Zašto Kukurikavci između sebe i HDZ-a stavljaju znak jednakosti?!

Svi oni koji tvrde da je država loš gospodar – LAŽU. I, u biti, tom tvrdnjom izriču glupost. Neoliberalnu glupost. Njome, naravno, kane građanima isprati mozak, onako kako to već desetljećima, pa i stoljećima, rade u zemljama u kojima se neoliberalna trava šiša neizmjerno duže nego u Hrvatskoj. U vrijeme u kojem nasljednici tvoraca neoliberalnog kapitalizma posustaju u veličanju nečeg što – na očigled svijeta – propada, neoliberalne dogme uhvatili su se ne toliko hrvatski kapitalisti koliko trenutni hrvatski vlastodršci, tobože lijeve provenijencije. I po tome smo ne samo zemlja apsurda, već i apsurdna zemlja. Pa gdje ima toga da ljevičari veličaju najgori mogući oblik kapitalizma? U Hrvatskoj. I to u vrijeme vlasti Kukuriku koalicije koja će biti upamćena – izgleda - jedino po krčmljenju Hrvatske. Nema dana u kojem prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić, u Saboru javno prozvan Pipi, građanima ne ogađuje tvrtke u vlasništvu države. One su – kaže u intervjuu Jutarnjem listu – najveći problem i apsolutni promašaj. Zato što su državne?! Maocetungovska je to ili lenjinistička teza kako vlasništvo nad sredstvima određuje poslovni uspjeh. Kako to da su onda, primjerice, državne tvrtke u Švedskoj uspješne? Kako to da su uspješne državne tvrtke u Njemačkoj? Ili kako to da su privatne tvrtke neuspješne?!
Šuica im je primjer?!
Kako to da su uspješne državne tvrtke u Finskoj, u Kanadi, u Norveškoj?! Poslovanje Hrvatske poštanske banke u vrijeme vladavine kleptomana Ive Sanadera i Čačiću, i Liniću, i Milanoviću, i bilo kojem drugom kukurikavcu koji nastoji opravdati ono što se ne može i ne smije opravdati, alibi je za prodaju te jedine malo veće hrvatske banke. Opravdanje za rasprodaju svega što imalo vrijedi ovoj vlasti služi nesposobna i pljačkanjem zabavljena HDZ-ova vlast u vrijeme Tuđmana, Sanadera i J. Kosor, čime – a da toga nisu svjesni – između njih i sebe stavljaju znak jednakosti. Da, i Čačić, i Linić, i Milanović čine isto što su činili Tuđman, Sanader i Kosorica - za direktore postavljaju stranačke poslušnike, kartaške partnere, rođake, prijatelje i drugove. Ne stručnjake, već podobne. Ne znalce, već poslušne, one koji će skokom tuda kuda će Čačić okom. Prvi potpredsjednik Vlade političku korupciju u režiji kukurikavaca opravdava činjenicom da je bivša gradonačelnica Dubrovnika Dubravka Šuica, kada se dočepala vlasti, smijenila sve što se smijeniti moglo, sve što je moglo u Poglavarstvu grada Dubrovnika dohvatiti kvaku. Ako može Šuica, zašto ne bi mogao Čačić?! Nas osuđuju za kadroviranje, a nju nisu osuđivali – pravda Čačić zapošljavanje nesposobnih HNS-ovaca i SDP-ovaca.
Nepoti i grabežljivci
Čačić, a onda i svi kukurikavci (jer se nitko od njegovih izjava ne ograđuje), na svakome koraku, svakoga dana opravdava i pretvorbenu pljačku, i nepotizam, i korupciju, i nesposobnost svojih suradnika, i grabežljivost tobožnjih poslodavaca. Naime, Čačić tvrdi da smo mi, Hrvati, hrvatski građani, došli iz društva u kojemu su svi bili uvjereni da imaju jednaka prava, pa i vlasnička. Zašto 90. nismo imali svi ista prava? Zašto nismo imali ista prava na imovinu koja nije bila ni Čačićeva, ni Todorićeva, ni Kutlina, ni Tedeschijeva, ni ičija druga?! Čačić – kao i ranije njegova drugarica Vesna Pusić – opravdava, čak i kad-kad elaborira ispravnost Tuđmanove ideje o 200 bogatih hrvatskih obitelji. Ali, problem je u tome na koji su način te obitelji postale bogate. Bogatstvo im je dala ili omogućila partija, HDZ, Tuđman, Pašalić, Sanader ili netko peti. Nije Kutle postao bogat zato što je sposoban, već zato što su ga moćnici učinili bogatim.
Da, svi bismo trebali imati jednaka prava, naročito u startu. No, Kutle je počeo startati na cilju. Kao što su, uostalom, Čačića u većini slučajeva trebali vratiti na start jer je igrao nepošteno, bez pravila, izigravajući i zakone i one koji su u njega imali povjerenja. Da, s pravom su ljudi bili uvjereni da imaju jednaka prava.
Prokleta laž
Zbog tih prava, točnije - države koja je ta njihova prava trebala štititi, iskreno su krenuli u obranu domovine. Sudeći po onome što je od nje ostalo, ili - što su od nje napravili, koliko su je opljačkali i na kako se drzak način odnose prema građanima koji su umislili da će u Hrvatskoj svi imati jednaka prava, danas bi tri puta razmislili prije nego što bi u ruke uzeli pušku. Pametnima ne smeta što sposobniji zarađuju više, ali im smetaju lopovluk, nepotizam i bahatost kakvu je kao pravilo ponašanja i ove vlasti inaugurirao upravo Čačić. Kako to da je ono „naše“ u samoupravnom socijalizmu, koji je bio nemjerljivo uređenije, poštenije i pravednije društvo od ovog današnjeg, postalo – vidi vraga – Kutlino, Todorićevo ili nekog drugog od HDZ-a odabranog tajkuna?! Kako to da Čačić gotovo dva desetljeća od privatizacijske pljačke, koju je i on sam godinama koristio u političkim bitkama kao sinonim najgoreg karcinoma društva i države, na poziciji drugog čovjeka u Vladi – opravdava?! Pa u čemu je to on onda bolji od onih koji su počinili zločin ako taj zločin ne samo opravdava, već i podupire?! Laž je da su svi koji nešto imaju, svi koji dobro zarađuju, svi koji žele zaraditi u Hrvatskoj u očima Hrvata diskreditirani. Da, to je laž, prokleta laž.
