I HTV SE STAVIO U SLUŽBU SANADERA

Je li Ivo Sanader dao ekskluzivni intervju Hrvatskoj televiziji? Nije. Niti je u emisiji „Nedjeljom u 2“ bilo ikakve ekskluzive niti je, bogme, Sanader, pa ni njegov nastup pred kamerama, posebnost. Zašto nije? Zato što nam se u vrijeme suđenja obraća mnogo češće od premijera Zorana Milanovića, prepotentno dijeleći moralne prodike. Sanader je u medijima prisutniji čak i od Ćire Blaževića ili Severine. Treba reći i to da nije Stanković dobio ekskluzivu, već se Sanader sam pozvao u emisiju. Koja je bila dosadna. Ništa, baš ništa, novog nije Sanader rekao. Reciklirao je već reciklirano. „Nedjeljom u 2“ pokušao je podrediti vlastitim interesima. Čak je u dva navrata otkrio da je dogovoreno što ga se može, a što ga se ne može pitati. Upravo je zato voditelj ispao bezopasan pozer kojemu je gost usmjeravao emisiju. Stankoviću je i inače stalo jedino do dojma, a sadržaj mu se dogodi kad ga nametne gost. Ovog puta je sadržaj bio ćorak. Čemu onda uopće ta pompa oko Sanadera? Najvećim ju je dijelom dizao upravo Stanković ne bi li postigao što veću gledanost. Dakle, svoje su interese djelomično zadovoljili voditelj i gost. No, što je time dobila javna televizija? Blamažu. Poslužila je Sanaderu za obračun s državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem, nekad Sanaderovim priležnim suradnikom.
Pobjegli su glavom bez obzira
Napad na Bajića imao bi smisla jedino da je Stanković, kao gosta iznenađenja, državnog odvjetnika doveo u studio. To bi bila ekskluziva. Naravno, niti bi Bajić smio doći, niti je to bilo u pogodbi gosta i voditelja koji se debelo upregao u Sanaderova kola. Na početku, koji je u potpunosti bio pod Sanaderovom kontrolom, Stanković je nasjeo na lasku koju mu je Sanader servirao. Kada ga je Stanković pitao zbog čega se okružio poltronima koji su ga kasnije izdali (a izdali su ga zato što su sada poltroni Sanaderovih protivnika), najveći kleptoman među političarima odgovorio: „Zato što ne možete natjerati Aleksandra Stankovića, Igora Mandića ili Čedu Prodanovića da se angažiraju u HDZ-u“. Zato HDZ-u ostaju samo poltroni i trogloditi poput Kirina? To je još jedna Sanaderova obmana. Časni, pošteni i pametni političari su zbog pljačkaškog vrha pobjegli iz stranke glavom bez obzira. Što dalje od stranke koja je u crno zavila Hrvatsku. Autokrat Sanader nije trpio uz sebe slobodnomisleće. On je proizvodio poltrone i mijesio ih. HTV je zbog više razloga trebao odbiti gostovanje Sanadera. Prvi je javni interes. Ako i u Hrvatskoj postoje mazohisti koji su bili blagonakloni prema novim Sanaderovim uvredama, ako uistinu postoji određeni interes javnosti, ne za gostovanje najozloglašenijeg političara ne postoji javni interes.
Tko se boji Sanadera?
Javni prostor se više ne smije okuživati sanaderizmom. Javna televizija ustuknula je pred senzacionalizmom kojeg bi se trebala kloniti kao vrag tamjana. Nakon gostovanja Sanadera sve priče glavnog urednika Šoše o tome da će Prisavlje konačno postati mjesto na kojemu se vodi briga isključivo o javnom interesu, gube na uvjerljivosti. Vjerujem da su se urednici na HTV-u pitali: „Zar da propustimo takvu priliku te da Sanadera isporučimo Novoj ili RTL-u?!“ Da su ga isporučili komercijalnim televizija, koje nisu – trebali bi to HTV-ovci upamtiti – konkurencija javnoj, napravili bi dobar potez. Sanader nije sam sebe pozvao na HTV zato da ga voditelj gađa kao glinenog goluba, već se – što je i indirektno dao do znanja – nagodio. HTV je nagodbu prihvatio. I tako se uhvatio u kolo sa Sanaderom. Protiv dobroga ukusa, etičnosti, poštenja i principijelnosti. „Tko se boji mog istupa? Mediji dvije godine tuku iz svih oružja i sad se boje mojih sat vremena kod vas“ – rekao je na početku emisije Sanader Stankoviću. Sanadera se plaše samo lopovi, poltroni, političko podzemlje, ali ne i mediji. Osim onih iz EPH, jer su s njim intenzivno tikve sadili. Plaši ga se Nino Pavić jer je Slobodnu Dalmaciju dobio prije svega zahvaljujući Sanaderu.
Izazivao je J. Kosor
Nekadašnji Sanaderovi poltroni iz politike, medija i privrede, danas služe novim moćnicima. Brzo mijenjaju kapute. Sanader nije iskreno odgovorio ni na pitanje zbog čega je stvarno otišao s mjesta predsjednika Vlade. Pa, ne bih valjda otišao s najmoćnije pozicije u zemlji da sam imao putra na glavi, lakonski je zavarao Sanader Stankovića. Ali ne i cjelokupnu hrvatsku javnost. Nije Sanader dao ostavku zato što se umorio, zato što nije pristao na trgovinu s hrvatskim teritorijem u Piranskom zaljevu (fućka se njemu za „dvije lignje“) ili zato što je principijelan, već zato što je morao otići. Zbog čega? Zbog opravdanih sumnji u kriminal. Zašto nije ostao i spriječio istrage? Zato što bi doživio udar i izvana i iznutra. Obećali su mu da ga neće sankcionirati ako ode sam. Obećali su moćnici to mnogima ali su ih, na kraju, ipak prevarili. Obećali su čak i Karadžiću da ga neće optužiti za ratni zločin ako podnese ostavku, što, uostalom, jalov lov na jednog od najvećih ratnih zločinaca i dokazuje. Onoga časa kada su ga uistinu nakanili naći, odmah su ga pronašli. Kao što su, uostalom, „pronašli“ i njegova brata po zločinu Mladića. Da se primirio, da su poltroni i dalje ostali poltroni, da nije izazivao Jadranku Kosor, da nije postao prijetnja onima koji su mu držali vreću, Sanader bi danas negdje u inozemstvu uživao u torbama novca koji su mu donosili razni barišići i mačci.
