mi je vedriji pogled na život. Ni danas ne propuštam radionice i druženja u udruzi. Otkada je u moj dom stigla gerontodomaćica Ivana, moj je svijet postao bolji. Ne samo meni, nego i mojoj djeci koja sada znaju da sam u sigurnim rukama – dodaje Slavica Zrna.
IVANINA PRIČA
Mlada Pribislavčanka Ivana prije nešto više od godinu dana bila je nezaposlena veterinarska tehničarka. Nikada nije radila u struci za koju se školovala, već ju je ruka sudbine vodila prema ljudima kojima treba pomoći i Ivana se ulozi njegovateljice, pomagačice i prijateljice dobro osjećala.
- Prije zapošljavanja kao gerontodomaćica, iskustva sam stjecala njegujući moju nepokretnu baku te radom u jednom domu za starije i nemoćne osobe. Sa Slavicom sam izgradila vrlo kvalitetan odnos povjerenja, ali smo i emocionalno povezane. To nije dobro jer obje strepimo od dana u kojem ćemo se morati rastati, bez obzira hoće li to biti zato što ću ja pronaći drugi posao ili će ovaj program nadležnog ministarstva završiti. No, emocionalna veza ima i dobrih strana: mi smo prijateljice, povjeravamo se jedna drugoj i naši dani teku u ugodnom druženju – kaže Ivana Mavrek koja, uz Slavicu, skrbi za još jednu osobu u Čakovcu, također oboljelu od multiple skleroze. Plaća joj je jedva 3.000 kuna, no, Ivana kaže da se dobar osjećaj pomaganja čovjeku ne mjeri novcem.
Kad završi radni dio dana, Ivanu čekaju suprug i dva sinčića, a mlada gerontodomaćica kaže da se dobrom organizacijom sve stigne.
Slavica i Ivana svoj zajednički dio dana smireno isplaniraju za doručkom.
- O tome kako se Slavica osjeća određenog dana, ovisi dio naših aktivnosti: hoćemo li više vježbati ili ćemo uživati uz dulji razgovor uz kavicu. Pomažem Slavici pri posjetu liječniku, kupovini. Vesele nas zajednički izlasci iz kuće, osobito posjeti Slavičinoj rodbini, odlazak frizeru itd. - dodaje Ivana.
Predsjednica Društva multiple skleroze Marija Mihalić i tajnica Manuela Rašić dodaju da su uspjele zaposliti vrlo kvalitetne osobne asistente i gerontodomaćice te da bi šteta za korisnike bila nesaglediva kad bi se program ugasio zbog nedostatka novca.
Slavica Zrna je hrabra žena: pogledala je bolesti u oči sagledavši joj prijeteću veličinu. Pronašla je snage otvoriti vrata mladoj djevojci i, srcem je, od prvog dana, nazvati svojom novom kćeri.
Željka Drljić

Izvor: 2997