Milanović sve češće žmiri
Naši ljudi ne vjeruju Čačiću jer brani ono što su radili Tuđman, Račan, Sanader ili Kosor - ili su pljačku omogućavali, ili su sami pljačkali, ili su pri pljački vreću držali, ili su bili toliko nesposobni da pljačku nisu niti primjećivali. Da, naši ljudi ne vjeruju da će jednako veliki nesposobnjakovići iz redova HNS-a ili SDP-a učiniti išta bolje za državu, društvo, za njih... naši ljudi ne vjeruju da će država funkcionirati bolje nego što je funkcionirala u vrijeme J. Kosor, kada se vlastodršci rukovode pri postavljanju šefova istim, ponekad čak i lošijim kriterijima. Tko će više vjerovati u moralna načela Zorana Milanovića koji je Mirelu Holy smijenio zbog sitnice, a mnoge moralne ništice ostavio na položajima samo zato što iza njih stoji Čačić?! Nebulozno opravdanje za ostanak notornog Zdenka Antešića u Hajdaševom ministarstvu vrijeđa inteligenciju čak i onih najneinteligentnijih. Sada je svima jasno da je Holy smijenjena zato što je smetala Čačiću i ekološkoj mafiji, a ne zato što je Milanović visoko postavio moralnu letvicu. Uostalom, Milanović je zažmirio i na činjenicu da je Čačić postavio na šefovsko mjesto jedne od najvažnijih agencija, onu za investicije, Novinića, bivšeg ravnatelja HTV-a za kojim se vuku crni repovi. Milanović sve češće žmiri i sve manje gleda. Naročito na interes građana koji su mu dali priliku da u njihovo ime upravlja državom.
Za šaku kuna
Način na koji je pala Tvornica Gredelj, a pala je šaptom, bez potresa, bez upiranja u krivce jedne od najvećih pljački, jedne od najvećih obmana, dovoljno govori o tome koliko je ovoj vlasti stalo do interesa građana, do radnika, do pravde, do proizvodnje i do općega dobra. U preseljenje Gredelja u Vukomerec uloženo je 750 milijuna kuna. Izgrađeni su novi, moderni pogoni. Zgrade u koju se smjestila uprava ne bi se postidio ni Bill Gates. Novo vodstvo Gredelja – a riječ je o kadrovima SDP-a – na spektakularan je način najavljivalo proizvodnju dizelskih i električnih vlakova za kojima će se svijet jagmiti. Sve su to bila, naravno, Potemkinova sela ali, po staroj, lošoj navadi, nitko u krivce promašaja - čija cijena prelazi nebrojene milijarde – nije upro prstom. To sada nisu HDZ-ovi, već njihovi dečki koji su se zaigrali te ostavili tvornicu s pola milijarde gubitka, bez ikakve perspektive i s 1.450 radnika istjeranih na ulicu. I? Nikome ništa. Dogodilo se. Gredelj se također tretira kao elementarna nepogoda koju se nije dalo spriječiti i za koju nitko ne može odgovarati. Je li Gredelj možda „propao“ zato da bi ga netko šaptom privatizirao za mali novac?! Je li Gredelj možda propao zato da bi od 1.450 radnika – nakon što se Gredelj proda za šaku kuna – na posao vratilo tek njih nekoliko stotina? Je li to ta briga lažnih socijaldemokrata za radnike? Bi li Čačić – da je na mjestu prevarenih radnika – imao u takvu vlast, u nove vlasnike koji će od te i takve vlasti kupiti Gredelj, povjerenja koliko je crnog pod noktom? Ili, Čačiću, bez obzira na sve, treba bespogovorno vjerovati?! Bez obzira jeste ili niste vjernik. Ne, nitko nije zavidan onima koji imaju. Nitko nije zavidan onima koji su to što imaju stekli radom, marom, talentom i znanjem, ali u Hrvatskoj je previše onih koji su se obogatili zahvaljujući nemoralnim zakonima i nemoralnim vlastima. Na takve sitnice Milanovićeva Vlada ne želi trošiti svoje dragocjeno vrijeme.

P.S. U spomenutom intervjuu, politički smušenom i nemuštom, Čačić ponavlja Milanovićeve riječi - naši partneri na lokalnim izborima nisu niti desničari ni lijevi populisti. Ali dodaje: „Ne zna se tko je od njih gori.“ Jesu li gori zadrti desničari ili neodgovorni populisti?! Najgori su, bez dvojbe, lažni socijaldemokrati udruženi s propalim kapitalistima, oni koji su davali obećanja koja nisu kadri ispuniti. Najgora je vlada tobože lijevog centra, Vlada koja sav teret i krize i svoje nesposobnosti prebacuje na leđa siromašnih, Vlada koja pogoduje bankama i krupnome kapitalu, Vlada koja nema odgovor niti na jedno pitanje. Pa ni na to što pod populizmom misli. Kada dokaže da zna što govori ili predbacuje, tada će joj se moći i odgovoriti. Prazne Milanovićeve i Čačićeve fraze treba popratiti tek podsmijehom.