Čime je Petra plaćala
Stanković nije uvjetovao Sanaderovo gostovanje u emisiji, a što je morao zbog vlastite uvjerljivosti, dokazima da je vila u centru Zagreba kupljena legalnom, a ne crnom lovom. Kada je počeo žaliti što mu je i obitelj žrtva medija i istraga, Stanković je zaboravio podsjetiti bivšeg premijera da je u otimanje sam uplitao obitelj. Tako su punac i punica javno lagali da su svojim novcem kupili jedan od stanova u vili, a potom su svjedočili da ih je zet obmanuo.
Oni koji Sanadera znaju iz razdoblja osamdesetih, svjedoče da se u Hrvatsku vratio kao goljo. Uostalom, kuću je kupio nakon što je okusio slasti politike a ne po povratku iz bijeloga svijeta. Stanković je trebao od Sanadera zatražiti izvod iz porezne kartice. Trebao je, ali nije, pitati Staković svojega gosta s kojim je to projektima njegova kćerka Petra plaćala skupe stanove u SAD u vrijeme kada je on bio najmoćnija osoba u Hrvatskoj. Trebao je Stanković pitati Sanadera kako je reagirao na tvrdnje medija i Stjepana Mesića da je veći dio kampanje J. Kosor u predsjedničkim izborima plaćen iz crnih fondova. Trebao je Stanković izračunati koliko je HDZ trošio na kampanje i kolika je razlika između stvarne cijene i one lažne, na koju je državna revizija „pristala“. Jer je to tako htio Sanader. Lako je izračunati koliko je Sanader zaradio, a koliko potrošio. Razlike su drastične.
Ništa nije pitao...
Ovo što se dogodilo u „Nedjeljom u 2“ bilo je vrijeđanje zdrave pameti cjelokupne nacije. Pa, Stanković nije postavio niti jedno pitanje o Karamarku i današnjem HDZ-u. Nije voditelj pitao Sanadera tko mu se sve obećao prije neuspjelog stranačkog puča, događaja koji je pokazao da Sanader nije ni izbliza dobar, lukav, mudar i politički inteligentan kao što su to tvrdili sve do bijega iz politike naklonjeni mu mediji. Nije Stanković pitao Sanadera ni o tome zbog čega je bježao iz Hrvatske. A mogao ga je pitati u času kada je bivši premijer ustvrdio da je godinu dana u zatvoru čamio nevin. Da nije bježao iz Hrvatske, ne bi čamio u Austrijskom zatvoru. Da je imao poštene namjere, ne bi tražio da ga Austrija ne izruči Hrvatskoj.
Nije voditelj bio zainteresiran ni za Sanaderove veze s tajknunima... Rekao je u jednom trenutku optuženik za najveći kriminal u Hrvatskoj, da ga Bajić proganja čak i za slike koje mu je baš on darovao. Zašto voditelj nije priupitao Sanadera o čemu je razgovarao s Bajićem kada mu je dolazio u kuću i poklanjao mu slike (koje nije smio primiti)?! Nije ga pitao odakle mu ostale bajoslovno skupe slike. Nije ga pitao ništa što intrigira javnost... Bi li Sanader, s obzirom na sudske postupke, smio odgovarati na ta pitanja? Na neka da, na neka ne. Ali nije na voditelju da brine o Sanaderovoj sigurnosti. Ili možda je?!

P.S. Bez dvojbe, Sanader spada ne samo u najbogatije političare, već i u najbogatije građane Hrvatske. Najveći dio njegovog sakrivenog novca, umjetnina i koječeg drugog treba tek otkriti. Kao što tek treba otkriti identitet 260 hrvatskih multimilijunaša o kojima pišu čak i strani mediji. Znamo da su najbogatiji Todorić, Vlahović, Tedeschi... ali tko su ostali tajkuni koji imaju veću vrijednost od 30 milijuna američkih dolara? Toliko multimilijunaša nema čak ni mnogoljudnija i veća Rumunjska, nema ih ni Monako, poznat po utočištu bogataša, nema ih ni Libija, ni Irak, ni mnoge druge države koje (kapitalističku) travu šišaju već dva stoljeća. No, u Hrvatskoj se 260 ljudi – a, tvrde neki od bogataša, da ima kod nas možda i tisuću multimilijunaša – obogatilo preko noći, u pet, deset ili petnaest godina. Jesu li se obogatili zbog velike sposobnosti? Zbog talenta? Danonoćnog rada? Zbog genijalnih ideja? Zbog fantastičnog upravljačkog umijeća? Malo morgen, obogatili su se zbog toga što su im sve vlade bile sklone, zato što su iskoristili nemoralne zakone, zato što su zakidali radnike, zato što su im u privatizacijskoj pljački velike vrijednosti davane za šaku maraka, zato što su im bili nakloni kojekakvi sanaderi čija bogatstva trebaju policija i DORH tek utvrditi. Ali ne, tu se jedino slažem sa Sanaderom, uz Mladena Bajića. Za to trebaju hrabriji, moralniji i od politike neovisniji ljudi.